Cjelogodišnji uzgoj goveda na otvorenom

Cjelogodišnji uzgoj i prezimljavanje goveda na otvorenom nije modni hir već nužnost ako se želi postići veća isplativost kod proizvodnje mesa na gospodarstvu.

Gotovo nitko ne oglašava takav način držanja niti ga novčano podupire jer industrija i trgovina nemaju izravne koristi od njega. Ni u svijetu po tom pitanju nije drugačije. Zasad nema dokaza da će životinje na paši u planini biti zdravije i izdašnije ni da je plodnost livada veća ako goveda imaju štalu. Koliko bi se pojilišta u brdskoplaninskom području moglo urediti za novac potrošen za izgradnju štala? Koliko bi se korala za manipulaciju stokom moglo postaviti na prostranim pašnjacima?

Takozvana moderna, industrijska, poljoprivreda postaje sve veći potrošač energije dobivene iz fosilnih goriva, prije svega nafte. Zbog primjene mineralnih gnojiva, farmaceutskih pripravaka, strojeva i novih sorti kojima proizvodimo više hrane, neki postupci proizvodnje i prerade hrane jednostavno su postali pretvaranje fosilne energije u hranu. Od toga nije izuzeta ni proizvodnja goveđeg mesa i mlijeka. Istovremeno, sunčevu energiju, koja bi trebala biti glavna pokretačka snaga poljoprivrede, zanemarujemo, vjerojatno zato što je gotovo besplatna.

Iako je cjelogodišnje držanje goveda na otvorenom više na cijeni, mnogi ga smatraju kao manje učinkovit način iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta i negoduju jer od uzgoja goveda nema zarade. Ako se rad i sredstva uložena u neki posao dovoljno ne isplate, rješenje treba pronaći u smanjenju opsega posla i novca koji treba u takav posao uložiti. Tako će dobit od proizvodnje biti veća. Kod pašnog uzgoja goveda u sustavu krava-tele manje je posla s pripremom krme, hranjenjem i zbrinjavanjem gnoja. Manje je izdataka za veterinarske usluge i za održavanje plodnosti zemljišta. Pritom je prihod jednak prihodu kad se životinje drže u štali, ali je zarada pašnog govedarenja veća. Unatoč tome širenje pašnjačkog govedarenja vrlo je sporo. Vjerojatno je to posljedica pomanjkanja znanja o načinu gospodarenja i djelovanja u svijetu travnjaka. Potpore za one koji travnjake samo kose ne bi smjele biti veće od potpora onima koji su zemljište uredili za napasanje pod nadzorom. U napasanju pod nadzorom teži se tome da goveda što više krme „požanju“ sama.

Pojedini uzgajivači goveda na otvorenom rijetko razmjenjuju iskustva iako su svjesni da će u tom poslu uspjeti samo ako se opskrbe znanjem. Razmjena znanja na male udaljenosti baš i nije popularna, obično zbog sitnih nesuglasica između susjeda. Razmjena znanja i iskustva putem interneta na velike udaljenosti danas je vrlo raširena. Uzgajivač goveda iz gorske Hrvatske brine se kako da junice opskrbi s vodom ako provedu cijelu zimu na pašnjaku. Farmer iz Kanade odgovara mu da se ne brine o tome sve dok ima imalo snijega. Uzgajivač iz Australije dodaje kako bi i njemu dobro došlo malo snijega jer mu na pašnjaku manjka vode zbog velikih vrućina. Dakle, putem interneta mnogo se toga može saznati i riješiti.

Znamo da znanje i iskustvo o uređenju pašnjaka i vođenju kontrolirane ispaše nitko ne reklamira niti širi. Jedini djelotvoran način za širenje i usvajanje novih znanja o cjelogodišnjoj ispaši goveda mogu biti takozvane studijske grupe uzgajivača goveda u sustavu krava-tele koji će međusobno izmjenjivati iskustva. U studijsku grupu mora biti uključeno 5-10 uzgajivača. U studijsku grupu neka se uključe muž i žena, mogu i djeca, na taj način da svi skupa naprave skupinu od 10 do 20 ljudi. Pri manjim su skupinama razgovori nedovoljno raznovrsni. Članovi studijske grupe neka se susreću jedanput mjesečno, svaki put na drugom gospodarstvu. Između sebe izaberu vođu grupe koji već ima nešto iskustva o vođenju cjelogodišnje ispaše. Vođa grupe organizira susrete tako da telefonom obavijesti samo jednog člana (npr. prvog po abecedi), ovaj telefonira sljedećem i tako do posljednjeg člana. Posljednji obaviješteni član telefonira vođi grupe. Tako su svi obaviješteni o datumu i mjestu susreta.

Goveda koja zimuju na otvorenom su čistija. Imaju kvalitetnije suhu dlaku, osobito kad kiši, te ih manje zebe u odnosu na ona koja su u vlažnoj štali. Čista i suha dlaka bolje štiti životinje od hladnoće u odnosu na dlaku zaprljanu gnojem u štali.

Velika količina amonijaka u prizemnom sloju zraka u štali (0-20 cm) otežava životinjama disanje. Životinje u štali više stoje jer zrak 1 m nad podom manje smrdi. Zrak u štali znatno je vlažniji od onog vani.

Životinje na otvorenom ne obaziru se previše na smjer i jakost vjetra, kao ni na temperaturne promjene zraka. Vrlo niske temperature ne uzrokuju neugodu kod goveda. Neugoda nastaje pri jakom vjetru u kombinaciji s niskim temperaturama. Kad je temperatura oko ništice, a vjetar puše brzinom od oko 45 km/h, osjećamo se isto kao da je za mirna dana temperatura od -17°C. Govedima na otvorenom ipak treba ostaviti mogućnost da se zaklone od jakog vjetra, osobito kad su mokra. Kad goveda prezimljavaju na otvorenom, vrlo se brzo nauče potražiti zavjetrinu. Telad pogotovo iskorištava svaki kutak, poput jarka, grebena ili odrasle životinje da se zaštiti od vjetra. Zbog relativno veće površine tijela, s obzirom na masu, male životinje brže gube toplinu. Zato odrasla grla bolje podnose hladnoću nego telad. Osim toga, odrasla grla imaju i jače potkožne naslage loja, koje služe kao termoizolator.

Sjećam se izjave jednog francuskog uzgajivača goveda na otvorenom koja je glasila otprilike ovako: „Moja najveća investicija u govedarstvo u proteklih desetak godina bila je sadnja živice za zaštitu od vjetra.“ Isto se tako sjećam izjava jednog njemačkog profesora da je govedo polarna životinja i da joj hladno i suho ne šteti. „Najbolja štala jest nikakva štala!" Ako imate štalu s ispustom, vjerojatno ste se i sami mogli uvjeriti da će goveda radije boraviti vani u snijegu nego u štali.

Ako nema prirodne zavjetrine, poput šume, živice, vrtače, brda i slično, treba za goveda postaviti vjetrobrane od priručnog materijala, kao što su bale slame i sijena ili stijene od daski. Vjetrobrani za zaštitu životinja grade se u obliku slova V s kutom od 90° između stranica. Djelotvoran je i polukružni vjetrobran koji odvraća snijeg od počivališta ili hranilišta za stado. Stranice vjetrobrana moraju biti posve zatvorene kako se u zavjetrini ne bi gomilao snijeg. Vjetrobran ne smije biti širi od svojih 15 visina. Širina zavjetrine iznosi oko 85 % širine vjetrobrana, a dužina oko 5 visina. Moć vjetra oslabljena je za 60 %. Na rubovima zavjetrine nastanu zameti snijega s ulazom u zavjetrinu dalje od vjetrobrana, gdje je moć vjetra oslabljena.

Za odraslo bi govedo trebalo osigurati 4-5 m2 zavjetrine, pa će visina vjetrobrana ovisiti o broju goveda koje će prezimljavati na pašnjaku. Vjetrobran visok 1,8 m zadovoljio bi potrebe 80 krava. Vjetrobran može biti postavljen na stalnom mjestu tako da stoji poprečno na smjer dominantnog vjetra koji izaziva neugodnost pri boravku na otvorenom. Može se načiniti i vjetrobran koji možemo seliti na pašnjaku radi ciljanog gnojenja određenih dijelova pašnjaka.

Životinje se najviše zadržavaju na mjestu hranjenja. Preporuka je stoga da se za jakih vjetrova životinje hrane u zavjetrini. Razumljivo je da goveda ne smijemo cijele zime hraniti na istome mjestu već diljem pašnjaka radi ravnomjernog rasporeda izmeta i ostataka hrane po pašnjaku.

Mjesto za hranjenje stada na otvorenom odabiremo tako da se stado više zadrži na zemljištu slabije kvalitete, kamenitom ili zaraslom u grmlje. Gnojenjem će životinje povećati kvalitetu zemljišta. Pokretne hranilice sa svakom novom balom premjestimo na novo mjesto. Na ostacima krme životinje će najčešće počivati. Na djelu pašnjaka obraslom grmljem mjesto za hranjenje odaberemo u sredini grmlja ako je moguće bale sijena ili silaže do tamo dovesti. Goveda vrlo djelotvorno lome i gaze nepoželjno grmovito raslinje. Na tako ugaženim mjestima i na mjestima prekrivenima debljim plaštem ostataka krme treba u proljeće zasijati bijelu djetelinu koja će brzo prekriti ogoljelo zemljište i spriječiti rast neželjenog korova. Novo i staro mjesto hranjenja na otvorenom neka ne budu preblizu. Kad je zemljište smrznuto, mogućnost izbora mjesta hranjenja kudikamo je veća. U slučaju vrlo vlažnog vremena treba se kloniti prestrmih terena da se izbjegne erozija što bi je stoka mogla prouzročiti svojim kretanjem.

Zanimljivo je da životinje koje zimuju na pašnjaku trebaju velike količine vode. Hladan je zimski zrak suh (niska relativna vlaga). Zrak što ga izdišu goveda pun je pak vlage. Suha zimska krma povećava potrebu za vodom. Da bi se tijelo opskrbilo dovoljnom količinom topline, razgradnja krme mora teći neprekidno. Za takav tekući proces probave goveda potrebno je mnogo vode. Potrebnom se vodom goveda mogu opskrbiti i jedući snijeg. To je najveće otkriće za svakoga tko se počeo baviti prezimljavanjem goveda na otvorenom!

Kad je snijeg čist i nije površinski smrznut, otpada briga za napajanjem. Životinje daju prednost snijegu pred napajanjem vodom iz korita. Stvori li se kora na snijegu, treba ga prohodati kako bi goveda došla do sipkog snijega.

Snijeg nakupljen u udolinama ili vrtačama dodatni je izvor vode za stoku na pašnjaku. Prirodnim silama treba malo pomoći kako bi se na željenom mjestu nakupilo što više snijega kao rezerva za vodu. Nadalje, tlo na tom mjestu treba urediti tako da što manje propušta vodu. Obično takvo mjesto živina dobro utaba preko godine. Vlažno tlo možemo utabati traktorom ili terenskim automobilom i učiniti ga nepropusnim za nakupljenu vodu. Dobro je dno grabe obložiti i PVC folijom i prekriti ilovačom ili kamenjem. Tako ćemo djelotvorno spriječiti procjeđivanje u zemlju.
Na rubu jame za skupljanje snijega (snježnice) postavimo okomito na smjer vjetra snjegobran, kakve često vidimo uz rubove cesta. Pregrada mora biti izvedena tako da propusti oko 50 % vjetra i za toliko mu smanji snagu. Snijeg što ga vjetar nosi padat će iza pregrade na tlo. Tu vjetar nije dovoljno moćan da ga otpuhuje dalje. Snijeg se najbrže nakuplja u dužini jedne visine pregrade jer je snaga vjetra tamo najmanja. Kad visina zameta dosegne visinu snjegobrana, počinje se puniti područje u dužini 5 do 10 visina snjegobrana. Pri udaljenosti od 6 visina pregrade zamet je najviši i iznosi oko 1,2 visine pregrade. Na udaljenosti od 34 visine snjegobrana snaga se vjetra u potpunosti obnovi i kraj je gomilanja snijega (zameta).

Pred snjegobranom se nakupi nešto snijega, ali njegova visina ne prelazi polovinu visine snjegobrana. Dužina zameta ispred pregrade iznosi do 15 visina pregrade. Želimo li povećati kapacitet grabe za skupljanje snijega, odnosno sniježnice, zemlju iskopanu iz grabe rasporedimo u obliku potkove po rubu jame na strani suprotnoj snjegobranu. Tako će se nakupiti više snijega. Grabe za skupljanje snježnice treba ograditi električnim pastirom, a vodu iz njih treba do kopanja za napajanje dovesti crijevom. U korito treba ugraditi ventil na bazi plovka.

Autor: Ivan Jukić, dipl. ing. agr.