Biserje bacamo pred tuđe svinje

Stanje u hrvatskom agraru postalo je toliko uznemirujuće da su svoj glas za spas sela, osim već spomenute Udruge OPG-a Život i stručnjaka iz Živog sela, sve više počeli dizati znanstvenici i stručnjaci koji izlaz iz ove situacije vide u aktiviranju svakog pojedinog proizvođača, ali i osvješćivanju apsurda u kojem se nalazimo. Jedan od njih je i Vladimir Margeta, doc. dr. sc. sa Zavoda za specijalnu zootehniku Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.

Kome pogoduje poticanje uvoza hibridnih vrsta, ali i propast autohtonih pasmina svinja?

"Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je ekološka poljoprivreda jedan od naših glavnih aduta s kojim bismo mogli konkurirati na zahtjevnom globalnom tržištu, a da su poticaji za držanje zaštićenih autohtonih pasmina domaćih životinja smanjeni za 50 posto u odnosu na zakonom propisane iznose", navodi Margeta za Glas Slavonije, aludirajući na primjerice uzgoj crne slavonske svinje - fajferice i ostalih vrsta koje odavno na slavonskim obiteljskim gospodarstvima nemaju mjesto.

Ovaj podatak. s obzirom na konstantni deficit državnog proračuna, ne bi bio toliko začuđujući da istovremeno nisu isplaćeni poticaji za hibridne krmače iz uvoza u iznosu većem nego što je iznos za autohtone zaštićene pasmine (crnu slavonsku i turopoljsku svinju). Postavlja se pitanje u čijem je interesu ovakva nelogična situacija?

U Republici Hrvatskoj ima samo nešto više od 1.000 grla zaštićenih autohtonih pasmina svinja, dok s druge strane, plaćamo uvoz gotovo 35.000 hibridnih krmača. Budući da se sve jedinke autohtonih pasmina nalaze kod malih uzgajivača, a sve hibridne krmače isključivo na velikim farmama u vlasništvu velikih proizvodnih sustava, postavlja se pitanje kome pogoduje ovakva isplata poticaja? "Jasno je da se opet pogodovalo tzv. velikima na štetu malih poljoprivrednika, čime se i na ovaj način oslabila njihova pozicija i onemogućilo im se da opstanu u svojoj proizvodnji", kaže dr. Margeta za Glas Slavonije. S jedne strane naglašava se značaj naših autohtonih pasmina kao dijela naše baštine, a s druge strane država čini sve kako bismo ostali bez ključnog dijela poljoprivrede - stočarstva.

Dr. sc. Margeta dodaje kako je sve očitije da Hrvatskoj ne trebaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ostanak ljudi i razvoj sela, autohtone pasmine domaćih životinja, zaštita i očuvanje okoliša, a ni vlastita poljoprivreda i proizvodnja hrane. Zapravo, cijeli koncept prehrambenog suvereniteta, u hrvatskom slučaju, pada u vodu i zauvijek gubi svoj značaj.

Premali broj odabranih mjera iz Programa ruralnog razvoja za razdoblje 2014.-2020.

Na popisu mjera koje je Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske u pripremi Programa ruralnog razvoja predložilo za razdoblje 2014.-2020. godine, su mjere ulaganja u materijalnu imovinu, razvoj poljoprivrednog gospodarstva i poduzetništva, osnovne usluge i obnova sela u ruralnim područjima, agro - okoliš i klima, ekološka poljoprivredna proizvodnja, očuvanje poljoprivrede na područjima s prirodnim i specifičnim ograničenjima u poljoprivredi, osiguranje usjeva, životinja i biljaka, lokalne inicijative (LEADER). Od ukupno ponuđenih 20 mjera, odabrano je njih osam.

Obrazloženje resornog Ministarstva za odabir upravo ovih osam mjera jest to da se ovim mjerama omogućuje najbrže povlačenje sredstava iz strukturnih fondova i da je provedba navedenih mjera najmanje zahtjevna, te da ni druge članice EU ne koriste sve ponuđene mjere iz programa ruralnog razvoja.

"Ne ulazeći u opravdanost argumentacije za odabir ovih osam mjera, ne može se pobjeći od činjenice da je broj odabranih mjera premali u odnosu na ponuđeno i da se, možda, propušta prilika pozicioniranja i otvaranja mogućnosti za buduće efikasnije korištenje i drugih mjera koje nisu obuhvaćene ovim prijedlogom", kaže dr. Margeta.

Uzimajući u obzir trenutačno stanje u stočarstvu Republike Hrvatske te nikad nižu razinu samodostatnosti u ovoj proizvodnji, vidljivo je kako za nas još dugo vremena neće vrijediti ona stara "tuđe nećemo, svoje ne damo."

Foto: Oliver Bešić