• OPG Pintar
  • 14.04.2019. 10:30
  • Primorsko-goranska, Čabar

Anita Pintar: Ne moramo imati puno, ali važno je da je ono što napravimo kvalitetno

Branko i Anita Pintar jedini su registrirani sirari s područja Čabra, "Zbog slabog otkupa mlijeka pomislila sam da bi bilo dobro početi praviti sir. Završila sam tečaj za sirare i posegnula za bakinom recepturom", kaže Anita čiji sir škripavac morate probati.

Foto: arhiva OPG Pintar
  • 1.306
  • 817
  • 0

Na krajnjem sjeveru Gorskog kotara, u gradiću Čabar, obitelj Pintar ne odustaje od borbe za opstanak, čuvanje tradicije, starih sorti voćaka, ali i sve bolju kvalitetu svojih proizvoda. S obzirom da su, kažu, gotovo izolirani od ostatka Hrvatske, rijetko se kada tko i sjeti ovog kraja. Nepristupačnost im ne ide na ruku, jer doći do Čabra i okolnih mjesta ravno je malom podvigu.

A vrijeme ovdje kao da je stalo - ljudi žive tempom i načinom dostojnim čovjeka. Ako vam je potreban antistres tretman, zaista se isplati uzeti nešto vremena i doći u ovaj (k)raj. Rezultati će biti bolji, a troškovi daleko manji, vjerujte!

Sir izrađuju po bakinom receptu, a najbitnija im je kvaliteta

I kada konačno odlučite doći u čabarski kraj, svakako potražite  i OPG Pintar kako bi degustirali preukusni sir i sok od koprive, upoznali veliku složnu obitelj i domaće životinje koje će vam se na prvu uvući pod kožu. Iskustvo je to koje ćete sigurno ponoviti.

Za kvalitetan sir OPG-a Pintar pročulo se vrlo brzo, a stigle su i prve službene nagrade i priznanja. No, najbolji dokaz kvalitete je taj što Anita vrlo brzo rasproda sve svoje proizvode. “Recept za sir škripavac naučila sam od bake koja je sve radila ručno. Sjećam se da nam je njen sir u djetinjstvu bio najdraži i da ga nikad nije bilo dosta koliko god ga proizvela. Možda ga zato i radim s potpunim zadovoljstvom te poštujući tradicionalan način proizvodnje.

Idilično gospodarstva obitelji Pintar

Škripavac je posebna vrsta sira koji ne može dugo stajati tako da ga treba vrlo brzo prodati”, objasnila je Anita i nastavila: “Prije dosta godina odlučili smo promijeniti tvrdnju da je na području Gorskog kotara neisplativo ostati kod kuće i baviti se poljoprivredom i stočarstvom te smo upornom željom i radom uspjeli to i dokazati. Trenutno smo jedini registrirani sirari na području Grada Čabra i među rijetkima na goranskom području. U Gorskom kotaru postoje još samo dvije male sirane - jedna je u Gomirju, druga u Begovom Razdolju, svaka u jednom ćošku Gorskog kotare. Naš OPG osim sira proizvodi i voćne proizvode.”

Svi su proizvodi Pintarovih ekološki bilo da su od onoga što su sami uzgojili ili su sastojke ubrali u čistoj prirodi goranskoga kraja. "Ne moramo imati puno, ali važno je da je ono što napravimo kvalitetno. Radimo ono što smo zapravo cijeli život radili, samo što smo proširili proizvodnju”, kažu Anita i Branko Pintar.

Odazivali su se svakom natjecanju i uspjeh nije izostao

"Ako me netko zvao na natjecanje, ja bih bez razmišljanja išla. Bilo kuda. Tako je bilo i na ocjenjivanju u Ptuju. Prvo goransko ocjenjivanje bilo je u Begovom Razdolju kad sam tek počela”, kaže Anita, a brojnih nagrada sada se ne može niti sjetiti. Brojne plakete krase njihovu izložbeno-prodajnu kućicu: nagrade za sireve, za poslovanje; bilo na natjecanjima, manifestacijama ili onima organiziranima putem novina.

Ističe da ju je županija čak prijavila na natjecanje za uzorne seoske žene. "Tamo nisam ništa dobila. Odmah sam vidjela da su druge natjecateljice daleko ispred mene. Ja se ne mogu sa Slavonkama mjeriti. One su zaista i lijepe i vrijedne, puno znaju, izuzetno puno rade", skromno govori Anita.

Pintarovi imaju i pogon za preradu voća u kojemu rade prirodne sokove i sušeno voće. Imaju veliki dehidrator kapaciteta 100 kg i za voćni čips već su osvojili nekoliko medalja. Proizvode i sok od jabuka, kuhaju kompote i pekmeze, a od bazge, stolisnika, koprive, mente i matičnjaka pripremaju sirupe za razrjeđivanje po starom obiteljskom receptu. Pokušat će napraviti i sok od lipe, saznajemo. Proizvodnja je trebala biti zaokružena šljivovicom, vilijamovkom, likerom od borovnice i dragara – domaćeg jegera s travama, korijenjem i voćem iz ovoga kraja, ali ledolom je 2014. godine uništio voćke i od toga su morali odustati. Novost je da su počeli uzgajati šparoge.

Nije lako sjetiti se početaka

"A na početku mi je bilo za plakati, nisam znala kud, nisam znala što. Nitko nije htio ništa kupiti. Išla sam četvrtkom na tržnicu u Delnice i tamo sam uspjievala nešto prodati. Krenula sam po lokalnim manifestacijama - gdje sam čula da se nešto događa, tamo bih otišla. Upoznala sam naširoko domaći kraj", smije se sada iako priznaje da joj tad nije bilo smiješno. "Trudimo se zadržati stare kupce jer novih baš i nema. Postigli smo kvalitetu i ne planiramo se širiti jer ne možemo", dodaje. Od prodaje u dućanima je odustala jer, kako kaže, na kraju je imala veći gubitak nego dobit. "Bilo je previše povrata robe, vraćali bi sireve, a oni imaju kratak rok trajanja. Osim toga, kada bi nešto i prodali, ja sam novac morala čekati i po pola godine", obrazlaže.

Kravice vrijedne obitelji 

Danas dnevno proizvede više od 10 kg sira, godišnje oko četiri tone. Prodaje na kućnome pragu, gdje su uredili malenu prodavaonicu svih svojih proizvoda, na sajmovima i na tržnici u Delnicama te na ekotržnici u Rijeci. Na natjecanjima iz godine u godinu osvaja priznanja za kvalitetu, više u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Sirevi koji priprema više su puta nagrađivani zlatnim, srebrnim i brončanim priznanjima. Brojne su nagrade dobili u Sloveniji, pomoć su imali i od tamošnje Savjetodavne službe, a na posjedu ih je posjetio i slovenski ministar poljoprivrede. U radu im pomaže i Savjetodavna služba u Čabru pa Anita posebno ističe Predraga Janeša.

Seljak nema nikakvih prava, samo obveze

Branko i Anita Pintar, jedini registrirani sirari s područja Čabra, u posao su krenuli iz nužde 2006. godine, a već nakon nekog vremena poslovanje je postalo profitabilno.

Nije lako, radi se od ranoga jutra pa sve do mraka, nema vikenda i ne postoji bolovanje. Jednom prilikom sam slomila ruku i zaista nisam bila u stanju raditi, ali naknadu nisam dobila. Jedvitom mukom sam se izborila da mi barem vrate doprinose koje sam plaćala”, požalila se Anita Pintar, nositeljica OPG-a. Gospodarstvo je svojevremeno Anita bila prenijela na kćer Dijanu koja je zatim kao mlada poljoprivrednica aplicirala na sredstva iz fondova EU. Na natječaju je prošla, ali tada se sve zakompliciralo. Dijana je zatrudnjela i obitelj je shvatila da, unatoč tomu što je bila prijavljena kao članica gospodarstva i za nju su uredno podmirivane obveze državi, nema prava na plaćeni rodiljni dopust. Nije bilo druge nego odustati od natječaja i OPG ‘vratiti’ majci. “Seljak nema nikakvih prava, samo obveze”, dodaje Anita umorno i pomalo razočarano.

Vremenske neprilike veliki su problem poljoprivrednicima

No, nema vremena za žaljenje i hrabro se nosi sa svim izazovima koji joj se ispriječe na putu. Teškoće u poljoprivrednoj djelatnosti su uobičajena pojava, a ako se bavite poljoprivredom u Gorskom kotaru gdje su uvjeti života i rada zaista surovi, tada morate biti doista jaka i uporna osoba kako ne bi odustali.

Najveći problem je vrijeme. Strka nastaje kad ljeti padne kiša, a njiva je puna sijena. Kišovito ljeto često nam ne dopušta raniju košnju, pa kosimo kad se vrijeme smiri. Postaje toplije, ali trava ne čeka, sve je starija i kvaliteta opada. Kako težimo što kvalitetnijem mlijeku, sijeno sušimo (ne baliramo svježe) pa moramo čekati Sunce da ga posuši.

Imaju i koze i jariće

Duga i hladna zima kod nas je uobičajena pojava i nema nam druge nego nositi se s takvim nedaćama. Najgore je kada smrzne voda, tada smo zaista u problemu. Moram spomenuti ledolom koji nam je uništio veliki dio voćnjaka. Nestale su mnoge sadne vrste do kojih je teško, skoro nemoguće doći. Kruške su jako krhke i one su (sve) najviše nastradale.. To nas je zaista jako pogodilo”, podijelili su s nama supružnici Pintar. “Teško nam je i kada se dogodi da voćke već propupaju pa ih naknadno uništi mraz, a to se zna dogoditi u kasno proljeće", dodaje Anita.

Kako se Anita Pintar uopće našla u poljoprivredi?

S OPG-om smo počeli silom prilika kada sam ostala bez posla, a kako imamo troje djece, jedna plaća zaista nam nije bila dostatna za život. Budući da sam ionako stalno odlazila u Tršće do roditelja i brinula o kravama, odlučili smo okušati se u proizvodnji sira. Zbog slabog otkupa mlijeka pomislila sam da bi bilo dobro početi praviti sir. Završila sam tečaj za sirare i posegnula za bakinom recepturom. Moja je obitelj uvijek imala krave i ja sam cijelo svoje djetinjstvo s bakom odlazila u štalu i muzla ih. U staroj obiteljskoj kući supruga Branka, u podrumskim prostorijama, uredili smo suvremenu siranu.

S izradom projekta pomogao nam je doc. dr. sc. Samir Kalit, a građevinske radove izvršio je suprug za što mu je trebalo oko pola godine. Nakon toga smo krenuli u registraciju i nabavu opreme pri čemu nam je pomoglo i Ministarstvo za poljoprivredu, a financijsku pomoć dobili smo od Dalibora Šoštarića iz Centra za brdsku poljoprivredu iz Stare Sušice”, navodi Anita i dodaje:  “Dok su drugi kupovali aute da iskoriste oslobođenje od poreza, mi smo rješavali kredit za siranu".

Sirana je još uvijek smještena u staroj Brankovoj obiteljskoj kući, a štala s muznim kravama je u Tršću kod Anitine obitelji. Imaju desetak muznih krava, koze, jariće pa čak i svinje, a po dvorištu trčkaraju kokoši. Mužnja je strojna, dva puta dnevno, mlijeko se čuva u laktofrizu iz kojeg se prelijeva u plastične kante, poklapa i odvozi u Čabar. Krave idu na ispašu na livade i pašnjake kojih imaju oko 2 ha. Potpuno slobodne i bez stresa pasu na brdu blizu kuće okružene šumom, u kojoj se za ljetnih dana odmaraju i hlade. Jednom mjesečno mlijeko ide na analizu u Križevce.

Radi se od jutra do mraka i nema povlaštenih, svatko ima svoje zadatke

Život na seoskom gospodarstvu nije jednostavan, radi se od zore do večeri i nema povlaštenih položaja. Svi pomažu i rade sve što je potrebno. “Djeca se tako uče životu, a što će jednoga dana raditi, to je na njima”, kaže Anita i dodaje: “Smatram da je sreća gledati biljku koja raste, plod kako se razvija, i presretna sam što su moja djeca na taj način odrasla, što su imala svoj mali vrt i naučila živjeti s prirodom. I ono što je najvažnije, svaki dan njihovog odrastanja smo proveli zajedno”.

U poslu za sada najviše pomaže njena sestra Adrijana Tomazini koja brine o kravama, a Pintarovi se ipak negdje duboko u sebi nadaju da će OPG jednoga dana preuzeti jedno od njihove troje djece, kći Dijana, sin Hrvoje ili najmlađa, Marija.


Fotoprilog


Tagovi

OPG Pintar Anita i Branko Pintar Čabar Sir škripavac


Autorica

Blanka Kufner

Blanka Kufner

Blanka je završila Upravno pravo i Menadžment u turizmu. Radila je 15 godina u državnoj upravi, niz godina bila privatni iznajmljivač turističkog smještaja, trenutno zaposlena u turističkoj agenciji, odnedavno upisana u Upisnik šumoposjednika. Posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Prirodu nismo naslijedili od naših predaka, nego smo je posudili od naših unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi