Što je selo - bez ljudi, a živi i sve je življe!

Za Igora Tudora, nogometaša Hajduka i reprezentativca, čuli su mnogi. I za proslavljene hrvatske Taekwando sestre Zaninović svi smo čuli. No, za selo Grablje, Velo i Malo gotovo da nitko nije čuo. Neki ga znamo kao eko etno selo na Hvaru. Ali od danas znate i da je to selo na vrhu otoka Hvara i mjesto odakle su potekli roditelji ovih proslavljenih Tudora i Zaninovića.

No, Tudori i Zaninovići iz toga sela oduvijek su znani i kao vrhunski proizvođači lavandina ulja. Danas u tom selu živi pet osoba. No, mnogo je kuća održavano i obnovljeno. Do sela možete doći na više načina. Iz Staroga grada, uskom vijugavom cestom i besprijekornim pogledima s nje na Starogradski zaljev, Brač, Šoltu i pučinu. Možete iz pravca grada Hvara, a oni željni malo off road cesta iz mjesta Milna na obali. Kaldrmom. Uz klisuru i sve više novih nasada maslina. Rekli smo.

Posjetili smo etno selo Velo Grablje na otoku Hvaru, ishodište hrvatskog zadrugarstva.

Rade na imanju, dolaze turistički

Danas se na žalost tu ne živi. Ali Grablje, eko etno selo, živi. Sve više ljudi oživljava svoja polja, maslinike, smokvike i nasade lavande, a uz to i obnavlja svoje stare obiteljske kuće u selu. I doživljaj je proći starim kamenim kalama, u debeloj hladovini sjesti i popričati s nekim u selu. A uvijek u selu ima ljudi. Ima čak i onih koji tu provode godišnje domore, koji uzmu sobu, ili posjete konobu. No, daleko je više onih koji su tu zbog rada na imanju. Međutim, nije iznenađujuće kada u jednom od Grablja sretnete turiste iz Japana, SAD-a, Njemačke. Gledaju i uživaju u starinama. Obilaze polja. Voze se biciklima, šeću. I dakako, idu na spizu u konobu. Nekada je to selo vrvjelo ljudima. Bio je tu i župnik, i škola s učiteljem, i doktor.

Još tamo davne 1892., težaci su se organizirali u zadrugu. Ponata kao Ruzmarinska zadruga, i to prva na otoku, sa zanimljivom tradicijom proizvodnje eteričnih ulja od lavande i ružmarina te dobrog maslinovog ulja i meda od ružmarina, lavande, vrijesa i kadulje bila je središte života sela. A lavanda je na polja oko Grablja stigla još davne 1928. do 1930. godine. Tad se počelo s proizvodnjom lavandina ulja. Sredinom 20. stoljeća, Grablje postaje najveći proizvođač tog ulja u Dalmaciji.

Lavanda je značila život

Prvi je započeo sve barba Borte, Bartul Tomičić. Dalmatinci i suseljani su ga prvo ismijavali da sadi cviće i divju trovu - zvali su ga levander. No, ubrzo se pokazalo da je čovjek imao viziju. I danas kažu kako svaka obitelj ima stan u Splitu i Zagrebu kupljen novcem od Levonde. Dobro, malo pretjeruju kao i uvijek. Ali ipak, lavanda je značila život i školovala im djecu. U hladovini zadružnog doma čitamo isječke iz starih novina. I sve nam je jasno. Svijet je dolazio njima. I danas dolazi svijet u Grablje. Gledaju kuće, male vrtove između kuća, smokvu. I onda sjednu u hladovinu uz crkvu Svetih Kuzme i Damjana.

Udruga Pjover i njihova agilna predsjednica Ivana Tudor. Organiziraju i turističke manifestacije i svijetom šire priču o tom etno selu. Selo je nastalo u 15. stoljeću, a na svom području ima sačuvane arheološke i kulturno-povijesne spomenike od pretpovijesti do novog vijeka. Crkvica Sv. Vid je lijepo sačuvani primjerak starohrvatske arhitekture 9. do 12. stoljeća, a župna crkva Sv. Kuzme i Damjana u današnjem je obliku izgrađena 1886. godine na mjestu prijašnje iz 16. stoljeća. Sa lijepim zidnim slikama iz 1913./1914. godine, jedna je od najljepših seoskih crkava u hvarskoj biskupiji. Sveti Kuzma i Damjan su ujedno zaštitnici mjesta za čijeg blagdana 26. rujna bude velika svečanost, ističu u udruzi Pjover.