Ekološki uzgoj ovaca

Ika i Mirko Validžić na kamenoj obiteljskoj starini uredili su farmu na kojoj na ekološki način uzgajaju 600 ovaca. Uskoro će stado povećati za još tristotinjak ovaca, a za koji dan kreću i u gradnju mini sirane kako bi upotpunili proizvodni ciklus. Za siranu su dobili 190.000 kuna potpore mjerodavnog ministarstva, a u dosadašnji razvoj farme i stada uložili su vlastitih 200.000 eura.

Ekouzgoj ovaca i janjaca Validžići realiziraju u suradnji s Veleučilištem »Marko Marulić« iz Knina, Veterinarskim fakultetom iz Zagreba i Savjetodavnom službom. Studenti na njihovoj farmi obavljaju praksu, a stručnjaci prate uzgoj grla prema kriterijima ekološkog uzgoja.
Ekološki način uzgoja i tretman stoke u Hrvatskoj je tek u začetku i prema svemu sudeći još nedovoljno poznat i prepoznat. Tako matična stada ovaca još uvijek ostvaruju veću financijsku potporu nego ekostada, što je neshvatljivo kada se zna koliko su skuplji »imputi« za ekološki uzgoj. Naime, Validžići stočnu hranu moraju kupovati od ovlaštenih proizvođača, što automatski znači da je hrana skuplja za 30 posto. Potpora za ekogrlo iznosi 135 kuna, a za ovcu u matičnom stadu 300 kuna. Janjetina proizvedena na ekološki način u mesnicama i trgovačkim centrima ima cijenu identičnu janjetini koja nije iz ekouzgoja, što je još jedna od nelogičnosti koja prati tu proizvodnju.

Zaseok Podi još je uvijek bez pitke vode, pa Mirko Validžić i njegova supruga Ika svakog drugog dana pune cisternu vodom koju plaćaju »zlatom«. Svjestan da voda kroz cijevi neće tako skoro do Poda, Mirko planira sagraditi vlastiti rezervoar.

Za našeg posjeta farmi ovce su bile na ispaši, osim onih koje su se tek ojanjile. Dvjestotinjak malih janjaca strpljivo je čekalo na dolazak roditelja. Zatekla nas je urednost i prostranost farme u kojoj smo zatekli grupu studenata predvođenu dr. sc. Antunom Kostelićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Kako na najlakši način uhvatiti ovcu, koje su najčešće bolesti, koji nametnici, teme su o kojima je studentima govorio dr. Kostelić ocijenivši kako su ovčarstvo i kozarstvo u Hrvatskoj još u začecima. Smatra da je najvažnije očuvati izvornost grla i deklarirati proizvod koji se proizvede na ekološki način kako bi se znalo njegovo podrijetlo.

Zanimljivo je da Validžići, koji godišnje proizvedu oko tonu sira iz mješine i nešto malo tvrdog, odnosno polutvrdog sira, sav sir prodaju na »kućnom pragu«. Tako bez reklame i marketinga sir iz mješine dolazi do kupaca koji zahvaljujući usmenoj preporuci dolaze na farmu, što najbolje govori o kvaliteti proizvoda u netaknutoj prirodi. Ika Validžić brzo je ovladala tehnikom proizvodnje sira iz mješine, ali se odlučila i dodatno educirati kako bi usvojila nova znanja.
Ika i Mirko Validžić uzgajaju za svoje potrebe i svinje, perad, imaju paunove, patke, guske, oko 150 pilića... O stadu se, osim pastira, brinu i četiri tornjaka i četiri hrvatska ovčara. U vrtu uzgajaju povrće, imaju vlastiti vinograd. Sve u svemu, jedno uzorno obiteljsko gospodarstvo.
Mirko je rodni oklajski kraj napustio prije tridesetak godina i najbolje godine proveo u Zagrebu. Danas im u Zagrebu žive dvoje djece i četvero unučadi. Nakon završetka Domovinskog rata, Mirko se odlučio vratiti u rodni kraj u kojem je još 1982. počeo graditi kuću.

Nedostaju nova grla i sir

Danas u Dalmaciji ima oko 200.000 ovaca, najviše na području Šibensko-kninske županije. U Hrvatskoj je oko 600.000 grla ovaca, što je još uvijek neznatno u odnosu na stanje od prije pet desetljeća. Hrvatskoj nedostaje i domaćeg sira koji se sigurno još dugo neće moći proizvoditi u većim količinama.

Brojke se moraju poklapati, inače ništa od posla

Stado od 300 ovaca Mirko je podijelio u četiri skupine u kojima je devet ovnova, a njihov broj uskoro će se povećati. Strpljivo prati oplodnju i svaki čin brižljivo bilježi u notes koji smo u šali nazvali »seksualnim dnevnikom«. Strogo se pazi koliko koji ovan oplođuje ovaca kako bi se znalo koja je ovca kojem janjetu majka, baka. Svaka ovca i janje na uhu imaju markicu s brojem. Upisuje se datum janjenja, spol prinove, težina. Svi ti podaci podsjećaju nas na »knjigu rođenih«. Nije to, međutim, kraj Validžićeve administracije koja mu uzima dobar dio vremena. Mirko mora voditi računa i o tome koliko je i od koga kupio grla stoke, čime se ona hrani, koje lijekove daje, upisuje kad je ovca ili janje otišlo u klaonicu... Brojke se moraju poklapati, inače ništa od posla.

Autor: Jadranka Klisović