Hmelj

Sinonim: - | Engleski naziv: Hop | Latinski naziv: Humulus lupulus

Hmelj

Hmelj je višegodišnja biljka i pripada u najunosnije ratarske kulture. Višegodišnja je dvodomna biljka, što znači da se muške i ženske biljke morfološki razlikuju. Uzgaja se da bi se proizvele ženske neoplođene cvati koje izgledaju kao guste rese jajastog, valjkastog ili piramidalnog oblika (šišarice). Muške biljke nisu poželjne u nasadu jer se oplodnjom ženskih cvjetova smanjuje njihova tehnološka vrijednost.

Morfološka svojstva hmelja

Hmelj se može razmnožavati vegetativno i generativno. Podzemne vegetative organe čine korijenov sustav i jedan dio stabljike. U gornjem dijelu iz korijena raste bočno korijenje, koje u širinu može narasti i do 5 m. Najveći dio korijenovog sustava razvija se do 60 cm dubine. Višegodišnja stabljika hmelja nalazi se na 10 – 15 cm ispod površine tla, a nju čine čokot i glava čokota. Svake godine iz glave čokota potjera do 20-ak izboja, koji se rezidbom uklanjaju i ostavljaju samo 2 – 3 najbolja, i oslanjaju se na armaturu. List se razvija iz pupa na koljencu stabljike. Sastoji se od duge peteljke i dosta velike plojke, koja je podijeljena na 3 – 5 režnjeva, nazubljena ili ravna, a donja strana lista (naličje) prekrivena je dlačicama. Muški cvjetovi su u obliku metlice, a ženski su šišarice. U jednoj šišarici može se razviti do 5 cvjetova.  Jedna biljka može razviti preko 3 000 šišarica. Plod hmelja zove se orašac.

Agroekološki uvjeti za uzgoj hmelja

Temperatura

Vegetacija počinje kada se temperatura podigne na oko 5 °C. Niže temperature od 7 °C u travnju i 11 °C u svibnju nepovoljno utječu na rast i razvoj hmelja, visoke temperature utječu na bujniji porast i smanjenje priroda. U vrijeme cvatnje (srpanj i kolovoz) pogodne su temperature od oko 20 – 22 °C.

Svjetlost

Pri izboru površina za podizanje hmeljarnika potrebno je voditi računa o tome da nasadi budu izloženi suncu i prema mogućnosti s blagim nagibom. Pravilnom orijentacijom redova (sjever-jug), optimalnim sklopom i međurednim razmakom moguće je osigurati bolje korištenje svjetlosti, nastojeći sve to prilagoditi određenom kultivaru.

Voda

Hmelj nema velike potrebe za vodom iako mu je u vrijeme oblikovanja zaperaka i cvatnje potrebno osigurati dovoljno vlage. U sušnom razdoblju potrebno je navodnjavati. Važno je da relativna vlažnost zraka bude između 70 – 80 %.   

Tlo

Najbolje uspjeva na plodnim tlima, dobre strukture, povoljnog vodo-zračnog režima, slabo kisele do neutralne reakcije. Takva tla su černozemi i aluvijalna tla. Razina podzemne vode ne bi trebala prelaziti 1,5 m do površine tla.

Agrotehnika za proizvodnju hmelja

Plodored

Najbolje pretkulture za hmelj su strne žitarice i višegodišnje leguminoze, ali iza njih treba kvalitetno obraditi tlo i uništiti trajne korove. Nakon krčenja hmeljarnika, dobor je kroz dulje razdoblje na takvom tlu uzgajati jednogodišnje ratarske kulture (krumpir, repa, strne žitarice, kukuruz) te djetelinsko-travne smjese, pa tek nakon pet godina podizati hmeljarnik na istoj površini.

Obrada tla

Vrijeme i način te broj operacija obrade tla ovisi o pretkulturi. Iza ranih pretkultura odmah se nakon žetve vrši pliće oranje na 10-ak cm dubine. Dobro je nakon oranja tlo protanjurati i prodrljati. U prvoj polovici kolovoza izvodi se drugo oranje na oko 20 cm i ravnanje površine. U jesen se vrši duboko oranje (50 – 60 cm dubine). Iza kasnijih pretkultura moguće je izvesti pliće oranje i duboko oranje, a iza kasnih izvodi se odmah duboko.

Ako se sadnja vrši u jesen odmah nakon oranja, tlo se tanjura i ravna, te priprema za sadnju. Ako se sadnja vrši u proljeće, tlo se ostavlja u gruboj brazid, pa se pred kraj zime brazda zatvara i pred sadnju se vrši priprema tla za sadnju. Ako se sadnja obavlja u jame, tada se u jesen kopaju jame duboke oko 60 cm.

Gnojidba

U gnojidbi se koristi stajski gnoj i mineralna gnojiva. Ovisno o plodnosti tla, gnojidbom treba dati od 150 – 200 kg/ha dušika, 100 – 300 kg/ha fosfora i 200 – 250 kg/ha kalija. Ovisno o sadržaju kalcija u tlu i reakciji tla, potrebno je dati odgovarajuću količinu vapna.

Ako se sadnja vrši u jesen, polovica mineralnih gnojiva zaorava se u ljetnom, a druga polovica u dubokom jesenskom oranju. Ako se sadnja vrši u proljeće, tada se 1/3 mineralnih gnojiva zaorava u ljetnom oranju, 2/3 u dubokom oranju, a preostala trećina u pripremi tla za sadnju. Ako se sadnja vrši u jame, količina gnojiva se znatno smanjuje i nastoji se gnojivo rasporediti po cijeloj dubini jame.

Gnojidbu hmeljarnika treba obavljati svake godine, a količina gnojiva ovisi o tome koliko je gnojiva dodano u meliorativnoj gnojidbi, o trenutnoj plodnosti tla, godini uzgoja i planiranom prirodu. Najčešće je svake godine potrebno planirati oko 100 kg/ha dušika, 60 – 80 kg/ha fosfora i 100 – 120 kg/ha kalija.

Sadnja hmelja

Broj biljaka po hektaru ovisi o sortimentu, tlu i klimatskim uvjetima. Vegetacijski prostor po biljci ovisi o međurednom razmaku i razmaku biljaka u redu, a kreće se od 2 – 4 m2, pa se najčešće koriste razmaci 200x100 cm = 5 000 biljaka/ha, 180x140 cm = 3 968 biljaka/ha, 170x140 cm = 4 220 biljaka/ha, 240x130 cm = 3 205 biljaka/ha i 200x200 cm = 2 5000 biljaka/ha. Bolje je koristiti veće razmake između redova, kako bi se omogućila primjena potrebne mehanizacije. Prvo se postavlja armatura (vertikalni i horizontalni stupovi), pa se tek onda započinje sa sadnjom. Biljka hmelja ima ukupnu težinu oko 10 kg.

Hmelj se može saditi u jesen (listopad) i u proljeće (kraj ožujka - početak travnja). Kopaju se jame duboke oko 25 cm i široke 25 – 30 cm. Na dno jame stavlja se sloj komposta ili dobro razgrađenog stajskog gnoja, zatim sloj plodne rahle zemlje i postavlja se jedna ili dvije sadnice (sade se ukoso, a ako se stavlja jedna, onda se postavlja uspravno). Vršni pupoljak treba biti 10 cm ispod površine tla. Oko sadnice se napravi zdjeličasto udubljenje u koje se skuplja voda.

Njega hmelja

Kad mladice narastu 30 – 40 cm, svijaju se u oslonac s lijeve na desnu stranu. Ogrtanje se vrši kada mladice narastu 70 – 80 cm visine. Vrši se prihranjivanje i kultiviranje. Nakon završetka vegetacije stabljika se reže na oko 1 m visine. Zatim se gnoji stajskim gnojem i polovicom fosfornih i kalijevih, te 1/5 dušičnih gnojiva, pa se izvrši ogrtanje hmelja plougovima. Pred kraj zime ili u rano proljeće, ovisno o vremenskim uvjetima, izvrši se gnojidba preostalom količinom gnojiva. Nakon toga vrši se rezidba kada se uklanjaju izdanci pri samoj glavi čokota.

Berba hmelja

Hmelj za berbu dozrijeva u drugoj polovici kolovoza. Bere se u tehnološkoj zriobi. Tada su šišarice zlatno-žute boje s blijedim uzdužnim prugama, elastične su, a pod pritiskom prstiju šušte i lijepe se za prste. Berba se može obaviti ručno i strojevima.

Sušenje hmelja

Obrane šišarice imaju oko 80 % vode, zato ih treba sušiti u posebnim sušarama za hmelj. Osušeni hmelj ima oko 8 % vode, zatim se ostavi da se ohladi, pri čemu se njegova vlažnost poveća na 10 % zbog kontakta sa zrakom. Preša se u bale težine oko 50 kg. Prirod hmelja kreće se oko 2 000 – 2 500 kg/ha.

Izvor:

  • Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; Zagreb, 1998.
  • prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Hmelj - Sorte

ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1

SAVINJSKI GOLDING

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Hmelj.

Hmelj @ KLUB

Prava je šteta što se mirisi ne pre...

+3