Sinonim: Aktinidija | Engleski naziv: Kiwifruit | Latinski naziv: Actinidia deliciosa L.
Kivi je višegodišnja listopadna biljka penjačica, dugih mladica na kojim su spiralno raspoređeni veliki tamnozeleni listovi. Izgledom je slična vinovoj lozi. Relativno je mlada voćna vrsta. Počela se uzgajati u Novom Zelandu prije 50-ak godina, prije 20-ak u Francuskoj, a nakon toga u Italiji i Grčkoj.
U RH se uzgaja u primorskom području. Na mjestima na kojima postoje preduvjeti za uzgoj, kivi se pokazao kao vrlo rentabilna kultura, naime u punom rodu u intenzivnom nasadu donosi oko 20 t/ha.
Tijekom zime, u razdoblju zimskog mirovanja, on može kraće vrijeme podnijeti i temperaturu od -10 °C. Ali s početkom vegetacije otpornost na hladnoću naglo opada, pa temperature od -1,5°C za vrlo kratko vrijeme mogu prouzročiti štete. Mladi izboji u proljeće vrlo su osjetljivi na hladnoću, pa kasni proljetni mrazevi nanose prilične štete. Neobrani plod može također stradati od jesenskog ili ranog zimskog mraza.
Kivi traži mnogo vlage tijekom sezone rasta, pa je nužno navodnjavanje u područjima s neravnomjernim rasporedom oborina uz nisku relativnu vlagu zraka i visoke ljetne temperature.
Tlo mora biti dobro drenirano, neutralne reakcije. Za uzgoj su nepogodna teška tla, koja nisu ocjedita ili pak imaju povišen pH i visoki sadržaj aktivnog vapna. Budući da se korijen kivija uglavnom rasprostire plitko, u dubini ukorjenjivanja tlo treba biti dobro opskrbljeno hranivima.
Mladi nježni izboji osobito su osjetljivi na vjetar, zato se kivi treba saditi na položajima zaštićenim od vjetra ili se podžu vjetrozaštitni pojasi. Kao vjetrobran u nasadima kivija na našem obalnom području u novije vrijeme najviše služi maslina sorte Cipressino.
Na predviđenom terenu potrebno je prethodno istražiti kemijsko-fizikalna svojstva tla na temelju kojih se utvrđuju potrebni meliorativni zahvati i gnojidba. Teren se mora očistiti i poravnati te izrigolati. Predviđene količine mineralnih gnojiva potrebno je ravnomjerno rasuti po cijeloj površini, a potom je izorati na dubinu 40 cm. U nasadu kivija obvezatno je postavljanje odgovarajuće armature prije sadnje ili nakon završene sadnje u prvoj godini.
Kivi posađen na našem području najčešće je razmnožen ukorjenjivanjem zrelih i zelenih reznica. U proizvodnji postoji kivi proizveden cijepljenjem na sjemenjaku. U nekim zemljama proizvodnja cijepljenjem sadnica kivija zauzima važnije mjesto nego proizvodnja ukorijenjenim reznicama. Kao podloga za proizvodnju cijepljenjem služi sjemenjak kulturnih sorata kivija. Naši rasadnici služe se najčešće sjemenjakom sorte Bruno. U sadnji se možemo koristiti bilo kojom sadnicom prema načinu proizvodnje, a jedini je uvjet njezin dostignuti razvoj (kakvoća).
Kivi je na našim prostorima nova kultura, a može se reći da je nova u intenzivnom uzgoju i u svjetskim mjerilima. U proizvodne nasade uvedene su sorte »ženskog cvijeta« i 2 sorte »muškog« cvijeta. U svijetu se u pokusnim nasadima, a negdje i u proizvodnji, osim tih uzgajaju i neke novije sorte. Uglavnom su to mutacije sorte Hayward.
Dvostruka pergola (T-sustav) - Uzgojni oblik koji se najčešće primjenjuje u nasadima kivija. Prije početka oblikovanja uzgojnog oblika, potrebno je postaviti armaturu koja se sastoji od T-stupova i tri reda pocinčane žice. Sadnica se nakon sadnje prikraćuje na dva pupa, iz kojih će početkom vegetacije izbiti dvije mladice, od kojih gornju usmjeravamo uz pomoć trstike, a drugu prikratimo na 20 - 30 cm visine. Prikraćena mladica neko vrijeme služi kao pričuva (rezerva) glavnoj mladici. Kad više ne postoji opasnost od loma glavne mladice, potpuno se ukloni pomoćna mladica. Pergolu oblikujemo na visini 190 - 200 cm, te do te visine uzgajamo glavnu mladicu. Uz dobru agrotehniku u prvoj godini do te visine dobijemo ravnu i jaku mladicu. Sadnja nasada prema tom sustavu uzgoja obavlja se na razmaku od 3,5 - 4,5 m između redova i 5 m u redu.
Sadnja kivija obavlja se tijekom zime ili početkom proljeća te se preporučuje pripremu terena obaviti u ljeto odnosno u jesen prethodne godine, a meliorativnu gnojidbu i duboko oranje prije sadnje. Sadnji nasada kivija prethodi kolčenje redova i sadnih mjesta. Zatim se kopaju sadne rupe toliko duboke i široke da se u njih nesmetano može postaviti sadnicu i malo stajskog gnojiva.
Budući da je kivi biljka koja se plitko ukorjenjuje u nasadima se ne primjenjuje česta obrada tla. Ako se primjenjuje obrada tla, ona mora biti što plića, tek tolika da omogući nadzor nad razvojem korova i čuvanje vlage u tlu, pazeći da se ne ošteti korijenje. Na težim tlima kivi daje najbolje rezultate kad se tlo stalno drži i njeguje zatravljeno. Kivi, kao povijuša, sklon je namotavanju oko naslona, da bi se to izbjeglo, u prvoj godini mora se izvesti nekoliko pinciranja (obično 3) glavne mladice. Pinciranje se provodi otprilike svakih 60 cm, odnosno kad se mladica u svom vršnom dijelu počinje naglo uvijati te na nekoliko centimetara imamo 3 - 4 uvijanja. Pinciranjem se taj dio ukloni, a iz vršnog pupa će se nakon nekoliko dana pojaviti novi izboj. Tim zahvatom na kraju godine dobije se ravna i dovoljno jaka mladica kao osnova budućeg debla.
Postoje dvije vrste pupova: mješoviti pupovi koji daju vegetativne i generativne organe te drvni pupovi koji daju samo vegetativne organe. Dakle, kivi donosi rod na izbojima iz mješovitih pupova, a iz drvnih pupova pojavljuju se izboji na kojima nema cvijeta, pa ni roda. Zimska rezidba provodi se u vrijeme mirovanja, u našim uvjetima u siječnju ili veljači. Najpovoljnije vrijeme rezidbe je 20 - 30 dana prije početka vegetacije. Osnovna je svrha rezidbe ostavljanje najpovoljnijeg broja jednogodišnjeg rodnog izboja i nerodnog izboja te onoga kojim će se provesti zamjena glavne provodnice. Broj ostavljenih pupova ovisi o sorti. Zelenom (ljetnom) rezidbom nastoji se odstraniti 70 - 80 % od ukupne mase koja se reže tijekom jedne godine. Ljetna rezidba ima cilj prozračivanja krošnje kako bi se omogućilo prodiranje sunčevih zraka do mladica. Tijekom jedne godine obično se provode tri zelene rezidbe. Prva se provodi u travnju ili svibnju, druga nakon cvatnje, prije intezivnog rasta ploda, a treća rezidba obavlja se početkom kolovoza ili ranije.
Kivi je biljka koja ne podnosi sušu. U nasadima se primjenjuje sustav navodnjavanja »kap po kap«. U prvoj godini dovoljna je jedna kapaljka po biljci. U drugoj godini doda se još jedna izlazna cjevčica s kapaljkom, a u kasnijim godinama, ako je potrebno, dodaju se još dvije. Drugi često preporučivani načini navodnjavanja su rasprskivanje iznad krošnje (kišenje) i primjena rasprskivača na visini 60 cm iznad tla.
Za prve dvije godine preporučuje se svaku biljku u nasadu gnojiti individualno dušičnim gnojivom prema načelu – manje, a češće. Prve godine 30 g uree razdijeli se u 3 - 4 obroka i primijeni na 1 - 2 m2 oko sadnice tijekom vegetacije (ako se nasad navodnjava, onda od ožujka ili travnja do kolovoza). Druge godine udvostruči se gnojena površina i količina gnojiva. Treće godine već se može gnojiti cijela površina, i to u dva obroka (npr. 25 kg/1000 m2 uree u ožujku, zatim 12 kg/1000 m2 uree u svibnju). Pogodni su uređaji kojima se mogu unijeti i primijeniti gnojiva pomoću sustava za navodnjavanje.
Plodove kivija treba brati kada dostignu fiziološku zrelost. Dosta je teško odrediti vrijeme berbe jer se na plodu s vanjske strane ne događaju promjene kao kod kod drugih voćnih vrsta. Optimalno vrijeme berbe kreće se od kraja listopada i u prvim danima studenog. Plodovi se beru u drvene sanduke (gajbe) i čuvaju u kontroliranim uvjetima (hladnjačama).
Izvor:
ukupno: 10, aktivno: 6, neaktivno: 4
Abbott
Bruno
Geneva
Hayward
Issai
Jumbo
Matua
Monty
Tamori
Weiki