• Stočni sajmovi
  • 03.10.2015. 10:35

Izumire li tradicija održavanja stočnih sajmova?

Poljoprivredni proizvođači se pitaju zašto izumiru stočni sajmovi u dalmatinskom zaobalju kada se ulažu tolika poticajna sredstva u razvoj stočarstva i na tom području?

  • 518
  • 74
  • 0

Nakon što je izmješten na novu lokaciju, na ledinu Gubavice u Vedrinama, stočni sajam kao sastavni dio tradicionalnog Triljskog derneka koji se desetljećima održava u sklopu proslave Dana grada Trilja i blagdana sv. Mihovila i Dana policije, baš kako je to bilo 28. i 29. rujna ove godine, na toj se pučkoj manifestaciji u zadnje vrijeme sve manje nudi stoka.

Stočni pazari u dalmatinskom zaobalju!

A i kupaca je, nažalost, sve manje. To je potvrđeno i proteklog utorka, drugog dana održavanja stočnog pazara na predjelu Gubavice, kada je nuđeno tek nešto svinja i peradi, kapule, češnjaka, graha, slanutka, ječma, kukuruznog brašna, ali ne i goveda, konja, ovaca, koza, dok je na na robnom sajmu na nogostupima uz dionicu državne prometnice usred grada na Cetini izloženo obilje predmeta obrtničke proizvodnje i kućne radinosti.

Dugogodišnji prodavači strpljivo čekaju kupce

Izložene koke na pazaru

To su nam potvrdili i poljoprivrednici koje smo na blagdan sv. Mihovila zatekli na Gubavici gdje su strpljivo očekivali kupce svinja, koka i pilića, od kojih nam je jedna vremešnija prodavačica rekla: "Evo, izložila sam nešto kapule, češnjaka, graha, slanutka, ječma, kukuruzna brašna. Godinama donosim i prodajem svoje poljoprivredne proizvode na sajmu.

Iako sam u poodmaklim godinama, još sve radim na njivi, kopam, sijem i sadim, berem i donosim doma. To nekako dopremim na dernek mučeći se da bih to prodala i tako preživjela. Ali ove godine na derneku nema stoke niti kupaca koje i ja čekam na ovoj hladnoj buri, dok su mladi u kafiću. Kažu da ne vole raditi u poljoprivredi."

A poljoprivredni proizvođači tog kraja pitaju je li to posljedica stanja u stočarstvu, ratarstvu, iznimno loše kupovne moći potrošača ili izumiranja sela, pučkih običaja i tradicije, primjerice stočnih pazara u dalmatinskom zaobalju poput onog u Gradu Sinju, što se pak ne bi moglo može reći za onaj u Zadvarju? Naime, gradovi Sinj i Trilj su odavno bili prepoznatljivi i po svojim izdašnim stočnim pazarima na kojima su svoje blago izlagali i nudili stočari i trgovci najčešće iz Dalmacije i susjedne BiH, ali i iz Like, Slavonije. I oba stočna sajma bila su redovito posjećena, posebice onaj u alkarskom gradu zahvaljujući i bivšem uskotračnom vlaku, popularnoj sinjskoj reri, na pruzi Split Sinj.

Veterinarska inspekcija zatvorila nekoć znano trgovačko središte

Ponuda kapule na sinjskom pazaru

Poljoprivrednici, otkupljivači, prekupci, trgovci ne samo iz Cetinskog kraja i Dalmacije stoljećima su svoje proizvode dopremali na bivši tradicionalni Sinjski pazar te ih nudili i prodavali kupcima i prema (pra)starim običajima, najčešće neposrednom pogodbom, što bi na neki način katkada bilo i zanimljivo. Riječ je o velikoj površini zemljišta između sinjskih zaselaka Tomaševići i Župići u blizini bivše vojarne Kula, kojom je prvotno gospodarila tvrtka Trnovača, a zatim je kroz stečajni postupak postala vlasništvo Grada Sinja.

Naime, ta parcela ima površinu veću od deset tisuća metara četvornih, a sinjsko Gradsko poglavarstvo je još 2004. godine donijelo odluku da se to zemljište, na kojem se do tada svake subote održavao stočni pazar, ustupi za izgradnju nove zgrade sinjske OŠ fra Pavla Vučkovića s velikom sportskom dvoranom, gdje bi se smjestila i sinjska Glazbena škola. Podsjetimo kako je veterinarska inspekcija prije nešto više od pet godina zatvorila taj pazar na kojemu su se prodavali - stoka, poljoprivredni proizvodi, poljodjelske alatke, proizvodi kućne radinosti. Sinjani i Cetinjani, i ne samo oni, kažu da je alkarski grad, nekoć i poznato trgovačko središte, ostao bez svojih ulaznih vrata čuvene tržnice.

Održava se tradicija Sinjskog pazara

Svinje čekaju kupce

Dodaju kako se i danas na dijelu prostora Ulice Fra Šimuna Milinovića, uz Ulicu Put pazara, katkada subotom nađu prodavači nudeći robno-stočne proizvode, valjda i zato kako ne bi zamrla tradicija na Sinjskom pazaru. Tako se nekada najveća i najbogatija stočna tržnica u cijeloj Dalmaciji svela tek na mali, neznatni prostor, čiju namjenu ni izbliza ne može nadomjestiti prostor u prikrajku jugozapadnog predjela sinjskog hipodroma.

Osim ovaca i janjaca, koza i jarića, krava i teladi, konja i ine stoke, poljoprivredni proizvođači tu u vrećama na zemlji nude ječam, pšenicu, kukuruz (brašno), sjemenu djetelinu, krumpir, čak i bez improviziranih banaka. Na tom se prostoru nudi i nešto pčelinjeg meda, masti, ulja, katkada i pršuta, i pancete; no često i različita drvenarija, ručni alati, dakako i etno-predmeti.

Nudili i žitarice koje su se mjerile u kamenicama

"Do kada će biti zatvoren Sinjski Pazar, a prodavači svojih proizvoda za prodaju svojih roba biti prisiljeni koristiti ulični prostor?", pitanje je što ga je svojedobno postavio vijećnik Hrvoje Filipović Grčić na sjednici sinjskog Gradskog vijeća. Tom je prigodom i dodao kako, primjerice u Šestanovcu, Zadvarju te inim dalmatinskim mjestima pazari nesmetano rade i bez obzira na to što su u naselju, poput sinjskog. I mlađi Sinjani vole reći kako su ispod svoje crkve Čudotvorne Gospe Sinjske nekad imali tržnicu gdje se prodavala roba uglavnom srijedom i subotom te na godišnjim pazarima.

Ponuda peka na sajmu

Ta se tržnica zvala Kamenica zato što se u staro doba žito mjerilo u kamenicama, izdubljenim posudama u kamenu. Tako se prodavalo žito - ječam, pšenica, kukuruz, zimnica, proso. To je djelomice opisao i Sinjanin Lujo Dalbello u svojoj knjizi Sinj u sjećanju (u razdoblju od 1910. do 1918.).

Dernek na Sinjskom pazaru

A malo tko zna da je akademski kipar i slikar Vlade Marjanović iz Livna naslikao Pazar u Sinju, no riječ je o freski na zidu bivše poslovnice Credo banke u gradu podno Kamička na popularnoj Pijaci, odnosno Trgu kralja Tomislava, koja je sklonjena od očiju posjetitelja, turista - gipsanom pregradom. Freska je duga 5-6 i visoka 1,5 do 2 metra, na kojoj je poznati i priznati umjetnik Vlade Marjanović 1952. godine, na poziv Sinjanina Vice Buljana, naslikao dernek na Sinjskom pazaru prenoseći vjerno tadašnje pučke običaje, dakako i kulturu življenja u alkarskom gradu.

Kako je riječ o zanimljivu djelu, koje bi itekako imalo mjesta u programu promicanja turizma na lokalnoj i državnoj razini, a i u projektu poticanja razvoja poljoprivrede, posebice stočarstva, uz njegovanje tradicije, ljudi pitaju - ima li nade da se Marjanovićeva freska o naslikanom Sinjskom pazaru barem pokaže građanima i turistima?


Povezana biljna vrsta

Kukuruz

Kukuruz

Sinonim: kuruza, koruza | Engleski naziv: Grain maize | Latinski naziv: Zea mays L.

Kukuruz je jednogodišnja biljka jarog tipa razvića, a njegova dužina vegetacije od nicanja do pune zriobe ovisi od osobine sorte, odnosno hibrida, s jedne strane, i uvjeta uzgoja,... Više [+]

Fotoprilog


Tagovi

Stočarstvo Pazari Triljski dernek Stočni sajam Kupci svinja Goveda Svinje Koze Ovce Prodavači Trgovci Gubavica Sinjski sajam Kupovna moć Žitarice Kamenice Robno-stočni proizvodi Hipodrom Krumpir Sjemena djetelina Pšenica Kukuruz Pršu