Lijeska

Sinonim: Lješnjak, lješnik | Engleski naziv: Hazel | Latinski naziv: Corylus avellana L.

Lijeska

Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od prosinca do ožujka. Korijen joj raste i razvija se vrlo plitko, u sloju od oko 30 cm. Rese su muški cvjetovi, a ženski su jedva vidljivi i imaju zrazito crvene tučkove. Divlje vrste lijeske sasvim dobro rastu u konti­nentalnom dijelu zemlje, uglavnom na proplancima i rubovima šuma, na lošim i siromašnim tlima. Životni vijek lijeske je od 70 do 100 godina, a plod donosi od 50 do 70 godina. Počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini, a  u puni rod dolazi sa sedam ili osam godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8 do 12 kg, a od ploda oko 50% otpada na ljusku. Ovisno o ozgojnom obliku, gustoći sadnje, vremenu starosti i drugih agrotehničkih čimbenika, prinosi se kreću od 2,2 do 3,6 t/ha.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura

Niske temperature zraka izazivaju smrzavanje jednogodišnjih izboja na -30 °C, vegetativnih pupo­va na -25 °C, neotvorenih muških i ženskih cvatova na -18 do -16 °C, otvorenih muških i ženskih cvatova na -7 do -10 °C i pu­pova lišća u početku vegetacije na -3 do -5 °C.

Voda

Lijeska zahtijeva dovoljno vlage u tlu cijele godine. Zadovoljava­juće su količine oborina u čitavoj godini 800 - 1 200 mm, od toga u ve­getaciji (travanj i rujan) barem 350 - 400 mm, odnosno za razdoblje travanj - srpanj ukupno 280 mm.

Tlo

Lije­ska podnosi nešto lošija tla i na njima donosi nekakav urod (na kojima, inače, neke druge voćne vrste ne bi rodile), ali sorte li­jeske koje imaju visoki genetski potencijal rodnosti mogu ro­diti samo na dobrom tlu i uz primjerenu njegu. Dobra tla za lijesku umjereno su vlažna, osrednje duboka, povoljne strukture, humozna i pH vrijednosti 5,0 do 8,0. Dobro podnosi karbonatne ilovače i skeletna tla. Uspješno se uz­gaja na položajima za uzgoj vinove loze.

Izbor položaja za podizanje nasada

U kontinen­talnoj RH dobri položaji za lijesku su oni s nadmorskom visinom iznad 140 m i s odgovarajućim reljefom. Iako kulturne sorte lijeske mogu rasti i na većim visinama, čak do 1 500 m nadmorske visine. Te granične nadmorske visine u našem su klimatu od 140 do 600 m.

Priprema tla za sadnju

Priprema tla za plantažu i intenzivni uzgoj lijeske obavlja se te­meljito, kao i za druge intenzivne voćne vrste. Ravnanju i dubokom oranju tla prethodi izučavanje kakvoće tla i to ponajprije njegova ke­mijskog sastava. Ako tlo nema dovoljno osnovnih hraniva (fosfora i kalija) i ako je prekiselo, ono se može popraviti dodavanjem potreb­nih količina mineralnih gnojiva preporučena od strane stručnjaka nakon obavljene kemijske analize. Po cijelom tlu poravnane površine rasipa se mine­ralno gnojivo, koje će pak dubokim oranjem (dubina oko 40 cm) biti ravnomjerno uneseno u tlo. Za jesensku sadnju lijeske duboko se oranje obavlja tijekom ljeta (ljetne vrućine i povremene kiše po­spješuju mrvljenje gruda tla), a za proljetnu se sadnju (koja nije pre­poručljiva) duboka obrada može obavljati od ljeta sve do zime ako to dopušta vlažnost tla (niske temperature, smrzavanjem i odmrzava­njem tla izazivaju njegovo rahljenje).

Izbor sadnog materijala

Saditi se smiju samo kvalitetne sadnice (prema standardu) i sorte koje se mogu međusobno oploditi. Naime, jedna sorta (makar u nasa­du bilo mnogo grmova iste sorte) ne može sama sebe oploditi, pa je po­trebna druga sorta (oprašivač). Budući da lijeska cvate zimi, oprašuje se vjetrom i vrlo dugo cvate, a radi sigurnije oplodnje u nasade se sade najmanje tri međuplodne sorte.

Izbor podloga

Zemlje vodeće u uzgoju lijeske uzga­jaju je na vlastitom korijenu i podižu takve nasade.

Izbor sorata

Za područje kontinentalne Hrvatske preporučuje se provjerena kombinacija sorata: Istarska duguljasta, Rimska i Haleška lijeska jer su one otpornije na niske temperature od nekih, objektivno, kvali­tetnijih industrijskih sorata. Te kvalitetnije industrijske sorte Tonda gentile delle lange, Tonda gentile romana, Tonda di giffoni i dr. pre­poručuju se za primorsko područje.

Izbor uzgojnog oblika

U proizvodnji lijeske danas se primjenjuju četiri osnovna uzgojna oblika: prirodni grm i grmolika vaza (oba uzgojna oblika bez debla) te vaza i piramida (uzgojni oblici s deblom visine 30 - 70 cm). Najčešće upotrebljivani uzgojni oblik je grmolika vaza. Oblikuje se najčešće u prvim godinama, s četiri osnovne primarne grane na kojima se oblikuju sekundarne skeletne grane oko 50 cm jedna od druge. Time su zadovoljeni prirodni uvjeti rasta, oblikovanja i pom­lađivanja grma, te diferenciranja rodnih pupova, uz najpovoljniju osvijetljenost unutrašnjosti i oboda grma.

Vrijeme i tehnika sadnje

Bez obzira koje se sorte odaberu, uvijek treba biti paran broj redova jedne sorte, posebno ako se kombiniraju sorte čiji plodovi dozrijevaju u različito vrijeme. Razmak sadnje treba uskladiti s više čimbenika - tlom, bujnošću sorte, osobinama stabla, konfiguracijom terena. Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (obično 4 x 3 m). Na nagnutim terenima razmak je manji. Kod sadnje treba paziti da se ne posadi preduboko jer tako posađena sadnica ne raste i do tri godine.

Održavanje nasada

Tijekom uzgoja lijeske obavlja se međuredna obrada tla, okopavanje sadnica prve i druge godine uzgoja te primjena zemljišnih herbicida. Poslije šeste godine, u područjima u kojima ima dovoljno kiše u ljetnim mjesecima, npr. u sjeveroza­padnoj RH, preporučje se formiranje nisko košene tratine u međurednim prostorima, redovito malčiranje tratine i odgovarajuća gnojidba. Od mjera njege vrlo je važna rezidba kojom se direktno utječe na oblik i produkivnost. Bolje osvjetljene grančice lijeske donose dva do tri puta veći rod od onih u sjeni.

Gnojidba

Ako je poslije kemijske analize tla obavljena meliorativna gnojidba tla, pa je tlo najpovoljnije opskrbljeno fo­sforom i kalijem, prve četiri godine lijeska se gnoji samo dušikom i to u rano proljeće prije vegetacije, oko grmova (nešto šire od oboda krošnje) s 0,5 kg prve godine, 0,6 kg druge godine, 0,8 kg treće godine i 1 kg mineralnoga gnojiva KAN 27 % četvrte godine. Od četvrte do osme godine nasad lijeske gnoji se mine­ralnim kompleksnim NPK gnojivima i KAN-om po cijeloj površini nasada. Kompleksni NPK rasipa se tijekom jeseni. Takvom gnojidbom trebalo bi dodati oko 20 kg/ha fosfora i 150 kg kalija/ha. U proljeće se po cijeloj površini voćnjaka rasipa oko 100 kg dušika odnosno 350 kg/ha KAN-a. Od osme godine i dalje lijeska se gnoji po istom načelu kao poslije četvrte godine, s tim da se za 35 %  povećavaju količine pojedinih hraniva.

Berba

Berba lješnjaka obavlja se od kraja srpnja do početka listopada, ovisno od osobina sorte i područja uzgoja. Plodovi su zreli kada promjene boju i kada lako ispadaju iz omotača. Sasvim zreli plodovi su žutosmeđe boje. Prerano obrani plodovi gube na kvaliteti, a jezgre su smežurane i žilave. U nekim slučajevima berba može biti otežana jer ne dozrijevaju svi plodovi istovremeno te se kod nekih sorata plodovi teško oslobađaju iz omotača. Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 - 35 % vode, pa se suše na temperaturi do 40 °C dok se postotak vode ne spusti do uobičajenih 10 %.

Izvor:

  • Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
  • Burza voća i povrća

Lijeska - Sorte

ukupno: 24, aktivno: 23, neaktivno: 1

Butler

Corabel

Cosford
(Cosforder zellernuss)

Crvenolisni lambert
(Rotblättrige lambret)

Daria

Daviana

Ennis

Gunslebert

Halski debeloplodni
(Hallesche riesennusss, hall's giant)

Istarski okrugli

Landeberška dugoplodna

Ludolfov
(Ludolph's zellernuss)

Merveille de bollwiller

Negret

Pauetet

Riccia di talanica

Segorbe

Tonda di giffoni
(Okrugli difonski)

Tonda gentile delle langh
(Tonda gentile piemontese, pijemontski)

Tonda gentile romana
(Rimski ukusni)

Torino h. 199

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Lijeska.