• Seoski turizam
  • 30.07.2009.

Zagorski bregi dobar mamac za turiste

Sve bogatija ponuda na zagorskim seoskim domaćinstvima, u kletima i malim turističkim selima. Popnete li se i na najmanji brežuljak kojim caruju zagorske kleti i vinogradi, i za najveće žege kosu će vam promrsiti povjetarac, a vruće će vam biti samo oko srca i duše jer vas očekuje nezaboravan doživljaj

  • 8.296
  • 410
  • 0

Slavite li krštenje, zaruke, zlatni pir, ženite li se, rastajete, organizirate dječji rođendan, izlet u prirodi s obitelji, danas popularni teambuilding s poslovnim partnerima ili jednostavno želite zaboraviti gradsku vrevu i opustiti se u prirodnim ljepotama, više ne morate odlaziti na jadranska odmorišta ili preko granice. Sve to možete obaviti s užitkom u našoj najzelenijoj županiji, u Hrvatskom zagorju, pola sata udaljenom od hrvatske metropole.

A da uvod ne izgleda kao kakav jeftini turistički slogan, krećemo u slikom i riječju na nezaboravno putovanje zagorskim bregima koji su ljeti privlačniji nego inače. Popnete li se i na najmanji brežuljak kojim caruju zagorske kleti i vinogradi, i za najveće žege kosu će vam promrsiti povjetarac, a vruće će vam biti samo oko srca i duše jer vas očekuje nezaboravan doživljaj.
Naše prvo odredište je »Grešna gorica«, predivna taborgradska klet smještena na bregu istoga imena s kojeg puca pogled na Veliki Tabor. I dok dolazite prema Grešnoj gorici, nemojte se začuditi kad vas dočekaju purice koje slobodno šeću imanjem ljubaznog domaćina Damira Podboja. Tu se ima što vidjeti: od starinske preše s koje je nekad kapao božji nektar, a u kojem možete i danas uživati dođete li u to mjestašce između dvorca Miljane i Desinića, vinske kleti, pa do starih sorti voćaka i obilaska crkve Sv. Jurja i groba Petra Ratkaja, odnosno kapele Sv. Ane, gdje možete razgledati slike Otona Ivekovića.

A u »Grešnoj gorici« doznajemo zašto posjetitelji, osim primamljeni mirisima hrane, dolaze pod njihov krov. Riječ je o legendi o zabranjenoj ljubavi plemića Fridricha i domaće puce Veronike Desinićke, koja mnogima golica maštu. Naime, sin moćnoga hrvatskoga bana grofa Hermana II. Celjskog, nastanjenog u Velikome Taboru, ljubovao je s predivnom Veronikom, legenda kaže, baš na mjestu današnjeg seoskog turizma. No, posjet »Grešnoj gorici« nikako neće biti nesretan i tragičan kao ljubav to dvoje zagorskih Romea i Julije iz 15. stoljeća. Neće vas utopiti u »kaci« vode kao Veroniku, jedino se možete utopiti u dobroj hrani i vinčeku.

Ovako pak izgleda objed prema preporuci: za hladni 'lušt' (predjelo) špek-namaz (špek, mast i začini), juha s domaćim rezancima, svinjska pečenka iz masti, domaća kiselina (paprika, krastavci, feferoni i punjena paprika) te jabučni štrukli za kraj.

Nedaleko od »Grešnih gorica«, četiri kilometra od autoceste Zagreb-Macelj, uzdiže se romantično turističko selo »Vuglec breg« u vlasništvu obitelji - Vuglec. Kada kročite na njihov čarobni posjed, shvatite što znači odmarati se: krajobraz i arhitektura su umirujući. Usred tog pravog malog sela dočekuju vas Dragec, Jana, Lac i Mica. Oni, međutim, nisu ni turistički vodiči, ni konobari ni kuhari. To su četiri drvene kuće, svaka uređena na svoj način, kojima su nadjenuta autentična zagorska imena i u kojima se možete smjestiti. Nakon što se fino najedete, odlazite u bar »Pelnica« gdje možete kušati domaća vina. A onda po želji: sportske aktivnosti, šetnja ili ljenčarenje na gustoj travi.

Djeca i odrasli se mogu zabaviti na igralištu za tenis, mali nogomet i badminton, odnosno u šetnjama ili vožnji biciklom. Posebna atrakcija za najmlađe su mali konjići - poniji, koje možete i jahati, a doznajemo da se gradi i jahalište. »Vuglec« ne posjećuju samo Zagorci i Zagrepčani, nego i turisti iz cijele Hrvatske i inozemstva. Omiljeno je mjesto za poslovne sastanke i te teambuildinge velikih tvrtki.

Vrlo blizu Vugleca, na tek pet minuta vožnje automobilom, uzdiže se klet »Kozjak«. Za nju znaju mnoge šopingholičarke i njihovi muški kolege koji dolaze u najveći modni outlet u Hrvatskoj Roses, koji vam se pruža kao na dlanu kad se uspnete do »Kozjaka«. Zato su i česte teme za stolovima na terasi što je na popustu i što će se još kupiti kad se dobro okrijepite nakon hodanja »modnim gradom«.

Meket koza je ono što ćete prvo čuti kad dođete u »Kozjak«, a to glasanje bit će vam i zvučna kulisa kad objedujete na njihovim terasama specijalitete iz krušne peći uz nenadmašne salate s bučinim uljem, a poslije vruću bučnicu. Sve to zalije se vinom ili sokom od povrća i voća iz domaće radinosti obitelji Radovečki. Ručak možete završiti »na francuski«, uz izvrstan kozji sir koji, naravno, spremaju domaćini. U »Kozjaku« također može prespavati, a imaju i salu za konferencije i seminare. Ono što privlači mnoge posjetitelje »Kozjaka« sigurno je interijer njihove kleti u kojem dominiraju masivni drveni stolovi i stolci, autentični, naravno.

Na puricu u Gusakovec

Između Marije Bistrice i Gornje Stubice, u selu simbolična naziva Gusakovec, i to ne na brijegu, nego u udolini, nalazi se seosko imanje »Lojzekova hiža« u vlasništvu obitelji Grden. U Gusakovcu kao da je vrijeme stalo prije sto godina: ispred kuće su drvene klupice na kojima se gosti odmaraju čekajući specijalitete iz kuhinje gazdarice Pavice, koja jela sprema na starinski način. U međuvremenu možete otići u obilazak okolnih mjestašaca konjskom zapregom, a djeca se slobodno mogu igrati uz potočić nedaleko od restorana pokraj kojeg je nogometno i odbojkaško igralište.

Pavičini kotleti »z vrganjima«

Za kraj našeg obilaska zagorskih seoskih domaćinstava dobili smo zagorski recept iz kuhinje Pavice Grden iz »Lojzekove hiže«, koji bi trebao biti poticaj našim čitateljima da posjete bar jedno od odredišta o kojima smo pisali. Dakle, poželite li spremiti kotlete 'z vrganjima', trebaju vam: četiri kotleta srednje veličine, 200 dekagrama vrganja, dvije glavice luka, češanj češnjaka, list lovora, slatka paprika, ukuhana rajčica, sol i papar. Spravlja se, pak, tako da se kotletima pirjanima na luku dodaju se vrganji i malo slatke paprike, te se sve podlije vodom. Dodaju se, naravno, sol, papar i list lovora. Ostavimo da zakipi, dodamo rajčice te po potrebi zgusnemo brašnom. Poslužujemo uz restani ili pire-krumpir, njoke ili žgance.

Autor: Zoran Gregurek


Tagovi

Seoski turizam

Izdvojeni tekstovi