Lijeska

Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od prosinca do ožujka. Korijen joj raste i razvija se vrlo plitko, u sloju od oko 30 cm. Rese su muški cvjetovi, a ženski su jedva vidljivi i imaju zrazito crvene tučkove. Divlje vrste lijeske sasvim dobro rastu u konti­nentalnom dijelu zemlje, uglavnom na proplancima i rubovima šuma, na lošim i siromašnim tlima. Životni vijek lijeske je od 70 do 100 godina, a plod donosi od 50 do 70 godina. Počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini, a  u puni rod dolazi sa sedam ili osam godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8 do 12 kg, a od ploda oko 50% otpada na ljusku. Ovisno o ozgojnom obliku, gustoći sadnje, vremenu starosti i drugih agrotehničkih čimbenika, prinosi se kreću od 2,2 do 3,6 t/ha.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura

Niske temperature zraka izazivaju smrzavanje jednogodišnjih izboja na -30 °C, vegetativnih pupo­va na -25 °C, neotvorenih muških i ženskih cvatova na -18 do -16 °C, otvorenih muških i ženskih cvatova na -7 do -10 °C i pu­pova lišća u početku vegetacije na -3 do -5 °C.

Voda

Lijeska zahtijeva dovoljno vlage u tlu cijele godine. Zadovoljava­juće su količine oborina u čitavoj godini 800 - 1 200 mm, od toga u ve­getaciji (travanj i rujan) barem 350 - 400 mm, odnosno za razdoblje travanj - srpanj ukupno 280 mm.

Tlo

Lije­ska podnosi nešto lošija tla i na njima donosi nekakav urod (na kojima, inače, neke druge voćne vrste ne bi rodile), ali sorte li­jeske koje imaju visoki genetski potencijal rodnosti mogu ro­diti samo na dobrom tlu i uz primjerenu njegu. Dobra tla za lijesku umjereno su vlažna, osrednje duboka, povoljne strukture, humozna i pH vrijednosti 5,0 do 8,0. Dobro podnosi karbonatne ilovače i skeletna tla. Uspješno se uz­gaja na položajima za uzgoj vinove loze.

Izbor položaja za podizanje nasada

U kontinen­talnoj RH dobri položaji za lijesku su oni s nadmorskom visinom iznad 140 m i s odgovarajućim reljefom. Iako kulturne sorte lijeske mogu rasti i na većim visinama, čak do 1 500 m nadmorske visine. Te granične nadmorske visine u našem su klimatu od 140 do 600 m.

Priprema tla za sadnju

Priprema tla za plantažu i intenzivni uzgoj lijeske obavlja se te­meljito, kao i za druge intenzivne voćne vrste. Ravnanju i dubokom oranju tla prethodi izučavanje kakvoće tla i to ponajprije njegova ke­mijskog sastava. Ako tlo nema dovoljno osnovnih hraniva (fosfora i kalija) i ako je prekiselo, ono se može popraviti dodavanjem potreb­nih količina mineralnih gnojiva preporučena od strane stručnjaka nakon obavljene kemijske analize. Po cijelom tlu poravnane površine rasipa se mine­ralno gnojivo, koje će pak dubokim oranjem (dubina oko 40 cm) biti ravnomjerno uneseno u tlo. Za jesensku sadnju lijeske duboko se oranje obavlja tijekom ljeta (ljetne vrućine i povremene kiše po­spješuju mrvljenje gruda tla), a za proljetnu se sadnju (koja nije pre­poručljiva) duboka obrada može obavljati od ljeta sve do zime ako to dopušta vlažnost tla (niske temperature, smrzavanjem i odmrzava­njem tla izazivaju njegovo rahljenje).

Izbor sadnog materijala

Saditi se smiju samo kvalitetne sadnice (prema standardu) i sorte koje se mogu međusobno oploditi. Naime, jedna sorta (makar u nasa­du bilo mnogo grmova iste sorte) ne može sama sebe oploditi, pa je po­trebna druga sorta (oprašivač). Budući da lijeska cvate zimi, oprašuje se vjetrom i vrlo dugo cvate, a radi sigurnije oplodnje u nasade se sade najmanje tri međuplodne sorte.

Izbor podloga

Zemlje vodeće u uzgoju lijeske uzga­jaju je na vlastitom korijenu i podižu takve nasade.

Izbor sorata

Za područje kontinentalne Hrvatske preporučuje se provjerena kombinacija sorata: Istarska duguljasta, Rimska i Haleška lijeska jer su one otpornije na niske temperature od nekih, objektivno, kvali­tetnijih industrijskih sorata. Te kvalitetnije industrijske sorte Tonda gentile delle lange, Tonda gentile romana, Tonda di giffoni i dr. pre­poručuju se za primorsko područje.

Izbor uzgojnog oblika

U proizvodnji lijeske danas se primjenjuju četiri osnovna uzgojna oblika: prirodni grm i grmolika vaza (oba uzgojna oblika bez debla) te vaza i piramida (uzgojni oblici s deblom visine 30 - 70 cm). Najčešće upotrebljivani uzgojni oblik je grmolika vaza. Oblikuje se najčešće u prvim godinama, s četiri osnovne primarne grane na kojima se oblikuju sekundarne skeletne grane oko 50 cm jedna od druge. Time su zadovoljeni prirodni uvjeti rasta, oblikovanja i pom­lađivanja grma, te diferenciranja rodnih pupova, uz najpovoljniju osvijetljenost unutrašnjosti i oboda grma.

Vrijeme i tehnika sadnje

Bez obzira koje se sorte odaberu, uvijek treba biti paran broj redova jedne sorte, posebno ako se kombiniraju sorte čiji plodovi dozrijevaju u različito vrijeme. Razmak sadnje treba uskladiti s više čimbenika - tlom, bujnošću sorte, osobinama stabla, konfiguracijom terena. Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (obično 4 x 3 m). Na nagnutim terenima razmak je manji. Kod sadnje treba paziti da se ne posadi preduboko jer tako posađena sadnica ne raste i do tri godine.

Održavanje nasada

Tijekom uzgoja lijeske obavlja se međuredna obrada tla, okopavanje sadnica prve i druge godine uzgoja te primjena zemljišnih herbicida. Poslije šeste godine, u područjima u kojima ima dovoljno kiše u ljetnim mjesecima, npr. u sjeveroza­padnoj RH, preporučje se formiranje nisko košene tratine u međurednim prostorima, redovito malčiranje tratine i odgovarajuća gnojidba. Od mjera njege vrlo je važna rezidba kojom se direktno utječe na oblik i produkivnost. Bolje osvjetljene grančice lijeske donose dva do tri puta veći rod od onih u sjeni.

Gnojidba

Ako je poslije kemijske analize tla obavljena meliorativna gnojidba tla, pa je tlo najpovoljnije opskrbljeno fo­sforom i kalijem, prve četiri godine lijeska se gnoji samo dušikom i to u rano proljeće prije vegetacije, oko grmova (nešto šire od oboda krošnje) s 0,5 kg prve godine, 0,6 kg druge godine, 0,8 kg treće godine i 1 kg mineralnoga gnojiva KAN 27 % četvrte godine. Od četvrte do osme godine nasad lijeske gnoji se mine­ralnim kompleksnim NPK gnojivima i KAN-om po cijeloj površini nasada. Kompleksni NPK rasipa se tijekom jeseni. Takvom gnojidbom trebalo bi dodati oko 20 kg/ha fosfora i 150 kg kalija/ha. U proljeće se po cijeloj površini voćnjaka rasipa oko 100 kg dušika odnosno 350 kg/ha KAN-a. Od osme godine i dalje lijeska se gnoji po istom načelu kao poslije četvrte godine, s tim da se za 35 %  povećavaju količine pojedinih hraniva.

Berba

Berba lješnjaka obavlja se od kraja srpnja do početka listopada, ovisno od osobina sorte i područja uzgoja. Plodovi su zreli kada promjene boju i kada lako ispadaju iz omotača. Sasvim zreli plodovi su žutosmeđe boje. Prerano obrani plodovi gube na kvaliteti, a jezgre su smežurane i žilave. U nekim slučajevima berba može biti otežana jer ne dozrijevaju svi plodovi istovremeno te se kod nekih sorata plodovi teško oslobađaju iz omotača. Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 - 35 % vode, pa se suše na temperaturi do 40 °C dok se postotak vode ne spusti do uobičajenih 10 %.

Izvor:

• Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
• Burza voća i povrća