• Ergela Borike
  • 06.04.2019. 16:30
  • Sarajevsko-romanijska regija, Republika Srpska, Borike

Ergela na Borikama poslije 125 godina više ne postoji

Kad je trebalo proslaviti 125 godina postojanja, ergela koju su posjećivali i brojni stanovnici Hrvatske - je nestala.

Foto: Marijana Simanić
  • 538
  • 46
  • 0

Prodajom posljednjih 40 konja arapske i bosansko-brdske pasmine novim gazdama u Foči i Bosanskom Petrovcu, prestala je postojati poznata ergela na Borikama u susjednoj BiH, koja je ove godine trebala da proslavi 125. rođendan.

Ergela je bila otkupljena od poduzeća "Agrokombinat", mijenjala je vlasnike i osipala se zbog njihove nebrige prema ovim plemenitim životinjama. Tako je s oko 400 grla prije 40 godina ergela svedena na svega 40 konja koji su često bili izloženi zimi, vjetru i gladi sve do danas kada je potpuno ugašena.

Stanovnici sela na Borikama su ogorčeni ovim događanjima, a posebno nebrigom vlasti za ove plemenite životinje i bogatstvo kojim je ova visoravan raspolagala, pogotovo jer se borički konj nalazi na grbu općine Rogatica.

Osnovano udruženje za spas ergele

"Ova ergela nije smjela biti prodana niti privatizirana jer se nalazila pod upravom vojske. Za lokalnu vlast ju je najlakše bilo prodati jer se tako zataškavaju mnoge neregularne stvari oko privatizacije Agrokombinata", kaže predsjednik Zavičajnog udruženja Borike Dragoljub Stojanović koje je osnovano 2016. godine u cilju očuvanja ergele.

Stojanović dodaje da je Udruženje skupilo više od 1.600 potpisa za spas ergele, ali to nije urodilo plodom i sad je tužno pogledati pusta polja bez ovih pametnih životinja. Generacije i generacije ljubitelja i uzgajivača konja su odrasle na ovim poljima družeći se s njima i uživajući u jahanju širokim travnatim prostranstvima.

Prema riječima Mila Šarenca, bivšeg radnika ove u svijetu poznate ergele, ona je osnovana 1885. godine za uzgoj konja arapske, a 1925. godine i bosansko-brdske rase.

"Prvobitno je  ergela bila stacionirana na Butmiru kod Sarajeva, zatim je preseljena u Goražde i njena krajnja lokacija su Borike kod Rogatice koje su imale sve uvjete za uzgoj. Tu su izgrađene štale za smještaj konja, predio raspolaže s kvalitetnom hranom, a i ljudi su obučeni za obuku grla", kaže ovaj umirovljeni radnik. 

Brane Kušić i Miško

"Cilj osnivanja i održavanja ergele je bio da se dobije krupniji i masivniji brdski konj što bi se postiglo arapskim oplemenjivačem, te se 1895. godine počinje s uzgojem arapskih konja s najboljih europskih ergela", dodaje Šarenac.

Za ovo se pobrinula Austro-Ugarska koja je osigurala novac i stručnost jer je vojsci, a i narodu bio potreban siguran konj. Na ovaj način je borička ergela bila  jedina ove vrste na Balkanu. Svoj puni sjaj je imala 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeći.

Najtužniji su bivši krotitelji konja

Krotitelj konja i radnik na ergeli do njenog gašenja i uništavanja je i Radomir Šarenac objašnjava koje su dominantne vrste konja ovdje bile.

"Postojale su dvije uzgojne linije, Miško i Barut. Muški potomci su ime dobivali po liniji od oca i mjesto u matičnim knjigama, dok je žensko potomstvo ime dobivalo po rodu kao i matični broj i žig. Poslije 100 godina, konj a Borika je finotipski identični arapski konj sa svim karakteristikama, ponašanjem i izgledom", nadovezuje se Šarenac. On ističe da je sada jadno stanje bez ergele, da su polja pusta i da je tuga zavladala ovim mjestom.

Dok je postojala, ergela je pružala usluge jahanja, vožnje kočijom i saonicama. Pozitivan primjer u ovom tužnom nestanku ergele je priča krotitelja konja Brana Kušića koji je od svojih prijatelja iz Foče, koji su kupili jedan dio konja s Borika, dobio na poklon pastuha Miška.

"Miško je jedini konj sada na Borikama. Moji prijatelj su se odlučili za ovaj poklon jer su vidjeli koliko ja volim konje i koliko sam bio slomljen njihovim odlaskom", kroz suze priča Kušić

On dodaje da ima i jednu kobilu Branku s kojom se Miško može pariti i na taj način ostaviti potomstvo da se u potpunosti ne ugasi linija bosansko-brdske pasmine s Borika.

Borički konji su na sajmovima išli osvajali medalje i pehare. Zanimljivo je da je Gadafi sedlo koje je on koristio, poklonio predsjedniku SIV-a u bivšoj Jugoslaviji i istaknutom političaru Džemalu Bijediću, a on ergeli na Borikama kada je dolazio u svoju vilu na odmor koja se nalazila u blizini ovog uzgajališta konja. Drugo poklonjeno sedlo je kaubojsko, ali su nestali zajedno u ovim prodajama.

Na Borikama i među konjima snimane pjesme i filmovi

Mnogi poznati političari i estradnjaci posjećivali su ovo mjesto, a Bijelo Dugme je zajedno s pjesnikom Duškom Trifunovićem snimilo pjesmu za svoj drugi album "Šta bi dao da si na mom mjestu". Poznata pjesma "Požurite konji moji" koju je snimilo "Bijelo dugme", nastala je na Borikama. 

Uspomene nitko ne može izbrisati

U blizini ove poznate ergele je i hotel "Borike" poznat u široj okolini po svojoj nacionalnoj kuhinji, šetalištima i gostoprimstvu.

Borike predstavljaju najveću mjesnu zajednicu koja je udaljena od općine Rogatice 14 kilometara. Ime je dobila po borovoj šumi koja ga okružuje. Izuzetno je bogata livadama, pašnjacima, divljači.

Sada se na Borikama više ne čuje topot kopita, njisak konja, a i ne vide se usamljeni jahači. Priče o ovoj ergeli i njenim plemenitim stanovnicima će se prenostiti predanjima. Gorštaci s planine, smatraju da će jednog dana i ona uskrsnuti. 

Na Borikama još živi priča kako je za krotiteljem Radomirom Stanišićem, kad je otišao u mirovinu uginuo njegov vjerni konj Gazal, a na vijest da je ugašena ergela i da na visoravni više nema konja, u staračkom domu u Rogatici je umro jedan od najstarijih radnika koji su brinuli o boričkim ljepotanima.


Tagovi

Ergela Borike Borike Rogatica Konji Ugašena ergela na Borikama Miško Barut


Autorica

Marijana Simanić

Marijana Simanić je diplomirani ekonomista za marketing i trgovinu. Ljubitelj je prirode i zdravog načina života. Bavi se novinarstvom, snimanjem i televizijskom montažom. Fotografija je njezin hobi.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi