Stipe Šunić: Nema potrebe izmišljati novi kotač niti tražiti topliju vodu, iskoristi ono što već imaš

"Na skromnom početku svoje avanture, bio sam sam na turističkom sajmu, dijeleći letke kako bi ljudi upoznali moju konobu. Bio je to letak za tematsku večer 'Puži pod pekom'. Ljudi su bili oduševljeni, i mnome, jer sam mlad i entuzijastičan dok pričam, i delicijom koju sprema moja majka", priča nam Stipe Šunić, 25-godišnji vlasnik OPG Srce Bukovice, dobitnik priznanja najbolje mlade nade u poljoprivredi na ovogodišnjoj dodjeli nagrada "Zlata vrijedan".

"Dva dana kasnije, kad je došlo vrijeme za večeru, nije se pojavila niti jedna osoba od onih 150 kojima sam podijelio letke. Zašto? Zato što na letku nisam stavio niti ime, niti broj, niti bilo kakav kontakt, samo: Negdje tamo X, u tad i tad, peku se puži pod pekom“, smije se svojim nespretnim počecima prvi čovjek OPG-a i agroturizma otvorenog 2024. u malom mjestu Rodaljice.

U trokutu je to, kaže, između Benkovca, Obrovca i Knina, a cilj mu je pružiti gostima utočište od gradske užurbanosti, mjesto gdje ljudi mogu uživati u čistom zraku, dobroj hrani, seoskom načinu života te druženju s bližnjima i prijateljima.

Masline i bademi, kušaonice i konoba

Na Stipinu gospodarstvu zasađeno je 550 maslina, 180 badema, orasi i razno povrće. Organizira izlete, radionice starih zanata i školske ekskurzije, a OPG uključuje dvije kušaonice, konobu, bazen i smještaj - sve za odmor u netaknutoj prirodi, daleko od gužve i stresa.

"Prvo što me potaknulo na ideju bavljenja ovim poslom je moj dječački san, dok sam šetao brdima Bukovice i divio se kraju. Zatim potpora od prijatelja i roditelja, kasnije uočena prilika na tržištu i na posljetku sama ljubav – sve se to nekako zalijepilo skupa“, naglašava.

Obitelj posjeduje oko 10 hektara vlastite zemlje, uz dodatnih 60 hektara pod koncesijom. Na tim će površinama otac Mate planira uskoro zasaditi plantažu maslina i otvoriti kušaonicu, a Stipe mu trenutno pomaže u radovima.

Na vlastitoj zemlji uzgajaju povrće za vlastite potrebe i za konobu: krumpir, salatu, ciklu, kapulu, luk, grah, slanutak…

Život je maraton, ne sprint

"Završio sam fakultet i sada se smatram učenikom života. Svaki dan učim nešto novo i težim postati polimat te stalno raditi na sebi. Imam puno hobija - odbojku, mačevanje, streličarstvo, pišem vlastitu knjigu, učim filozofiju i psihologiju. Volim životinje i rad s djecom; to me zaista ispunjava. Život vidim kao maraton, ne sprint, pa polako, ali sigurno, koračam naprijed“, priča nam Stipe.

Čim se zakorači na imanje, odmah se može vidjeti i čuti životinjsko društvo koje ga naseljava. Magarac Emil, kravice, tele, koke te psi i mačke, koji uvijek prate posjetitelje.

"Na samom imanju posađeno je obilje voćaka i ukrasnog cvijeća. Ruže, lavanda, hortenzije, tulipani, samo su neki od cvjetova koji ovdje rastu. Od voćaka tu su različite vrste šljiva, jabuke, kruške, višnje, trešnje, bademi, šipci, smokve, masline i grožđe. Ukratko, imanje je prepuno plodova koje gosti imaju priliku ubrati kada su u sezoni“, dodaje.

Zemlju obrađuju već 15 godina. Tijekom tog vremena često se događalo da dio uroda propadne, jer su ponekad proizveli više nego što su mogli sami potrošiti. Višak su zato rado dijelili s prijateljima i bližnjima.

"Danas mnogo manje toga propada, a sve više ljudi ima priliku kušati domaće proizvode uzgojene na ekološkoj zemlji s certifikatom. Na OPG-u svi sudjeluju: mama Marina pomaže u kuhinji, savjetuje i doprinosi idejama, tata brine o poljoprivredi, životinjama i daje stručne savjete, dok braća Ante i Luka te sestra Lucija pomažu oko konobe ili polja“, opisuje.

Znate li za autohtoni rodaljički luk? Uzgaja ga Marina Šunić, najuzornija hrvatska seoska žena

Realizaciji se u potpunosti posvetio 2022. godine, u periodu kada je završavao fakultet i tražio svoj put. Tada je, na sreću, dobio podršku od prijatelja iz Briševa, koji se također bavi agroturizmom. Rekao mu je da postoji stvarna mogućnost da njegov projekt uspije.

"Potaknuo me i pozitivno inspirirao da se time počnem baviti. I ne mogu nikako zanemariti moje roditelje, oni su jedna od najvećih potpora što sam mogao dobiti. Uvijek ću reći i neću se toga stidjeti, blagoslovljen sam svime što su mi pružili“, ponosno će.

Nastavak obiteljske tradicije

Roditelji mu i danas nastavljaju pomagati. Tata se šali da je sinov domar jer mu pomaže oko imanja, a majka je uvijek prisutna u kuhinji i u raznim prilikama.

"Ako želimo pratiti početke naše priče, moramo se vratiti gotovo 40 godina unazad. Prije Domovinskog rata, pokojni baka i djed vodili su uspješnu gostionicu u Benkovcu, smještenu odmah nasuprot nekadašnjeg benkovačkog sajma. Gostionica je u to vrijeme bila vrlo uspješna i cijenjena u gradu“, ističe Stipe.

Čak i danas mogu se pronaći ljudi koji pamte njihov rad i koji su učili od njegove bake kako se pripremaju i peku janjci, te se tim poslom danas bave.

"Priča počinje s mojom bakom, koja je bila izuzetno uspješna u svom poslu. Otac je naslijedio njezinu strast i predanost, a ja danas, više od 40 godina kasnije, nastavljam tu tradiciju u rodnom mjestu mojih predaka“, naglašava.

Ono što sami ne uzgajaju, nabavljaju od lokalnih OPG-ova. "Time se možda i najviše ponosim, jer sam se uspio povezati s lokalnim OPG-ovima poznatim po kvalitetnim proizvodima, od kojih nabavljam namirnice koje poslužujem našim domaćim i stranim gostima“, priča nam.

Tom prilikom voli ispričati priču i educirati ljude. Primjerice ako jedu pršut, onda bi, kako Stipe o tome razmišlja, trebali znati koji je to pršut, kako je napravljen, koji je to dio, je li orah ili ruža.

"Ako je sir mladi, želim da se zna kako se on radi, postoje različite vrste: mladi kravlji, mladi kozji, kravlji i kozji, kravlji i ovčji, zatim sirni namaz itd. I jednom kad shvate da je proizvod autentičan i vrijedan, prvo što dobiju od mene je kontakt gdje mogu pronaći i od kojeg OPG-ovca mogu kupiti taj proizvod. Tako dalje širim da ovaj moj kraj raste i ne samo da opstaje, već da se uzdiže“, objašnjava.

Izazova nema - samo prilika za učenje

Izazovi su samo to - izazovi, kaže nam Stipe. Ne može istaknuti koji su mu bili najveći, ali ističe da ih je bilo mnogo, posebno na početku njegovog putovanja u poljoprivredu.

"Od jednostavnih stvari, ustajanja u pet ujutro za polje, ponovnog pečenja mesa radi usavršavanja ili godine dana učenja gastronomije i ugostiteljstva, izazovi su uvijek tu. Ali kad-tad ih prođemo i naučimo nešto novo. Za mene izazova nema, samo prilika za učenje“, naglašava.

Zadovoljan je i sretan. Voli ono što radi, voli svoj kraj, kojega bi volio još više promovirati.

"Ne posjećujem velike sajmove jer sam, da budem iskren sramežljiv što se tiče velikih sajmova i uspješnih ljudi u odijelu. Uvijek ih gledam pod povećalom i smatram da meni ovdje mjesto nije. Postoji onaj 'impostor effect' (sindrom varalice, op.a). Tako se osjećam, no s vremenom ćemo i to probiti“, ističe.

Najponosnijim trenucima smatra trenutke kada vidi kako gosti odlaze s osmijehom, da bi se potom ponovno vraćali, željni novih doživljaja i iščekujući sve to iznova proživjeti.

"Cilj mi je kroz budućnost proširiti posao, stupiti u kontakt s agencijama kako bi što više ljudi moglo vidjeti ljepotu mog kraja i naposljetku čak i otvoriti mini kamp gdje će ljudi moći svaki dan objedovati u konobi i odmarati se u prirodi s dodatnim aktivnostima koje budem pružao“, objašnjava.

Životna filozofija

Njegov savjet, proizašao iz iskustva, vrlo je jednostavan: iskoristi ono što već imaš. Nema potrebe izmišljati novi kotač niti tražiti topliju vodu – dovoljno je pametno iskoristiti ono što je već dostupno.

"Svjestan sam da sam blagoslovljen određenim osobnim predispozicijama i bogatstvima koja mi je život pružio, pa igram upravo tim kartama. Ne ulažem vrijeme u područja u kojima bih bio slab i morao dugo učiti da postanem najbolji, fokusiram se na ono u čemu već imam snagu. Kao što je rekao Richard Feynman: Prvo pravilo je da ne smiješ zavaravati samoga sebe, a najlakše je zavarati upravo sebe", ističe.

Život na gospodarstvu opisuje u tri riječi: strastven, pragmatičan i učenički.

"Strastven jer svaki dan kroz imanje prolaze ljubav i radost, od posađenog tulipana do pozdrava s gostima. Pragmatičan jer ne donosi ništa novo, već podsjeća na ono što ljudi vole, ali su možda zaboravili. Učenički jer svaki dan učimo - nema pogrešaka, samo iskustva koja nas vode naprijed u iščekivanju novog sutra“, zaključuje Stipe.