Iz tragedije izašli jači: OPG Lenđel, potvrdila šampionska titula, ima najbolji kravlji sir u RH!

"Moja se obitelj stočarstvom bavi desetljećima, a sve su započeli djed i baka koji su prvi imali pet krava, pa su se počeli širiti. Bavimo se i ratarstvom jer svu hranu proizvodimo za naše krave“, priča nam Sintija Lenđel (24), čija obitelj u Podolju u Baranji već više od dva desetljeća ima farmu krava, nedaleko sela okruženu prostranim pašnjacima.

Obrađuju oko 200 hektara zemlje, većina je u njihovom vlasništvu, dok je 15 hektara pašnjaka u zakupu. Lenđeli su siranu otvorili 2022., a dnevno u prosjeku proizvedu 1.500 litara mlijeka. Polovicu predaju Belju, dok ostatak prerađuju.

Za proizvodnju jednog zrelog sira, u prosjeku im je potrebno 10 litara mlijeka

Obiteljsko naslijeđe

Kada je Sintija bila mala, kazuje, obitelj je imala dvadesetak krava i ona bi svakoj dala ime. No, njen otac Đuro, međutim, nije želio stati na tome – imao je veće planove i bio spreman riskirati kako bi ostvario nešto više.

"Od 2002. do danas godine uspjeli su napraviti puno – tri štale, sjenik, kuću. Uzgajamo holstein-frizijsku pasminu, a trenutno na mužnji imamo 60, a ukupno 200 grla s teladima, junicama i bikovima“, kaže Sintija.

U početku bavljenja govedarstvom, uzgajali su simentalke, a u jednom trenutku imali 40 grla. No, s godinama su shvatili kako im holstein-frizijska pasmina više odgovara.

"Holsteini proizvode više mlijeka i lakši su za održavanje od simentalaca koji se brže zasušuju i imaju teža teljenja, jednostavniji su i praktičniji za uzgoj“, ističe.

Obitelj sve radi zajednički, a poslovi su podijeljeni među članovima. Tata i brat Đuro, brinu se o hranidbi životinja i svim poslovima vezanim uz ratarstvu.

"Mama Melita, moj zaručnik Ivan i ja bavimo se siranom. Ivan je zadužen za administraciju, te odlazi vikendom na osječku tržnicu, dok se mama i ja fokusiramo na proizvodnju i online prodaju“, objašnjava.

Radni dan

Dan započinju rano, prvo provjere krave, pomuzu ih i natoče mlijeko, a zatim se zapute u pogon. Proizvodnja zahtijeva cijelodnevni rad, od priprema do pospremanja, a u svemu im pomažu tri radnice – dvije u sirani, treća oko mužnje i održavanja čistoće štale.

"Prije dvije godine odlučili smo uložiti u robotsku mužnju, no požar na farmi nas je financijski usporio. Ipak, posao je bio previše zahtjevan, pa smo odlučili investirati u robotizirani sustav. Ranije smo mužnju radili ručno, svakog jutra i navečer, bez prestanka", ističe.

OPG Lenđel je prije dvije godine zadesila strašna tragedija – dogodio im se požar u kojem je izgorjela štala, a nastradale su i tri krave te deset telića te noći

Obitelj je iz tragedije koja ih je zadesila, izašla još jača. S robotom im je, kaže, lakše obavljati posao jer ga samo nadgledaju, a nisu stalno fizički prisutni. Prije toga, bili su neprestano u pokretu – išli su na mužnju, zatim u siranu, pa se opet vraćali na mužnju, što je bilo vrlo naporno.

Znatno im je olakšao organizaciju i omogućio da optimiziraju svoj rad, smanjujući potrebu za stalnim fizičkim prisustvom.

"Od robota dobivamo puno podataka, što je veliki plus u modernizaciji farme. On odmah prepozna bilo kakvu promjenu u zdravlju krave, poput, recimo simptoma bolesti. Ako se poveća broj somatskih stanica u mlijeku, to može značiti da je krava pod upalom, on odmah obavijesti sustav, a ja onda mogu odmah provjeriti njeno stanje, pogledati ima li primjesa u mlijeku i, ako je potrebno, započeti liječenje“ pojašnjava.

U međuvremenu je Sintija, koja je završila Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, smjer Zootehnika, preuzela OPG koji je naslijedila od oca, dok mama Melita vodi vlastiti OPG, gdje se bavi ekološkim uzgojem sadnica oraha.

"Svakodnevno se suočavamo s brojnim izazovima, a jedan od najvećih su jeleni, koji nanose čak 60% štete našim usjevima. Osim toga, PDV od 25% smanjuje zaradu, dok niska otkupna cijena mlijeka otežava ulaganja u novu mehanizaciju. Ipak, nastojimo pratiti trendove i unaprijediti proizvodnju unatoč tim preprekama“, priča.

Najbolji kravlji sir u Hrvatskoj

Sintija je od početka rada pogona bila uključena u u proizvodnju sira.

"Mama i ja smo neprestano istraživale kako napraviti sir, a prvi pokušaji su bili smiješni. Kuhani sir koji nije uvijek uspijevao. No, nismo odustale i stalno smo pokušavale poboljšati proces. Pohađale smo tečajeve i učile od drugih“, kaže.

Za proizvodnju potrebno je razumjeti kemiju mlijeka, biokemiju i reakcije koje se događaju u njemu, pojašnjava Sintija, a da bi se napravio jedan kvalitetan proizvod, mora se poznavati sastav.

"Svaki sir treba nešto što će ga koagulirati, odnosno zgrušati. To obično bude sirilo, a kod kuhanog koristi se ocat. Mi imamo mnogo vrsta od mekih do zrelih, a proces proizvodnje je specifičan za svaku vrstu“, pojašnjava.

Osnovni proces proizvodnje je sličan kod svih vrsta: mlijeko se grije na određenu temperaturu, dodaje se mikrobiološka kultura, a zatim sirilo ili ocat, naravno ako se radi o kuhanom siru.

"Kada se stvori gruš, on se reže i zagrijava na različite načine, zatim se stavlja u kalupe, a kasnije prolazi kroz proces preše. Na kraju, ovisno o vrsti, može ići na zrenje ili ostati kao svježi proizvod. Dakle, osnovni postupak je isti, ali tehnika proizvodnje može varirati ovisno o vrsti“, kaže.

Tradicionalno u Hrvatskoj se najviše proizvode svježi, podlijevani i kuhani, međutim Lenđelovi su željeli proširiti ponudu, pa su istraživali i učili. U ponudi imaju još vrhnje i različite vrste jogurta.

"Bili smo na tečaju u Mađarskoj gdje smo naučili praviti parenjicu što je topljeni, motani sir koji se razvlači poput tijesta, posoli i zamota u male pužiće“, ističe.

Baranjsko zlato

Njihovo "Baranjsko zlato“, šampion je 1. izložba hrvatskih kravljih sireva, koja je u organizaciji, Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) održana u Poreču.

"Proces stvaranja "Baranjskog zlata" trajao je nekoliko godina, kroz eksperimentiranje i usavršavanje recepta. Počela sam 2020., kada sam prvi put pohađala tečaj za takvu vrstu proizvoda, a nakon toga sam sama isprobavala različite varijante. Svaki put sam bilježila svoje korake, analizirala okus, ispravljala greške, sve dok nisam došla do savršenog proizvoda“, ponosno kaže.

Nagrada koju su dobili motivira ju da nastavi raditi i razvijati nove proizvode, jer, kako kaže, želi biti još bolja u tome.

Trgovina u Podolju, nalazi se u sklopu sirane i nudi veliki izbor svih njihovih proizvoda.

"Naši proizvodi mogu se kupiti na belomanastirskoj i osječkoj tržnici svaki petak i subotu, te putem web stranice plodovi.hr, koja dostavlja naše proizvode. Web stranica je relativno nova i još uvijek ne generira velike količine narudžbi koje se šalju direktno nama, a mi ih isporučujemo isti dan“, pojašnjava Sintija.

Kad se gleda struktura prodaje, na web shopu se više kupuju jogurti, dok su sirevi popularniji u trgovini ima i na tržnici.

"Online kupci preferiraju našu ponudu jogurta jer ne sadrže antibiotike ni konzervanse, što im daje sigurnost u kvalitetu hrane koju konzumiraju“, pojašnjava.

Od malih nogu u štali

I dok njeni vršnjaci jedva čekaju odlazak u grad Sintija ni ne pomišlja napustiti Podolje.

"Odrasla sam među životinjama, odmalena sam bila u štali među kravama i to je nešto što me ispunjava. Ljubav prema životinjama, posebno prema konjima, ne može se objasniti riječima. Čak i dok sam išla u školu u Osijeku, uvijek sam jedva čekala vikend da se vratim doma, obiđem štalu, jahala konje i brinula se o životinjama. Bez tog kontakta s njima, život mi ne bi bio potpun“, kaže.

Tijekom studiranja na FAZOS-u stekla je korisna znanja i posjećivala brojna natjecanja, poput ocjenjivanja goveda u Parizu, što smatra neprocjenjivim iskustvom, jer je naučila kako istraživati i razvijati se u području koje voli.

Ova vrijedna 24-godišnja djevojka, koja s ponosom vodi obiteljski OPG, vjeruje da svatko tko razmišlja o ulasku u svijet poljoprivrede treba imati hrabrosti i odlučnosti.

"Treba slijediti svoje ciljeve, uporno i hrabro ići za svojim snovima te uložiti mnogo truda. Neće biti lako, ali svaki trud će se isplatiti", zaključuje Sintija.