Apsurd pravilnika o brendiranju dalmatinskog pršuta

Dalmatinski pršut kao najpoznatija delicija zagorskog dijela Dalmacije koji je zaslužio biti jedan od najvrijednijih brendova ove regije na hrvatsku će se sramotu proizvoditi od svježih butova svinja uzgojenih i zaklanih u Austriji, Mađarskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Španjolskoj pa čak i u dalekoj Kini. Možda i u Hrvatskoj, ako pršutari u zemlji gdje je svaka proizvodnja skupa i neisplativa nađu za to računicu, a što bi mogla biti nemoguća misija.

Jedini su uvjeti za svježe butove da vrijeme od klanja do solenja ne smije biti kraće od 24 sata niti duže od 96 sati, da svježi obrađeni but ne smije biti lakši od 12 kilograma te da, uz još neke parametre, debljina slanine s kožom na vanjskom dijelu svježeg obrađenog buta treba iznositi najmanje 15 milimetara.
To je, naime, navedeno u prijedlogu novog pravilnika o brendiranju dalmatinskog pršuta kojega je za potrebe udruge Dalmatinski pršut izradio dr. Ugo Toić, a nakon što je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja odbilo projekt kojega je pune tri godine vodio prof. dr. Romano Božac i u kojega je ulupano oko 300 tisuća kuna poreznih obveznika.

- Ovo što žele napraviti nema veze s dalmatinskim pršutom. Novim pravilnikom iz specifikacije su izbacili pasmine, genetiku, hranidbeni lanac, starosnu dob svinja i sve ono što je kroz proizvodnju sirovine osiguravalo da dalmatinski pršut bude naša najpoznatija delicija. Umjesto da po ugledu na talijanske proizvođače zaštitimo sirovinsku osnovu dalmatinskog pršuta mi se odričemo izvornog i otvaramo vrata uvoznicima - kazuje nam pun gorčine Jakov Lovrić, vlasnik i direktor MEL-a iz Hrvaca, najnagrađivanijeg proizvođača pršuta u Hrvatskoj.

Pobjeda uvoznog lobija

Na marginama Nacionalnog sajma pršuta u Sinju osnovana je udruga Dalmatinski pršut koja je, u interesu zaštite izvornosti te delicije, odlučila provesti postupak brendiranja dalmatinskog pršuta. Za nositelja projekta odabran je prof. dr. Romano Božac s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a Ministarstvo poljoprivrede i Županija splitsko-dalmatinska projekt su poduprli s oko 300 tisuća poreznih kuna. Poslije trogodišnjeg rada projekt je, kako je to propisano zakonom, prošle godine predan na usvajanje Ministarstvu poljoprivrede. Nije prošao.

- Napravili smo projekt kako to nalažu struka i zakon, onako kako smo ga prijavili, sve po proceduri. Na raspravi u Ministarstvu poljoprivrede, kada je projekt odbijen, glavnu riječ vodio je gospodin iz Njemačke, navodno revizor iz EU. On je kazao da se dalmatinski pršut može napraviti i od buta svinje uzgojene u Njemačkoj, a odgovorni iz ministarstva s tim su se pomirili. Radi toga sam žalostan. Pobijedio je uvozni lobi. To se sve skupa svelo na jad i bijedu. Sramim se što nam se događa, kako uništavamo svoje i prihvaćamo tuđi diktat - kaže prof. Božac.

Na uvozni lobi upozorava i Jakov Lovrić koji proziva bivšeg predsjednika udruge Mladena Nakića Mataša, tajnika Martina Bućana i još dvojicu članova udruge Dalmatinski pršut.

- Nemam ja ništa protiv suhomesnatih proizvoda od svježih svinjskih buteva iz uvoza od bilo kuda, ali to ne možemo i ne smijemo brendirati dalmatinskim pršutom. Nekić i Bućan naručili su novi pravilnik koji to omogućava bez većine iz udruge - kaže Lovrić.

- Na projekt kojega je napravio prof. Božac nije se mogla dobiti suglasnost Bruxelesa. Revizori EU dali su primjedbe koje su se morale uvažiti. Radi toga smo se odlučili spasiti što je moguće. Upravni odbor udruge, a ne bilo koji pojedinac, angažirao je dr. Uga Toića kojemu je pomogao i Ivica Kos, suradnik prof. Božca, te je napravljen prijedlog novog pravilnika. To smo platili oko 30 tisuća kuna, iz članarine. Svi bismo voljeli da su svježi butovi od hrvatskih proizvođača svinja, ali nikome ne možemo niti imamo pravo zabraniti nabavku iz uvoza, ako udvoljava propisanoj kvaliteti - kaže Mladen Nekić.

- Svatko tko je želio znati što se događa oko pravilnika o brendiranju dalmatinskog pršuta znao je. Udruga je radila kako to nalaže naš statut - kaže Martin Bućan.

Sukob dviju koncepcija

- Svježi sam u ovome pa ne mogu o detaljima, ali mi je kao proizvođaču želja i cilj da priču o brendiranju dovedemo do kraja. Novi pravilnik je, za sada, tek radni materijal na kojega će svi zainteresirani moći dati primjedbe i prijedloge za njegovo poboljšanje. Ovdje je zapravo sukob dviju koncepcija. Jedni se zalažu za ograničenu količinu skupog proizvoda. To je u redu, ali zar ćemo inozemnim proizvođačima dopustiti da nas opskrbljuju s 2.500 tona takvih proizvoda koliko danas trošimo - pita se Ivica Babić, novoizabrani predsjednik udruge Dalmatinski pršut.

- U cijeloj priči, koja poprima dimenzije koje nitko od nas uključenih ne bi želio, ne vidi se da je upravo dalmatinski pršut jedan od rijetkih hrvatskih proizvoda koji vapi za pokretanjem cijelog proizvodnog lanca, od uzgoja svinja u Slavoniji do finalizacije na dalmatinskoj buri i dimu. Po meni bi brendom trebalo zaštititi upravo tu izvornost, ali istodobno omogućiti velikim proizvođačima da rade suhomesnate proizvode od svinjskih butova kakve traži masovno tržište - kaže Ana Barać, inicijator i organizator Nacionalnog sajma pršuta koji će se u travnju predstaviti u svom šestom izdanju.

- Sve je to naša posla jer su se u kolo uhvatili nekompetentni. U proizvodnji maslinova ulja i vina, kvaliteti tih proizvoda, došli smo do plafona, a kada je riječ o proizvodnji pršuta na dnu smo svijeta - kaže dr. Mirko Gugić.

Autor: TONI PAŠTAR