Hranidba stoke u jesensko-zimskom razdoblju

Tijekom sušenja količina vode u biljnoj masi smanjuje se sa 75 do 80 na 10 do 15 posto i time sprječava kvarenje krme. Kosidbom prirodnih ili kultiviranih (posijanih) livada dobiva se livadno sijeno, a kosidbom oranica sijeno djeteline, lucerne, djetelinsko-travnih smjesa (DTS) i žitarica. Njihova kakvoća ovisi o vrsti tla, gnojidbi, vremenskim prilikama (dovoljno vlage), vremenu kosidbe i načinu sušenja.
Sijeno se uobičajeno suši na tlu za topla vremena, pri čemu se gubi više od 40 posto hranidbene vrijednosti, a za loša vremena i znatno više. Drugi način je sušenje sijena iznad zemlje na različitim napravama (oblik ljestava, piramida i sl.), pri čemu se postiže veća hranjiva vrijednost sijena te pravilniji porast zelene mase za idući otkos.
U posljednje vrijeme sve se više koristi kombinacija prirodnoga i mehaniziranog načina sušenja, tako da se zelena masa nakon kosidbe zadržava između 1 i 2 dana na otvorenom te balira i odvozi u sjenike na dosušivanje. Pritom se vlažnost u prvoj fazi sušenja smanjuje do 35 posto, a u drugoj fazi do 15 posto što je odgovarajuća vlažnost za skladištenje sijena.
Posljednji način sušenja je umjetno sušenje u sušarama, pri čemu se biljkama brzo oduzima voda i zaustavljaju kemijski procesi koji utječu na smanjenje hranjive vrijednosti krmiva. Stoga se ovim načinom sušenja dobivaju najkvalitetnija sijena, jer su u najvećoj mjeri ostali sačuvani hranjivi sastojci. Međutim, troškovi ovog načina sušenja veliki su s obzirom na utrošak energije, pa se primjenjuje većinom samo za najkvalitetnija zelena krmiva (pr. proizvodnja brašna lucerne).
Sijeno predstavlja značajan izvor energije za preživače i konje, a njegova prosječna energetska vrijednost iznosi od 0,55 do 070 HJ/kg ST. U tabeli 3 prikazan je postotak ukupne (TDN) konzumirane energije, osiguran navedenim vrstama domaćih životinja sijenom i drugim vrstama krmiva.
Sijeno je značajniji izvor energije za krave muzare od svih ostalih vrsta domaćih životinja. Međutim, sijeno je također značajan izvor hrane za junad u tovu i konje.
Između livadnog i drugih vrsta sijena nema bitnih razlika u energetskoj vrijednosti. Međutim, u bjelančevinastoj vrijednosti postoje određene razlike između sijena livadnih trava i sijena leguminoza. Bjelančevinasta vrijednost nešto je veća u sijenu leguminoza (od 120 do 160 g/kg) nego u livadnom sijenu (od 70 do 90 g/kg sirovih bjelančevina).
Od mineralnih tvari najveći se značaj u sijenu pridaje makroelementima, odnosno sadržaju kalcija i fosfora. Količina kalcija u livadnim sijenima varira od 0,6 do 0,9 posto, a u sijenima leguminoza od 1,5 do 2 posto. Obje vrste sijena sadržavaju male količine fosfora (od 0,1 do 0,2 posto), a siromašne su natrijem. Osim toga, sadržavaju manje količine željeza a ostale mikroelemente (bakar, jod, kobalt, mangan, selen i dr.) u zanemarivim količinama.