Pamuk

Pamuk potječe iz područja Indokine, ekvatorijalnog dijela Afrike, Perua i Meksika. Zauzima prvo mjesto među kulturama za proizvodnju vlakna. Vlakno se formira na sjemenu.

Dugo vlakno ili lint najviše se iskorištava za proizvodnju odjeće, tekstila za različite namjene, konca, ali i u industriji papira, filtra i ribarskih mreža. Kratko vlakno ili linter služi za izradu vate, fitilja, filmskih traka, umjetne kože, plastičnih materijala i bezdimnog baruta. Vlakno može izdržati visoke temperature i ima veliku apsorpcijsku sposobnost, pa se iskorištava i za proizvodnju specijalnih tehničkih tkanina u industriji automobila i zrakoplova. Od 100 kg sirovog pamuka (vlakna i sjemena zajedno) dobiva se oko 32 kg dugog vlakna, 1 kg kratkog vlakna i 67 kg sjemena.

Sjeme pamuka sadržava 17 – 19 % ulja, koje služi za izradu sapuna, stearina, glicerina, a ako se rafinira, može se iskoristiti i za proizvodnju margarina i ulja za konzerve. Stabljika se može koristiti za izradu građevnog materijala i različitog kartona.

Morfološka svojstva pamuka

Pamuk ima dobro razvijen korijenov sustav. Glavni je korijen vretenast i brzo prodire u tlo. Stabljika je snažna, uspravna i grana se. Ovisno o vrsti pamuka naraste između 70 cm i 2 m, a višegodišnji pamuk i do 6 m. Očvrsne i postane žilava potkraj vegetacije. List je jednostavan i izbija iz nodija (koljenca) stabljike i izbojaka. Plojka se sastoji od 3 – 5 režnjeva, koji mogu biti različitog oblika, zelene je boje, a neke sorte imaju i crvenkaste nijanse. Cvijet je dvospolan i krupan. Jedan ili više njih izbija iz pazušca lista. Cvjetovi su svijetlo žute do krem  boje i s unutrašnje strane imaju jednu mrlju crvene boje. Cvijet se otvara ujutro, a već drugog dana se zatvori i otpadne. Pamuk je samooplodna biljka s velikim postotkom stranooplodnje, i do 50 %. Plod je okrugao, jajolik s više ili manje zašiljenim vrhom. Sastoji se od 3 – 5 gnijezda u kojima treba biti do 9 sjemenki nepravilnog kruškolikog oblika i zašiljenog vrha. Zreli tobolac puca od vrha prema dnu i iz njega izbija vlakno. Masa 1 000 sjemenki, ovisno o vrsti i sorti pamuka, varira od 80 – 150 g.

Agroekološki uvjeti za uzgoj pamuka

Temperatura

Pamuk se može uzgajati na područjima gdje temperatura zraka šest mjeseci, tj. od nicanja do sazrijevanja pamuka ne pada ispod 0 °C. Dužina vegetacije pamuka je između 110 i 150 dana. Minimalna temperatura za rast i razvoj je 15 °C, a optimalna između 25 i 30 °C. Najveće potrebe za toplinom ima u vrijeme cvatnje i stvaranja plodova.

Svjetlost

Svjetlost mu je potrebna za sazrijevanje vlakna i stvaranje celuloze. Pamuk je biljka kratkog dana. Međutim kako se uzgajao na većim zemljopisnim širinama, biljka se širenjem prilagođavala različitim klimatskim uvjetima, pa su nastale i forme dugog dana.

Voda

Troši znatnu količinu vode i ona je osnovni čimbenik koji određuje broj tobolaca po biljci i prinos pamuka. Najintezivnije razdoblje usvajanja vode je tijekom cvatnje i formiranja plodova. Relativno dobro podnosi sušu zbog dubokog korijenovog sustava.

Tlo

Pamuk je biljka dubokih, umjereno plodnih, strukturnih i toplih tala. Najbolje uspijeva na pjeskovito aluvijalnim tlima.

Agrotehnika za uzgoj pamuka

Plodored

Iako dosta dobro podnosi uzgoj u monokulturi, treba ga uzgajati u plodoredu jer će se na taj naćin smanjiti napad bolesti i štetnika, a i zakorovljenost će biti manja. Dobre pretkulture su mu krmne kulture i leguminoze, lucerna i zrnate mahunarke (soja, grah, grašak).

Obrada tla

U prvoj polovici kolovoza vrši se oranje na dubinu oko 20 cm, tanjura se i ravna tlo. Pamuk je proljetna kultura, pa se glavna obrada tla obavlja u jesen (kraj rujna, početak listopada) oranjem na 30 cm dubine. Zatim slijedi tanjuranje, drljanje i valjanje (ravnanje tla). Vrijeme, način i broj operacija obrade tla ovise o pretkulturi i vremenskim uvjetima.

Gnojidba

Količina hraniva koju treba unijeti u tlo ovisi o plodnosti tla i planiranom prirodu. Na osrednje plodnim tlima treba aplicirati oko 100 kg/ha dušika, 100 – 120 kg/ha fosfora i 80 – 100 kg/ha kalija. Raspored gnojidbe ovisit će o tipu tla i nagnutosti površine. Na ravnim i ravnijim tlima 2/3 fosfornih i kalijevih i oko 20 % dušičnih gnojiva treba dati pri dubokom jesenskom oranju.

Sjetva

Za sjetvu se upotrebljava sortno, certificirano sjeme iz tobolaca koji su bliže stabljici i osnovi biljke. Sjeme se mora prvo odvojiti od vlakna. Nakon odvajanja dugog vlakna mehaničkim ili kemijskim putem, odvaja se kratko vlakno (delisteriranje sumpornom kiseliom). Nakon toga sjeme se kalibrira prema veličini i težini te se dezinficira. Za sjetvu pamuka sjeme mora sadržavati najmanje 85 % klijavosti. Pamuk je jara kultura i sije se kada temperatura tla dosegne 15 °C. Međuredni razmak iznosi 60 – 80 cm (može i 100 cm, ovisno o sorti), a unutar reda 10 – 12 cm (sklop 80 000 – 160 000 biljaka/ha). Sjetva se obavlja pneumatskim sijačicama na dubinu od 3 – 5 cm te je potrebno 25 – 30 kg/ha sjemena.

Njega usjeva pamuka

Tijekom vegetacije primjenjuje se nekoliko mjera njega, sukladno potrebama biljaka. To su: razbijanje pokorice, primjena herbicida, međuredno kultiviranje odmah nakon nicanja na dubini 6 – 8 cm, pa opet nakon dva tjedna na dubini od 12 – 15 cm), prihranjivanje, natapanje (od početka cvatnje do početka formiranja tobolaca), eventualno zalamanje biljaka te suzbijanje bolesti i štetnika.

Berba pamuka

Obavlja se ručno ili striper strojevima, a počinje kada je 60 – 70 % tobolaca otvoreno. Da bi se smanjile nečistoće i povećala efikasnost kombajniranja pamuka, prethodno se obavi defolijacija usjeva (u fazi otvaranja prvih tobolaca). Za 10 – 15 dana otpadne većina listova i berba može početi. Nakon branja tobolaca dugo se vlakno odvaja od sjemena strojevima za egreniranje, a kratko vlakno linter strojevima. Nakon toga, svako se vlakno posebno balira.

Izvor:

• Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; Zagreb, 1998.
• Prof.dr.sc. J. Butorac; Predivo bilje; Zagreb, 2009.