Austrija brandirala turopoljsku svinju!

Svinje su oduvijek bile dio našeg podneblja. Posebno su poznate fajferica i turopoljska svinja, od autohtonih pasmina. Turopolje je dobilo i ime po govedu Tur koje je nekoć lutalo ovim ravnicama, a koje je izumrlo u 18. stoljeću. Malo je poznato da u Poljskoj danas živi vrsta goveda zvana Zubri za koje kažu da je ne tako daleki rođak hrvatskog Tura.

Smatra se da je uz govedo Tur, Turopoljem hodala posebna vrsta svinje zvana Krškodolska svinja. U srednjem vijeku križanjem te vrste svinje sa drugom vrstom zvanom Šiška nastala je Turopoljska svinja. Ona je krajem 17. stoljeća zbog promjena u uzgoju gotovo potpuno nestala. Tijekom 19. stoljeća, križanjem te vrste svinje i slavonske svinje zvane Bagun nastaje Turopoljska svinja kakvu danas poznajemo.

Prehrana žirovanjem

Posebnost u boji i okusu mesa Turopoljske svinje dobivena je posebnim načinom prehrane. Specijalitet kojim se hrani je plod hrasta, žir. Svinje su u krdima išle na ispašu žirovanje u šumu te su većinu vremena provodile u šumi, hraneći se prirodno, a nakon određene dobi dohranjivalo ih se u domaćinstvima.

Austrija otišla korak dalje

Danas se Turopoljska svinja uzgaja unutar in situ nukleusa u Lukavcu, Turopoljskom lugu i Lonjskom polju. Svinje u Lukavcu i Turopoljskom lugu smještene su u prostranim ograđenim prostorima, tzv. gaterima, gdje slobodno obitavaju u prirodnom okolišu biocenoze šume hrasta lužnjaka i bukve te vlažnih pašnjaka. Svojevrsnu genetsku pričuvu čini populacija ove pasmine u Austriji, koju čine 324 jedinke upisane u matičnu knjigu. I ne čudi da je u europskim državama postala brand. U Austriji je Turopoljska svinja brandirana "Oststeiermarkisches Turopolje-Schwein". Hranidba svinja provodi se po staroj hrvatskoj tehnologiji niskog inputa hrane, uz korištenje prirodnih resursa (žir, bukvica, paša, rovanje).

Zabrana ispaše

Zabrana ispaše u šumi 50-tih godina 20. stoljeća skoro je dovela do istrebljenja vrste, jer smatralo se kako ta svinja doprinosi uništavanju šume. Ponovnim proučavanjem na području Turopoljskog Luga 90-tih godina 20. stoljeća pokazalo se kako svinja nije štetna, nego dapače dio tamošnjeg prirodnog ciklusa. Još nekoliko puta je opstanak ove vrste bio upitan - jednom zbog bolesti koja se brzo širila među krdima, koja je spriječena odvajanjem krda na manje jedinice, a zadnji put donošenjem strogih pravila ulaskom u EU, koja su bila teško provediva pri ovakvom otvorenom uzgoju svinje.

Sustav uzgoja lokalnih pasmina svinja u EU

O uzgoju te vrste danas brine Plemenita opčina turopoljska, a nedavno je Turopoljska svinja ušla u međunarodni projekt istraživanja lokalnih pasmina svinje u Europi. Naredne četiri godine će se, u okviru i uz financiranje iz programa Europske unije Horizon 2020, provoditi projekt TREASURE - Raznovrsnost lokalnih svinjskih pasmina i sustava uzgoja za visoko kvalitetne tradicionalne proizvode i održive lance svinjskoga mesa. Projekt će u Turopolju provoditi Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Plemenita opčina turopoljska.

Ekološko svinjogojstvo

Turopoljske svinje u Lonjskom polju pod ingerencijom su javne ustanove Park prirode Lonjsko polje gdje su uz važnu ulogu u održavanju biološke raznolikosti postale i sastavni dio krajobraza. U ovom jedinstvenom krajoliku, periodički poplavljenim pašnjacima i nizinskim šumama, uspio se održati tradicionalni način iskorištavanja zemljišnih resursa, naročito ekstenzivni način stočarenja, a posebno ispaša svinja.

Danas ovaj sustav predstavlja zadnji primjer takvog jedinstvenog sustava gospodarenja zemljom. Treba naglasiti da je turopoljska svinja zbog svoje izražene prilagodljivosti, snažne konstitucije, povoljnog temperamenta i snalažljivosti na otvorenom prostoru iznimno pogodna za uzgojno korištenje, posebice u sustavima ekološkog svinjogojstva.

Foto: kronikevg.com