Crna kokoš: Jedna od najskupljih domaćih životinja na svijetu

U Europi se širi uzgoj vrlo rijetke i, moglo bi se reći, čudnovate pasmine kokoši pod nazivom Ayam Cemani što u prijevodu znači potpuno crna kokoš. Ova neobična pasmina potječe iz Jave u Indoneziji, a u Europu je prvi puta stigla tek 1998. godine, kada je privukla veliku pažnju među ljubiteljima peradi zbog svog izgleda i genetike. Štoviše, Ayam Cemani je jedna od najskupljih vrsta kokoški na svijetu, a samo jedna košta i do 2.500 dolara.

Potpuno je crna kako izvana tako i iznutra?

Možda ne bi bilo toliko čudno da su joj crni samo perje i kljun, zaprepašćujuće je da su i njezini unutrašnji organi te kosti, također crne boje. Krv joj je toliko tamna da puno njih misli kako je i ona crna. No, ipak je crvena. 

Jedina stvar kod njih, osim krvi koja nije crne boje, je jaje bež ljuske koja je iznutra vrlo tamna.  

Prvo pitanje koje svi postave je kako je stvorena? Za neobičnu boju kod ovih koka kriva je genetska mutacija koja za posljedicu ima tzv. fibromelanozu, odnosno hiperprodukciju crnog pigmenta u organizmu. Gen koji uzrokuje fibromelanozu je mutacija koja postoji u Aziji više od 800 godina, a koja obuhvaća nekoliko vrsta peradi, kao što su Švedske crne kokoši ili Svart Hona, koja ima iste osobine kao i Ayam Cemani.

Pijetlovi su uobičajeno teški 2,5 kg, a koke oko 2kg. Njihovo hranjenje i držanje, kao i oblik i veličina tijela, uglavnom su isti kao kod kokoši poznatih u Europi, samo što nešto teže podnose zimu i hladnoću pa prostorije u kojima se drže trebaju biti grijane. Započinju s proizvodnjom jaja u dobi od 6-8 mjeseci, a njihov godišnji prinos je oko 100 jaja. Za uzgoj je potreban jedan pijetao za pet kokoši nesilica.

Među najskupljom domaćom životinjom na svijetu

Budući da se teško gnijezde, u prošlosti su često križane s običnom kokoši pa je tako nastala i podvrsta Ayam Kampong, poznata i kao crna seoska kokoš. Stoga su čistokrvne Ayam kokoši iznimno cijenjene, a o njihovom ugledu u Aziji govori i podatak kako se koriste i u religijske svrhe, primjerice kao žrtva za zdravlje novorođenčeta.

Nizozemski uzgajivač Jan Stevernik donio je ovu čudnu perad u Europu krajem prošlog stoljeća. U Europi i Americi mnogi ju drže samo zbog njezinog posebnog izgleda, ali se u izvornom staništu uzgaja uglavnom zbog svoje posebne kvalitete i okusa mesa. 

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor