Analitičari predviđaju da će se do 2025. godine u pojedinim područjima EU sa nižim životnim standardima i do 50 posto farmi zatvoriti. Na žalost tradicija, običaji i specifična nacionalna kuhinja više nisu osnovni prioritet pri rangiranju i razvrstavanju konzumacije mesa, kako u Europi, tako i svijetu.
Izrazito visoka cijena stočne hrane, nepredvidivi klimatski uvjeti, pojava novih bolesti, skupi medicinski preparati i lijekovi, skupi energenti te niska otkupna cijena su faktori koje ne idu na ruku farmerima i proizvodnji mesa. Analitičari predviđaju da će se do 2025. godine u pojedinim područjima EU sa nižim životnim standardima i do 50% farmi zatvoriti.
Na žalost tradicija, običaji i specifična nacionalna kuhinja više nisu osnovni prioritet pri rangiranju i razvrstavanju konzumacije mesa, kako u Europi, tako i svijetu, jer je kupovna moć potrošača ta koja nadvladava i postaje osnovni prioritet. Mnogo češće na trpezi mogu se pronaći prerađevine od mesa poput salamai kobasica koje su u usporedbi sa sirovim mesom mnogo jeftinije, ali i štetnije kada je u pitanju ljudsko zdravlje. Krajnje je vrijeme da se otvoreno postavi pitanje kamo ide stočarstvo, kakvi su planovi i tko će stati iza krajnjijih potrošača.
Pravac u kojem se sada kreće stočarstvo, farmerski uzgoj i tov životinja u budućnosti bi mogao dovesti do nestašice pojedinih vrsta mesa. Kako povećane troškove ne mogu prenijeti na potrošače, stočari se najčešće odlučuju smanjiti proizvodnju. Kod svinjogojstva to znači klanje svinja u reproduktivnom uzrastu, što samo privremeno povećava opskrbljenost tržišta. Pad u govedarstvu će verovatno biti još izrazitiji pa će zbog toga doći i do konstantnog poskupljenja goveđeg mesa. Vrlo je moguće da će Europa za osam do 10 godina imati deficit junećeg mesa.
Stočarstvo je svuda u svijetu u krizi, a tome doprinosi i iskorištavanje stočne hrane u proizvodnji biogoriva, što je dovelo do znatnog rasta cijena žitarica, posebno kukuruza. Rezultat će biti smanjenje stočnog fonda i rast cijena. Prema kvaliteti, ali i cijeni, u samom vrhu nalazi se mlada teletina "baby - beef" koja se po sadašnjoj cijeni za kilogram, primjerice u Italiji, može već svrstati u luksuz. Također odmah iza teletine, riba i riblje meso moglo bi dostići rekordnu cijenu, ponajviše zbog nekontroliranog izlovljavanja i onečišćenja vode. U nekim zemljama EU poput Rumunjske, Bugarske, ali i nekim drugima koje nisu članice, prema izvještaju Eurostata pojedino riblje meso je stiglo goveđe u cijenama.
Ovakvu situaciju donekle su iskoristili peradari, jer se pileće meso sve više potražuje i kvalificira se kao "jeftinije". Što će biti sa farmerima i hoće li farme ostati opustošene onog trenutka kada fondovi pomoći i poticaji ne budu mogli zakrpati rupe u troškovima farmera? Već sada, farmeri opstaju zahvaljujući poticajima i pomoći, ali i to je samo dovoljno za puko preživljavanje. Oni koji prate situaciju sa brigom gledaju u budućnost kada je u pitanju farmerski uzgoj i tov životinja. Poslijedice će trpjeti svi, ali u tom lancu farmeri i potrošači su ti koji će najviše ispaštati zbog visokih cijena i moguće nestašice.
Prvih 10 zemalja u svijetu po konzumaciji mesa po stanovniku u toku godine
Tablica 1.
Zemlja | Konzumacija mesa kg po stanovniku |
USA | 122.3 |
Denmark | 114.8 |
Spain | 113.8 |
Australia | 110.4 |
New Zealand | 106.8 |
Austria | 106.6 |
Cyprus | 106.2 |
Mongolia | 103.7 |
France | 99.9 |
Canada | 99.8 |
Izvor: AHDB - veal and lamb
Trenutno u svijetu najviše mesa, uključujući govedinu, svinjetinu, janjetinu, ribu i meso peradi, pojedu stanovnici USA, Danske i Španjolske u prosjeku oko 116,9 kg/godišnje. Nakon krize nastale pojavljivanjem kravljeg ludila u Velikoj Britaniji početkom ovog stoljeća, u Europi je stanovnik prosječno konzumirao nešto više od 12 kg govedine tokom godine kada je cijena iznosila oko 6,5-7,5 Eur/kg.
Međutim, u 2008. a kasnije i krajem 2013. i početkom 2014. godine, zabilježen je i deficit junećeg mesa, a u tom periodu godišnja konzumacija po stanovniku iznosila je 10,6 kg, a krajem 2015. godine ispod 9,6 kg. U usporedbi sa istim prošlogodišnjim periodom, meso peradi bilježi povećanje potražnje na tržištu sa 29% na 33%, što u usporedbi sa konzumacijom govedine iznosi duplo više, oko 22 kg tokom godine po stanovniku.
U Velikoj Britaniji stanovništvo mnogo više konzumira svinjetinu u usporedbi sa govedinom, čija cijena je i do 50% veća, a slijedi meso peradi. U Njemačkoj, prema izvještajima Eurostata, govedina se konzumira u nešto većem obujmu od europskog prosjeka uz konstantan rast tržišne prodajne cijene, ali se bilježi konstantan rast proizvodnje svinjskog i pilećeg mesa u posljednjih pet godina.
Među zemlje sa najskupljim kilogramom teletine spadaju Italija, Francuska i Belgija. U nekim zemljama Istočne Europe podaci su zabrinjavajući, kao što je slučaj u Poljskoj, gdje stanovnik godišnje konzumira nešto malo više od 1 kg junećeg mesa. Kada su u pitanju prerađevine mesa, govedina se najviše koristi za kobasice, a odmah iza nje je svinjetina. Iz AHDB ističu da bi u budućnosti najviše moglo trpjeti govedarstvo zbog svih ekonomskih prilika, najveće cijene animalnog proteina, ali i neprestane borbe sa povećanjem i rastom peradarskog sektora.
Foto: depositphotos.com; racorn
Tagovi
Autor