Stočna repa

Sinonim: - | Engleski naziv: Fodder beet | Latinski naziv: Beta vulgaris L. spp. crassa

Stočna repa

Stočna repa potječe iz Sredozemnog i Atlantskog područja. Daje visok prinos lista i korijena. List se može koristiti prilikom vađenja, a korijen tijekom zimskog razdoblja. Dvogodišnja je biljka. U prvoj godini oblikuje veliki zadebljali korijen i glavu s lišćem, a u drugoj godini vegetacije razvija stabiljku s lišćem, cvjetove i plodove.

Morfološka svojstva stočne repe

Korijen je valjkastog oblika i izdužen, u osnovi vretenast. Na poprečnom presjeku tijela korijena zapažaju se koncentrični krugovi, ali ih ima znatno manje nego u šećerne repe, oko 4 do 5. List ima osrednje dugu peteljku i glatku svijetlozelenu široku plojku. Listovi zauzimaju poluuspravan položaj. Duljina vegetacije varira od 4 do 5,5 mjeseci, ovisno o kultivarima.

Agroekološki uvjeti za uzgoj stočne repe

Prema klimi i tlu stočna repa ima slične zahtjeve kao i šećerna repa. Podnosi oštriju zimu, ali osjetljiva je na niske temperature u kasnijoj jeseni. Bolje uspijeva u područjima s više padalina. Odgovaraju joj duboka, plodna tla, dobro strukturirana i vodopropusna. Mogu uspijevati i na kiselijim tlima, pseudoglejnim i brdskim tlima s dovoljno vode.

Agrotehnika za proizvodnju stočne repe

Plodored

Najbolje pretkulture su zrnate mahunarke i višegodišnje legumonoze te djetelinsko travne smjese. Stočna je repa dobra pretkultura za većinu drugih kultura.

Obrada tla

Ista kao i za šećernu repu. Nakon ranih pretkultura (strne žitarice, uljana repica, rani krmni usjevi, grašak za zeleno zrno, grah mahunar itd.) obavlja se oranje na 10 cm dubine, zatim ljetno oranje na oko 20 m (s unošenjem stajnjaka i ravnanjem) i duboko jesenje oranje na 30 – 35 dubine. Nakon kasnijih usjeva moguće je provesti dva oranja, a nakon kasnih usjeva samo jedno oranje, a zatim i tanjuranje.

Gnojidba

Stočna repa jako dobro reagira na gnojidbu stajskim gnojivom. Nezreli stajski gnoj može se zaorati u ljetnom oranju, a zreli stajski gnoj dubokim jesenjim oranjem. Tlo se može gnojiti na isti način kao i za šećernu repu, ali  s povećanom količinom dušika, jer se tako može povećati prirod i količina bjelančevina u korijenu. Količina dušika može iznositi oko 150 – 200 kg/ha, fosfora 150 kg/ha i kalija oko 250 kg/ha. Tla siromašna borom treba gnojiti formulacijama mineralnih gnojiva s borom, osobito ako se ne gnoje stajskim gnojem.

Sjetva

Sije se u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja, kada se tlo u sjetvenom sloju (2 – 3 cm) zagrije na 5 °C. Razmak između redova iznosi 45 ili 50 cm, a unutar reda 25cm, pa se postiže sklop od 80 000 – 90 000 biljaka/ha. Budući da je sjeme višeklično, količina sjemena iznosi oko 15 – 20 kg/ha.

Njega usjeva stočne repe

Ako je tlo nakon sjetve suho, treba obaviti valjanje. U slučaju da se stvori pokorica (poslije jakih kiša), potrebno je obaviti drljanje laganim drljačama ili rotacijskim drljačama. Korovi se uništavanju herbicidima, kultivacijom, okopavanjem i plijevljenjem.

Vađenje stočne repe

Repu treba izvaditi prije jesenjih mrazeva jer se smrznuta repa u trapu kvari. Vadi se ručno ili linijama za vađenje repe. Glave se ne režu, samo se odsječe lišće, a korijen se očisti od zemlje. Očišćeni korijen se sprema u trapove široke 1,5 m i isto toliko visoke. Oštećenu ili smrznutu repu treba izdvojiti i njome hraniti stoku.

Izvor: Izvor: Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; Zagreb, 1998.

Stočna repa - Sorte

ukupno: 6, aktivno: 2, neaktivno: 4

BRIGADIER

ECKDOGELB

ECKDOROT

ECKENDORF ŽUTA

JAMON

ROSSA MAMMOUTH

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Stočna repa.

Stočna repa - Tekstovi