Mažuran

Sinonim: Babina duša, majeran, majeron, majoran, majuran, mezurana, mirišljavak, samseg | Engleski naziv: Majoram | Latinski naziv: Origanum majorana L.

Mažuran

Mažuran se u umjerenoj klimi uzgaja kao jednogodišnja biljka, koja u toplijim, mediteranskim područjima može živjeti kao višegodišnja. Pripada porodici usnača (Lamiaceae /Labiaceae). U starom se Egiptu uzgajao kao sveta biljka, a Grci i Rimljani smatrali su ga simbolom sreće. U Europi se uzgaja od 14. stoljeća. Mažuran se najčešće upotrebljava kao začin i to nadzemni dio biljke. Ulje je svijetlo-žute boje i ugodnog mirisa.

Morfološke osobine mažurana

Mažuran na našim prostorima ne raste samoniklo, a pripada porodici usnača (Lamiaceae /Labiaceae). Rastom oblikuje polugrm visok 50 – 80 cm. Mladi su izbojci dlakavi i sivozelene boje, dok su starije biljke gole i smeđe. Oblik lista je eliptičan, a na obje su strane dlakavi. U pazušcu listova oblikuje se 7 do 9 zelenih, ljubičastih ili bijelih cvjetova. Korijen mažurana je tanak i račvast. Plod mažurana je sitan, ovalan i žućkasto – smeđ. Sjeme zadržava klijavost dvije do tri godine.

Agroekološki uvjeti uzgoja mažurana

Temperatura

Mažuran je biljka kojoj odgovaraju toplije klime, poput mediteranske. Optimalna je temperatura za klijanje 20 – 22 °C. Mlade biljke obično prestanu rasti već na temperaturi od 10 °C. Postoji opasnost da će zahlađenje klime u fazi oblikovanja cvjetova utjecati na smanjenje prinosa herbe i udjela eteričnog ulja.

Voda

Biljka traži relativno veliku količinu vlage te u vegetaciji ima potrebe za 600 – 650 mm padalina po m2. Nedostatak vlage u fazi klijanja, oblikovanja izboja i pupanja osobito utječe na biljku te je prilikom uzgoja potrebno obratiti pažnju na to.

Tlo

Mažuran dobar prinos daje samo na tlu bogatom humusom. Traži bogata i rastresita tla s dobrim vodno – zračnim režimom. Pogodna su neutralna ili slabo kisela zemljišta poput černozema.

Tehnologija uzgoja mažurana

Plodored

Proizvodnja se mažurana u monokulturi ne preporučava. Obično se na istu površinu vraća nakon dvije godine. Za pretkulturu je dobro koristiti kulture koje imaju herbicidno djelovanje.

Priprema tla
Budući da mažuran ima velike zahtjeve prema zemljištu, kako bi se utjecalo na pravilniji rast korijena i korištenje hranjivih tvari, obvezna je jesenska obrada tla na dubini 30 – 40 cm. U proljeće se obavlja osnovna obrada tla i gnojidba.

Ishrana

Na prosječno plodnom zemljištu obično se unosi 40 do 500 kg/ha mineralnog gnojva NPK 15:15:15. Optimalan sklop iznosi 500.000 do 600.000 biljaka/ha. Na tu je količinu potrebno u tlo unijeti 51,93 kg dušika, 13,81 kg fosfora i 43,44 kg kalija. Osim toga, potrebna je i dodatna gnojidba kalijem i magnezijem (90 – 100 kg kalija i 35 do 48 kg magnezija).

Provedba gnojidbe:

  • Jesenska gnojidba - 40 do 60 kg dušika/ha, 60 do 80 kg fosfora/ha i 120 do 140 kg kalija/ha
  • Proljetna gnojidba (predsjetvena) – 40 do 60 kg dušika/ha, 18 do 20 kg fosfora/ha
  • Nakon košnje – 40 do 50 kg dušika/ha

Sjetva/sadnja mažurana

Mažuran se razmnožava isključivo sjemenom. Uspješno uzgaja izravnom sjetvom ili proizvodnjom rasadnica. Najzastupljeniji način razmnožavanja mažurana je proizvodnja rasadnica u toplim lijehama, s kojom se počinje krajem veljače. Pri čemu međuredni razmak iznosi 6 – 7 cm. Za sjetvu 1 m2 potrebno je 0,5 grama sjemena. Obično sjeme niče za 10 do 12 dana. Rasadnice u lijehama ostaju do početka svibnja, kada biljke dosegnu visinu od 10 do 15 cm i sposobne su za rasađivanje. Ukoliko se nasad pravilno uzgaja i napreduje, na 1 m2 trebalo bi se nalaziti 1.500 do 1.800 biljaka.

Sadnja sadnica mažurana obavlja se kada su visoke 6 do 8 cm, a obavlja se krajem travnja. Preporuča se međuredni razmak od 50 cm, a razmak u redu 20 – 25 cm. Za konvencionalnu se proizvodnju mažuran sadi na razmaku 40 x 25 cm i na taj se način postiže sklop od 100.000 sadnih mjesta/ha. Prilikom sadnje u kućice stavljati 2 – 3 ha. Važno je odmah nakon sadnje zaliti nasad, budući da je mažuran osjetljiv na nedostatak vlage, osobito u fazama rasta. Sadnju je potrebno obavljati u proljeće kada više nema opasnosti od proljetnih mrazova.

Košnja i prinos mažurana

Obično se mažuran kosi dva puta godišnje. Prva je košnja krajem srpnja i početkom kolovoza, a obavlja 8 – 10 cm iznad zemlje. Drugi put se mažuran kosi u rujnu i listopadu, kada se košnja obavlja do zemlje. Prinos herbe obično iznosi od 1.500 do 2.000 kg/ha, a ukoliko se površina navodnjava, prinos može biti i veći.

Uporaba mažurana

Mažuran ima slatkast, miristan i osvježavajuć okus. Djeluje blagotvorno na živčani sustav te umiruje tegobe glavobolja, grčeva i pehlada.

Izvor:

  • Bauer, V.: Začinsko bilje, Dušević i Kršovnik d.o.o., Rijeka, 2013.
  • Stepanović, B. i sur.: Tehnologija proizvodnje ljekovitih, aromatičnih i začinskih biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo, 2001.
  • Šilješ, I.; Grozdanić, Đ.; Grgesina, I.: Poznavanje, uzgoj i prerada ljekovitog bilja, Školska knjiga, Zagreb, 1992.

Mažuran - Sorte

ukupno: 1, aktivno: 0, neaktivno: 1

Mažuran

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Mažuran.

Mažuran - Tekstovi