Bajka o malim mljekarima - bez sretnog kraja

Upravni odjel za poljoprivredu Varaždinske županije, još prije šest godina procijenio je da mali proizvođači mlijeka polako ostaju bez načina plasmana. Velike mliječne industrije-otkupljivači mlijeka, počeli su sistematski zapostavljati prikupljanje mlijeka od malih (1-5 krava) proizvođača mlijeka s rubnih dijelova županije. Takvi proizvođači, prepušteni sami sebi, nisu imali tržišne šanse i počeli su zatvarati svoje farme. Županija je odlučila reagirati.

Nezainteresirani za zadrugu

Proizvođačima, u samim počecima, predložena je pomoć u formiranju poljoprivredne zadruge za otkup i preradu mlijeka, no nije bilo zainteresiranih. Pokazavši stupanj inicijative nekarakterističan za hrvatska državna tijela, županijski upravni odjel za poljoprivredu, s još četiri jedinice lokalne samouprave (grad Ivanec, grad Lepoglava, općina Bednja i općina Klenovnik) odlučili su registrirati pravnu osobu. Godine 2008. osnovana je tvrtka Domaće mlijeko d.o.o., a za VD direktora imenovan je pročelnik upravnog odjela za poljoprivredu dr.sc. Dragutin Vincek. Osnovne djelatnosti tvrtke su sakupljanje mlijeka, prerada mlijeka, distribucija mlijeka i mliječnih proizvoda (svježe mlijeko, polutvrdi sir, svježi sir i vrhnje). U počecima je bilo zamišljeno da se proizvodi plasiraju u škole, bolnice, staračke domove i trgovine. Na ovaj način, planiralo se dalje razvijati projekt Školskog mlijeka (u Varaždinskoj županiji tzv. školsko mlijeko je još 2008. godine uvedeno u 21 školu).

Početni kapital, zemljište i investicije

Radi spasa malih proizvođača mlijeka svi osnivači (županija i JLS) iz svojih proračuna su osigurali temeljni kapital u vrijednosti od 937.500,00 kuna. U poslovnoj zoni Ivanec kupljeno je zemljište s ciljem izgradnje mini-mljekare radi povećanja konkurentnosti malih proizvođača mlijeka na otvorenom tržištu. Zapelo je kod daljnjeg investiranja, pogotovo zbog posljednjih pet godina krize na hrvatskom i ostalim tržištima. Svim proizvođačima s područja županije je ponuđen ulazak u vlasničku strukturu i temeljem toga, daljnja solidarnost u ostvarivanju kreditne linije. Bilo je potrebno 10-15 mljekara koji bi skupa krenuli u kredit za izgradnju i opremanje mini-mljekare kapaciteta 5.000L mlijeka dnevno. Nažalost, među malim proizvođačima nedostajalo je povjerenja i hrabrosti da uđu takav u poslovni rizik, makar je Županija izrazila spremnost da će stajati iza njih.

Tvrtka Domaće mlijeko je pokušala iznaći nove načine financiranja. Da bi Domaće mlijeko d.o.o. bilo prihvatljivi aplikant za sredstva HAMAG-a ili IPARD/SEPARD-a potrebno je bilo prodati minimalno 51% (za EU sredstva 75%) vlasničkih udjela privatnim osobama. Dotadašnja (i sadašnja) vlasnička struktura je izgledala ovako: VŽ Županija (53,33%), grad Ivanec (26,66%) i grad Lepoglava (6,67%), te općina Bednja (6,67%) i Klenovnik(6,67%). Stručnjaci su procijenili vrijednost tvrtke na 950.000,00kn. Zato je u rujnu 2010. godine objavljen natječaj za prodaju udjela. Vlasnik jednog OPG-a mogao je steći udjele u najmanjoj vrijednosti od 9.500 kuna i najveće od 47.500 kuna (uz povećanje udjela od po 500 kuna). Na natječaj se javilo svega tri OPG-ova za presitne udjele. Tako je propala i ova ideja.

Posljednje što je Županija mogla napraviti je prevesti investicijske dokumente na nekoliko svjetskih jezika, procijeniti vrijednost potrebne investicije (vrijednost projekta je 2.000.000,00€) i objaviti sve podatke za traženje inozemnih investitora putem HGK stranica te aktivno tražiti investitore putem sajmova u Hrvatskoj i Europi. Vrsta projekta je javno-privatni, a procijenjena duljina projekta je 9 mjeseci. Investitora nema na vidiku. Ako se u roku od sljedećih 30 dana ne jave zainteresirani dioničari, tvrtka ide na prodaju i propada ideja da će varaždinska mini-mljekara ikad biti u vlasništvu samih proizvođača.

Zašto je projekt pred propasti?

Sve je počelo briljantnom idejom o mini mljekari koja bi otkupljivala mlijeko od malih obiteljskih gospodarstava za koje nisu zainteresirani veliki otkupljivači, pri čemu se nakon pet godina udjeli u vlasništvu tvrtke prenose na proizvođače mlijeka - od kojih nitko ne može biti vlasnik više od 5 posto. Projekt je čak i proglašen najboljom socijalno-poduzetničkom idejom u 2011. godini. Za nagradu su dobili paket marketinških i konzultantskih usluga koje su trebale pomoći u realizaciji cijelog projekta. Ni oni nisu uspjeli pokrenuti projekt s mrtve točke.

Prema zadnjim podacima HPA u Varaždinskoj županiji postoji 523 proizvođača mlijeka. Većina njih su mali proizvođači mlijeka. Zašto se boje sudjelovati u ovakvom projektu kada im je pola toga već servirano na pladnju? Kako su oni odlučili preživjeti u novim tržišnim uvjetima? Tko će i kako pobijediti nepovjerenje među samim proizvođačima, te nepovjerenje između proizvođača i države?

Dakle, počelo je kao bajka, bajka koju mljekari iz drugih županija mogu samo sanjati.

Županija i JLS (jedinice lokalne samouprave) su:

• pokrenule inicijativu
• okupile ljude i ponudili pomoć u formiranju zadruge
• registrirale pravnu osobu
• iznašle sredstva za početni kapital odnosno, kupnju zemljišta i financiranje projektne dokumentacije
• ponudile pomoć kod otvaranja solidarnog kredita
• ponudile pomoć kod aplikacije za EU sredstva kada tvrtka pređe u većinsko privatno vlasništvo
• oglasile potragu za investitorima

Što su napravili proizvođači mlijeka? Što su napravile ostale državne institucije?

Država je 2009. godine raspisala natječaj na koji se tvrtka Domaće mlijeko prijavila za investiciju od 1.8 milijuna kuna bespovratnih sredstava. Makar su prema dobivenim informacijama bili jedini aplikanti, država nije pomogla, već poništila natječaj.

Što su napravili potrošači Varaždinske županije, a rijetki su oni koji ne konzumiraju mlijeko? Zar njima u interesu nije bilo podržati ovaj projekt da bi njihova djeca u budućnosti jednostavno mogla doći do domaćeg mlijeka i mliječnih proizvoda? Ukoliko ipak poruka ovog članka dopre do zainteresiranog ulagača, ili dioničara, što prije se javite pročelniku upravnog odjela za poljoprivredu pri Varaždinskoj županiji, g. Dragutinu Vinceku na dragutin.vincek@varazdinska-zupanija.hr

Ako kod nas ovako završavaju najbolje socijalno-poduzetničke ideje, kakvoj se budućnosti možemo nadati s ostalima i zašto varaždinski mali mljekari propuštaju svoju šansu?