Mak opijumski

Sinonim: Pitomi mak, vrtni mak | Engleski naziv: Opium poppy | Latinski naziv: Papaver somniferum L.

Mak opijumski

Mak opijumski kultura je južnijih, toplijih predjela i uzgaja se kao ozima kultura. Idući od juga prema sjeveru u opijumskom se maku smanjuju alkaloidi (opijum), a osobito najvažniji alkaloid morfij. Ima veliku važnost u faramceutskoj industriji. Sjeme maka sadrži visok postotak ulja, oko 50 – 60 %, koje se koristi za prehranu ljudi i u industriji.

Morfološka svojstva maka opijumskog

Korijen je vretenast, slabije razvijen i pliće prodire u tlo. Stabljika je uspravna, zeljasta, lako se lomi, glatka i presvučena voštanom prevlakom, plavkasto zelene boje i visine do 1,5 m. Donji listovi imaju peteljku i plojku, a gornji su bez peteljke (obavijaju stabljiku). Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike. Plod je tobolac. Sjeme je sitno, bubrežasto i različite boje. Masa 1 000 sjemenki iznosi oko 0,40 do 0,50 g, a hektolitarska težina iznosi oko 50 – 60 kg.

Agroekološki uvjeti maka opijumskog

Temperatura

Minimalna temperatura za klijanje sjemena iznosi 2 – 3 °C, a optimalna oko 20 °C. Biljke stradavaju ako se temperatura spusti do – 7 °C.

Svjetlost

Mak treba puno svjetlosti i pripada biljkama dugog dana.

Voda

Najveće potreba za vodom mak ima u vrijeme intezivnog porasta. U vrijeme cvatnje i dozrijevanja potrebe za vodom su manje.

Tlo

Mak najbolje uspijeva na plodnim, dubokim, dobro strukturnim tlima s povoljnim vodo-zračnim režimom.

Agrotehnika pri uzgoju maka opijumskog

Plodored

Za ozimi mak treba osigurati pretkulture koje se ranije žanju. Najbolje pretkulture su zrnate mahunarke i okopavine koje ranije napuštaju tlo.

Obrada tla

Vrijeme oranja, broj operacija i način obrade ovise o pretkulturi. Poslije ranih pretkultura moguće je izvesti tri, poslije kasnijih dva, a poslije kasnih jedno oranje. Ore se na dubinu od 25 – 30 cm.

Gnojidba

Na prosječno plodnim tlima dodaje se oko 100 kg/ha dušika te 100 – 120 kg/ha fosfora i kalija. Polovica fosfornih i kalijevih gnojiva te 20-tak % dušičnih, unosi se u osnovnom oranju, a ostatak u pripremi pred sjetvu te se po potrebi prihranjuje s dušičnim gnojivom.

Sjetva

Opijumski mak sije se u jesen. Sije se sijačicama za sjetvu sitnosjemenih kultura. Međuredni razmak iznosi 50 cm, a razmak između biljaka u redu inosi oko 10 cm, pa se postiže sklop od oko 200 000 biljaka/ha. Dubina sjetve je 1 – 2 cm.

Njega usjeva maka opijumskog

Poslije sjetve obvezatno treba obaviti valjanje. Potrebno je obaviti suzbijanje korova, kultiviranje, prorjeđivanje i prihranjivanje.

Žetva maka opijumskog

Opijum se dobiva zasijecanjem tobolca posebnim noževima 20-ak dana poslije cvatnje, kada tobolac dobiju žućkastu boju. Zasijecanje tobolca obavlja se oko podnevnih sati. Iz tobolca izlazi bjelkasta tekućina, koja se zgrušava i postaje tamnije boje. Sljedećega jutra ta se masa struže, oblikuje u manje grude, oblaže lišćem maka i suši. Tobolci se mogu zarezati više puta. Nakon zarezivanja tobolci dozrijevaju, pa se kasnije žanju za sjeme.

Žetva se može obaviti strojevima kada su tobolci i sjeme u njima zreli, pa se odvaja sjeme, a od tobolca se ekstrakcijom dobiva opijum. Nakon žetve sjeme treba sušiti na ispod 8 % vode. 

Izvor: Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; Zagreb, 1998.

Mak opijumski - Sorte

ukupno: 2, aktivno: 0, neaktivno: 2

ARIA II

PLAVOSJEMENI OPIJUMSKI MAK

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Mak opijumski.