Ljulj engleski

Engleski ljulj rasprostranjen je u Europi, sjevernoj Americi, sjevernoj Africi, Australiji i srednjoj Aziji. Ubraja se među najkvalitetnije trave. Na pašnjacima se koristi za ispašu svih vrsta stoke, ali i za košnju, pogodan je za ukrasne travnjake i igrališta te zaštitu od erozije, osobito u smjesama s drugim vrstama trava.

Morfološka svojstva

Korijen je žiličast, naraste do 50 cm dubine. Formira kratak rahli busen. Stabljika je visoka oko 35 – 65 cm, glatka, ponekad spljoštena, sklona polijeganju. Listovi su sočni i sjajni s donje strane, oko 10 – 25 cm dugi, 3 do 4 mm široki skoro cijelom dužinom ili se čunjasto završavaju. Udio lisne mase dostiže i do 80 % uroda. Cvat je klas dug i do 20 cm. Sjeme je 5 – 7 mm dugo i do 1,5 mm široko, bez osja, po čemu se razlikuje od talijanskog ljulja. Masa 1 000 zrna varira od 1,3 do 2,9 grama.

Biološka svojstva

Engleski ljulj je trava ozimog tipa rasta. Dobro podnosi mrazeve, ali ne i jako niske temperature, mraz i duboki sniježni pokrivač. Dugotrajne suše smanjuju prinos, a temperature od 25 – 30 °C zaustavljaju njegov rast. Navodnjavanje mu pogoduje u razvoju, ali ne i plavljenje. Vijek trajanja je 3 – 5 godina, ako se koristi košnjom, a ako se koristi za ispašu stoke, u povoljnim uvjetima traje i do deset godina. Cvate od sredine svibnja pa do početka lipnja. Dobro uspijeva na svježim i umjereno vlažnim, srednje teškim do teškim (ne zbijenim) tlima. Najbolje se razvija na tlima gdje je razina podzemne vode 50 – 70 cm dubine.  Prilično dobro uspijeva na alkalnim tlima, pa i na onima gdje je pH 8,5, ako ima vode.

Agrotehnika proizvodnje

Sije se najčešće u čistoj kulturi, ali i u smjesama. Koristi se za ispašu stoke, košnju, konzerviranje te kao smjesa za igrališta i ukrasne travnjake. U jesen se može sijati krajem kolovoza ili početkom rujna. Obrada tla ista je kao i za ozimne kulture. Dobra predkultura je grašak, jednogodišnje mahunarke, žitarice, kukuruz i suncokret.

Gnojidba

Dobro reagira na gnojidbu dušikom, osobito za proizvodnju voluminozne krme (250 – 300 kg/ha). U proizvodnji sjemena gnojidba dušičnim gnojivima varira od 120 – 130 kg/ha čistog dušika. Dušik treba dati predsjetveno oko 20 % u prihrani sredinom listopada (30 – 40 %) i ostatak u ožujku i početkom travnja u kretanju vegetacije i vlatanju.

Sjetva

Engleski ljulj za proizvodnju sjemena treba sijati početkom do sredine rujna jer će tada u slijedećoj godini dati dobar prinos sjemena. Za proizvodnju sjemena engleski ljulj sije se u našim krajevima sredinom rujna. Za sjeme se ostavlja prvi porast. Ako se sije ranije, treba ga visoko pokositi prije zime. U čistoj kulturi za proizvodnju voluminozne krme engleski ljulj se sije uskoredno s 20 – 25 kg/ha sjemena, a za proizvodnju sjemena od 12 – 15 kg/ha na međuredni razmak od 25 cm.

Način korištenja

Za krmu se može koristiti košnjom i ispašom. Ako se koristi košnjom, treba se kositi u stadiju završetka vlatanja – početak klasanja, iako tada obično polegne, pa ga je teško skidati. Prinosi zelene mase variraju ovisno o klimatskim uvjetima, agrotehnici, kultivaru i roku korištenja, a mogu iznositi 60 i više t/ha. Ako se koristi za siliranje, mora se prethodno povenuti jer nema dovoljno suhe tvari. Tijekom godine engeski ljulj može dati više otkosa (4 do 6), ovisno o vlazi u tlu i gnojidbi dušičnim gnojivima.

Žetva sjemena

Sjeme engleskog ljulja jako se osipa, pa ga treba skidati kada se na vrhu klasa počinje osipati. Žetva sjemena može početi 18 – 23 dana nakon oplodnje. Budući da se sjeme skida u fazi s visokom vlagom (37 % i više), ono se nakon vršidbe mora što brže odvasti na sušenje. Žetveni ostaci moraju se brzo ukloniti s polja, a koriste se u ishrani stoke.

Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.

Ljuj francuski (Pahovka rana) vrlo je rasprostranjena u prirodnim i sijanim travnjacima. Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Africi, sjevernoj Americi i Australiji. Ima visoku bioprodukciju mase i izuzetno je značajna za proizvodnju sijena na nizinskim i brdskim travnjacima. U svježem stanju malo je gorka, pa ju stoka nerado jede. Sije se u djetelinsko-travnim smjesama s lucernom, smiljkitom roškastom i crvenom djetelinom, kao i u travnim livadnim smjesama za košnju (ljuljevi, divlja djetelina, stoklasa). Prinosi zelene mase iznose do 60 t/ha, a sijena 12 t/ha.

Morfološka svojstva

Korijen je dobro razvijen, prodire duboko u tlo i formira kratki rahli busen. Stabljika je uspravna, glatka, sjajna, s malo lišća, brzo otvrdne te naraste do 150 cm i više. Listovi su ravni, 12 – 20 cm dugi, 4 – 8 mm široki, hrapavi s golim ili slabo dlakavim rukavcima. Cvat je metlica duguljastog oblika, dužine 25 cm, koja je prije cvatnje skupljena, a u cvatnji raširena, uspravna i s mnogo klasića. Dužina sjemena je 8 do 9 mm, a širina oko 2 mm.

Biološka svojstva

Nakon sjetve se brzo razvija. U proljeće rano započinje s vegetacijom. Ponovni porast nakon košnje je dobar i vlati su bogatije lišćem jer prevladavaju vegetativni izdanci i prizemno dugo lišće. Najbolje uspijeva na lakšim do srednje teškim tlima dobre prozračnosti. Osjetljiva je na visoke podzemne vode, ali dobro reagira na navodnjavanje. Niske temperature podnosi slabije od vlasulje i mačjeg repka, tako da ju duže vrijeme s mrazom oštećuje, kao i niske temperature u proljeće. Sušu dobro podnosi. Cvjeta u jutarnjim satima, a ono počinje s vrha metlice prema dolje. Cvjetanje usjeva obično traje 14 do 15 dana.

Agrotehnika proizvodnje

Sjetvu treba obaviti krajem kolovoza i početkom rujna kada se obavlja i osnovna obrada tla; tada se u slijedećoj godini može očekivati dobar prinos voluminozne krme i sjemena. Sustav obrade tla je kao i za ozimne kulture. Iako se ova trava ponaša kao trave ozimo-jarog tipa, sjetvom u proljeće može se ostvariti niska proizvodnja sjemena. Za proizvodnju voluminozne krme najčešće se sije u smjesama s višegodišnjim mahunarkama (lucerna, smiljkita roškasta), kao i u drugim smjesama za kosidbu na svježim do umjereno suhim tlima. U smjesama za ispašu nije pogodna jer ne podnosi ispašu i gaženje, zbog čega se povlači iz tratine. Za proizvodnju sjemena usjev se koristi u drugoj i trećoj godini, ubraja se u rane trave, a u našim klimatskim uvjetima dozrijeva već sredinom lipnja. U brdskim uvjetima cvjeta krajem svibnja i početkom lipnja. Za proizvodnju sjemena gnoji se dušičnim gnojivima u količini od 60 – 90 kg/ha dušika. U čistoj kulturi za proizvodnju krme sije se s oko 50 kg/ha sjemena, a za proizvodnju sjemena sije se od 15 – 20 kg/ha na međuredni razmak 30 – 36 cm.

Vrijeme korištenja za krmu

Za proizvodnju voluminozne krme (zelena masa, sijeno, konzervirana krma) treba ju kositi tijekom metličanja. Kada počinje cvjetati kvaliteta joj jako opada jer stabljika postaje gruba. Nakon košnje dobro se oporavlja. Najveće prinose daje u prvom porastu (oko 70 %), iako u povoljnim uvjetima može dati 2 - 4 porasta.

Žetva sjemena

Sjeme nejednolično sazrijeva i jako se osipa, pa je važno utvrditi vrijeme početka žetve kako bi se gubici sjemena smanjili. Žetva se, kao i kod ostalih trava, izvodi kombajnom u vrijeme kada je sjeme u voštanoj i djelomično u punoj zrelosti, odnosno kada se sjeme s vrha cvata počinje slabo osipati (vlaga oko 41 %). Prinosi sjemena su od 800 – 1 200 kg/ha. Sjeme nakon žetve treba dosušiti.

Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.

 Ljulj oldenburški

Ljulj talijanski (Mnogocvijetni ljulj) u našim uvjetima je najproduktivnija i najkvalitetnija trava na oranicama koja se sije kao čisti usjev ili u smjesama s crvenom djetelinom, lucernom i drugim djetelinama i travama. Koristi se u zelenom stanju za izravnu hranidbu te za proizvodnju sijena, sjenaže i silaže. Poslije košnje brzo se obnavlja i u povoljnim uvjetima može dati 3 i više porasta tijekom godine, a u uvjetima navodnjavanja i do 6 otkosa. Prinosi zelene mase iznose 40 – 80 t/ha, a sijena 12 t/ha i više.

Morfološka svojstva

Korijen je žiličast. Stabljika naraste 70 – 80 cm pa i više. Listovi su svijetlozelene boje s izrazito sjajnim naličjem. Cvat je klas, a klasići imaju osje. Sjeme je žuto-smeđe do sive boje i dužine od 5 do 6,5 mm. Masa 1 000 zrna iznosi oko 2,2 grama.

Biološka svojstva

U jesenskom razdoblju podnosi niske temperature i do -10 °C. Zimske temperature izdrži do -20 °C. Najbolje uspijeva na srednje teškim, dubokim, umjereno vležnim tlima.

Agrotehnika proizvodnje

Obično se sije iza žitarica kao ozima kultura. Dobar predusjev su mu jednogodišnje mahunarke. Nakon skidanja predusjeva potrebno je odmah obaviti plitku obradu. Osnovno oranje i gruba obrada obavlja se krajem kolovoza ili početkom rujna. Fina priprema tla obavlja se pred sjetvu.

Ako se talijanski ljulj sije u smjesi s crvenom djetelinom, tada se sije u vrijeme sjetve crvene djeteline, krajem kolovoza i početkom rujna. Ako se sije kao čista kultura za proizodnju voluminozne mase onda se sije s 20 – 25 kg/ha sjemena. Ovisno o sklopu lucerne i crvene djeteline u drugoj, trećoj, a ponekad i prvoj godini korištenja, u lucerište i djetelište usijava se talijanski ljulj u količini od 5 – 10 kg/ha, pa se tako produžava vijek korištenja i povećava prinos. Kvalitetna krma dobije se košnjom do početka klasanja. Za proizvodnju krme, ovisno o svojstvima tla, usjev treba gnojiti za svaki otkos dušičnim gnojivima s ukupno 140 – 250 kg/ha dušika godišnje.

Proizvodnja i žetva sjemena

Za proizvodnju sjemena sije se u čistoj kulturi s 10 – 12 kg/ha sjemena na međuredni razmak od 25 cm. Žetva sjemena obavlja se kada je sjeme visoke vlažnosti jer se suho sjeme osipa kao i kod engleskog ljulja. U uvjetima Slavonije i Baranje to je obično krajem lipnja i u prvoj polovici srpnja. Kod vršidbe se ne preporučuje bunker kombajna napuniti do kraja jer se sjeme zbog vlažnosti zbije i teško istovari u prikolice. Osim toga, sjeme se zagrijava, pa ako duže stoji, može doći do pada klijavosti. Nakon žetve sjeme se odvozi na sušenje. Ako nema sušara, sjeme treba u vrlo tankom sloju staviti u natkriveni prostor i prevrtati kako ne bi došlo do zagrijavanja i pada klijavosti.

Po uklanjanju žetvenih ostataka tlo se gnoji dušičnim gnojivima u količini od 25 kg/ha jer se u drugom porastu može ostvariti, ovisno o vremenskim prilikama, prinos sjemena od 300 – 500 kg/ha. 

Izvor: prof.dr.sc. M. Stjepanović, prof.dr.sc. Z. Štafa, prof.dr.sc. G. Bukvić; Trave za proizvodnju krme i sjemena; Zagreb, 2008.