Zaljubljeni u kaubojske konje quartere

"To je izuzetno pogodan konj za rekreativno jahanje, a odličan je i za prezanje u zaprege, kočije i jednoprege. Čvrst je, otporan na bolesti i jako je privržen čovjeku. Prije desetak godina počeli smo uzgajati arape i neke druge pasmine, ali sada držimo pet grla quartera, s kojima smo vrlo zadovoljni", počinje Zvonko Majetić svoju priču o ljubavi prema konjima.

Odrastajući na seljačkom imanju oduvijek je, kaže, imao želju uzgajati konje, te lijepe i plemenite životinja koji su odvajkada bili veliki čovjekovi pomagači i prijatelji.

Za ovu pasminu konja kaže da je u Hrvatsku stigla iz Slovenije gdje je nešto zastupljenija, nego u Hrvatskoj. "Nema ih puno, ljudi ih najviše drže za rekreativna jahanja, a zanimljivo je da je to najbrži konj na svijetu na četvrt milje. Najčešće su crno-bijele i svjetlo-smeđe boje (palamino) i tamniji i svjetliji alat.

Izuzetno su dobroćudni, stabilni i čvrsti na cesti, kada ih upregnete u kočije ili zaprege sa njima možete ići u najžešći promet. Pouzdani su i tamo gdje ima puno automobila, jako su izdržljivi, dnevno mogu proći 50-60 kilometara bez posebnih problema", hvali ih Zvonko.

Razumiju i osjećaju svaku vašu emociju

Zvonkova supruga Jasna posebno je zaljubljena u ovu pasminu konja. Najviše joj se sviđaju jer su to, kaže, vrlo inteligentne životinje.

"Quarteri su posebno staloženi, nisu toliko plahi kao što su arapi, nisu tromi kao hladnokrvnjaci, naši posavci. Kada nešto kažete tim konjima oni to pamte, brzo uče, izrazito su osjećajne životinje. Rijetko možete doživjeti da vam konj stavi glavu na rame, da se stisne uz vas, da vam se mazi, da nije agresivan, nešto zaista posebno. Nešto što smiruje živce i opušta dušu. A to mi se događa dok ih timarim i čistim, dok im češljam repove i grivu, a volim to raditi", kaže Jasna. Druženje s tim četveronožnim ljepotanima mnogo joj pomaže u oslobađanju od svakodnevnih stresova koje čovjek doživljava u ova pomalo luda vremena.

"Jako pomaže. Da ne znam koliko vam je tog dana teško, odete u boks kod tih konja, uzmete četku, krenete ih četkati, oni to osjete. Ako ste tužni ili živčani, oni se tako prema vama ponašaju. Doslovno, razumiju i osjećaju svaku vašu emociju i znaju se prema njoj postaviti."

Jahanje u prirodi poseban užitak

Jasna je zaljubljenica u jahanje. To ju, kaže, potpuno opušta. "To mi je poseban užitak. Volim jahati u prirodi, kroz polja. Onako lagano, korakom, tako da uspijem nešto i vidjeti i doživjeti od te ljepote, uživam u prirodi. To je zaista nešto posebno. Vi možete šetati kroz prirodu, ali iz te razine ne možete ju doživjeti kao kada ste na konju, na višem položaju, gdje vidite sve bolje i dalje, gdje ste vi i konj sami, gdje vas nitko ne ometa, to je nešto što treba doživjeti", kaže Jasna.

Kod Majetića rado navraćaju poznanici i prijatelji. Poneki su imali i lošija iskustva s drugim pasminama konja: doživjeli su da ih životinja udari, ugrize, zbaci iz sedla.

"Iznenade se kad vide koliko su ovi naši mirni i nježni, koliko su privrženi, te životinje nam daju i pružaju puno. Ova pasmina konja izuzetno prepoznaje čovjeka, čovjekovu narav, čovjek uz njih mora biti opušten, taj konj jako smiruje. Pošto smo supruga i ja u životu dosta radili i često bili u stresnim situacijama, oni nam pomažu u opuštanju - i mi njima i oni nama.

Dobar su potencijal i za seoski turizam jer su odlični za jahanje, ali i za vožnju. U kola, kočiju i jednopreg prežemo svih naših pet grla. Poseban je doživljaj vožnja ovim našim lijepim moslavačkim krajolicima uz rijeku Česmu, a blizu je i Lonjsko polje", kaže Zvonko dok ih pušta iz boksova na mali ograđeni pašnjak uz obiteljsku kuću. Pokazuje nam i prava kaubojska sedla, dodajući da su to konji koje najčešće možete gledati u western filmovima.

Najbrži konj na svijetu

O američkom quarter-konju pronašli smo još neke zanimljive podatke: uzgaja se za utrke na kratkim i ravnim stazama i najbrži je konj na svijetu. Bez zaleta može u roku 20 sekundi pretrčati stazu dugu četvrt milje. Quarter-konj uzgaja se više od 300 godina. Od kada je osnovana udruga za uzgoj quarter-konja, taj je konj postao jedan od najčešćih trkaćih konja u svijetu. U njegov uzgojni registar upisano je više od milijun konja. S ciljanim uzgojem quarter-konja, koji je poznatiji pod imenom western-konj, započelo se krajem 18. stoljeća u Virginiji.

Ta se pasmina uzgaja križanjem domaćih divljih konja i trkaćih konja koje su doseljenici doveli sa sobom iz Engleske. Divlji su konji bili potomci konja koje su Španjolci u 16. stoljeću sa sobom doveli u Ameriku i koji su živjeli u slobodnoj prirodi. Kako bi mogli opstati u teškim uvjetima svoje okoline tijekom svog razvoja, postali su relativno maleni, ali i vrlo otporni. Prvi su ih doseljenici križali s konjima koje su doveli sa sobom. Tako su dobili nešto većeg, ali još uvijek vrlo izdržljivog i brzog konja.

Tako uzgajani konji pokazali su se vrlo prikladnima za kratke i brze utrke. Zbog toga su se ubrzo počeli uzgajati isključivo za quarter-trke, to jest utrke na ravnim stazama dugačkim četvrt milje, što je nešto više od 400 metara, po čemu su i dobili ime (quarter = utrka na četvrt milje). Te su utrke bile vrlo omiljene među tamošnjim doseljenicima. Quarter-konj se pokazao i izvrsnim konjem za kauboje.