Koji su nutritivni problemi na svinjogojskim farmama, gdje stočari griješe i koja su rješenja otkrio nam je Dejan Perić s Veterinarskog fakulteta u Beogradu.
"Želim vam da dobro hranite svoje životinje i da ih ne liječite", kaže nam Dejan Perić, asistent na Veterinarskom fakultetu u Beogradu navodeći da su problemi u svinjogojstvu počeli kada su se svinje počele premještati u objekte i prešlo se iz slobodnog uzgoja u "farmski".
Danas imamo puno inputa u proizvodnji i cjepiva. "Farmsku patologiju držimo pod kontrolom isključivo cjepivima", napominje on. Iako, dodaje, vrlo često neki farmeri kažu: "Sve je dobro pa više neću cijepiti svinje, a i uštedjet ću".
Onda, pojašnjava ovaj stručnjak, nakon godinu dana kada opadne broj antitijela i imunitet životinjama shvate da su pogriješili. "Shvate da su osuđeni na takav način funkcioniranja gdje imamo puno inputa u proizvodnju, a računica postaje sve teža", navodi.
Zbog smještanja životinja u objekte danas se pored infektoloških javljaju i produktivne bolesti.
Sudbina praseta predodređena je time koliko ono ima grama pri rođenju, a time se postavlja i granica zaprimanja. Što se tiče skraćivanja repova, ističe da je preporuka da to bude termičkim tretmanom zbog sprječavanja infekcija.
"Ustaljena praksa je i aplikacija željezo-dekstrana i razlog zašto svinjogojstvo otkako se premjestilo u farmski, zatvoreni uzgoj trpi u odnosu na prije", napomenuo je. Naime, životinje su nekada iz zemlje dobivale bogat izvor minerala, mikroorganizama i upravo je to bio način stjecanja imuniteta.
Također, ovaj je veterinar stava da obrada odnosno rezanje zubi kod prasadi nije potrebno. "Ako koje ima dovoljno mlijeka ono ne gricka, a krmače s novijom genetikom imaju ga dovoljno", istaknuo je rekavši da se time i štedi vrijeme.
"Dosta farmi ima probleme s parazitima, a oni se primijeti po opuštenom trbuhu i nervoznom repu i slično", dodaje Perić navodeći da prisutnost parazita nesumnjivo utječe na usvojivost hranjivih tvari.
Anemija je čest slučaj na farmama. "Postoji točna računica s koliko miligrama željeza se prase rodi, kolika mu je dnevna potreba, koliko može unijeti i otprilike znamo koliko u svakom trenutku ono ima miligrama u serumu", pojašnjava.
Kako ne bi razvili anemiju prasadi treba sedam miligrama željeza dnevno. Naime, za svaki kg povećanja tjelesne mase mora zadržati 21 – 67 mg željeza u organizmu.
"Biljna krmiva sadrže relativno niže količine željeza u usporedbi s krmivima životinjskog porijekla, a pored toga, željezo se bolje koristi iz krmiva životinjskog nego biljnog porijekla", ističe.
Prase se rađa s 50 mg željeza, a njemu za dnevnu potrebu kako je već spomenuto treba oko sedam. Ono koje ga ne dobije može živjeti oko tjedan dana s obzirom na to da je količina ovog elementa u mlijeku jako mala. Dakle, time završava njegov život.
Kako kaže Perić, upravo zbog toga se koristi injekcija željezo-dekstrana i po nekim aspektima dobrobiti koji slijede vrlo vjerojatno će i onda biti preporuka da se daje u nekom drugom obliku, ili, biti zabranjena ili drugačijeg sastava.
Svinjetine na tržištu sve manje - Hrvatska to može iskoristiti?
"Poruka je da cijela industrija treba inzistirati na povećanju konzumacije predstartera u mladim danima kako bi se osigurao neophodan izvor željeza", zaključuje Perić koji je, osim što je veterinar, od malih nogu posvećen radu na obiteljskoj farmi kapaciteta 200 krmača.
Napominje i da imamo slučaj da su prije 10-k godina ljudi upisivali veterinu sa željom da se bave farmskom proizvodnjom. "Međutim, posljednjih par godina se događa da 90 posto ljudi koji diplomiraju završavaju u industriji male kliničke prakse", iznio je i poražavajuće činjenice u veterinarstvu.
Tagovi
Autorica
Partner
Žitna ulica 1,
10310 Ivanić-Grad,
Hrvatska
e-mail: info.hr@patent-co.com
web: http://www.patent-co.com/hr