Sedamdesetogodišnji sanjar, Vlado Krivić, daleko u prošlost, čitajući Jules Verna znao je da će prvi zarađeni novac potrošiti na kupovinu pašnjaka. Iako je trud maštovitog gospodarstvenika okrunjen brojnim nagradama, onom najvećom smatra ljubav prema jahanju prenesenu na devetoro unučadi.
Gotovo mitski, u središtu je Bizovca, sedamdesetogodišnji Vlado Krivić, uz podršku supruge, od ne tako davne 1996. kada je u Njemačkoj kupio prve konje obilazeći konjogojske farme od Hamburga do Hannovera i Holsteina, odlučio živjeti stvarnost mladenačkih mu snova, i stvoriti bajkoviti ranč ekstenzivnog uzgoja konja.
Ovaj sanjar, čitajući Jules Verna, znao je da će prvi zarađeni novac potrošiti na kupovinu pašnjaka i tako i bi. "Dok sam si govorio: jednog ću dana imati ranč koji će se (po omiljenoj seriji) zvat Bonanza i uzgajat ću konje, znao sam da će mi se snovi ostvariti jer sam vjerovao u njih", nasmiješena je lica rekao, u ovo vrijeme vlasnik 30 gorostasnih konja, Vlado Krivić.
Vladin trud okrunjen je brojnim nagradama, no onom najvećom smatra ljubav prema jahanju prenesenu na devetoro unučadi.
Ne postiže samo Vlado uspjehe. Njegovi su ljubimci veličanstveni reprezentativci te je primjerice, u Križevce prodao pastuha Chagal-a koji skače za reprezentaciju Makedonije. Ovaj veličanstveni konj u zadnjih je mjesec dana osvojio četiri Grand Prix nagrade od Italije pa sve do Bratislave u Slovačkoj.
Dok brojne uzgajivače konja ispunjavaju dukati, Vladu najviše zanosi trenutak dolaska ždrijebeta koje po rođenju pokazuje odlike temperamentnih roditelja.
"Tijekom dvadesetak godina Bonanzom je prošlo 150 konja, no u njihovoj kupovini ili prodaji ne uživam jer posao radim zbog ljubavi i strasti prema uzgoju, križanju i selekciji najelegantnijih životinja na svijetu", dodao je Vlado koji se diči brojnim uzgojenim grlima Hrvatskih sportskih konja, a osobito Cezarom.
Voljeni Krivićev Cezar ubraja se u najtrofejnije sportske konje u Hrvatskoj, a danas je vlasništvu obitelji Rožmarić iz Varaždina. Ovaj znameniti potomak Cor De La Bryera (pastuha koji je preporodio uzgoj Holsteinskih konja), u nizu petogodišnji državni prvak, Vladin ljubimac, osvojio je trofeje na 10 domaćih i međunarodnih turnira, a taj konj s karakterom - kako ga naziva sadašnji vlasnik, i dalje ima žara kao i prvoga dana.
Prvi kupljeni Vladini ljepotani bili su jedni od najpoznatijih njemačkih pasmina, Hanoveranci, nastali križanjem Mecklenburga, Holsteina i Engleskog punokrvnjaka. Novom su se gazdi svidjeli zbog odlika mirne i pitome naravi te nadarenosti za dresuru, preponsko i ostale vrste jahanja, a ni dan danas nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Na najčarobnijem uzgajalištu sportskih konja u Hrvatskoj, konji nesmetano trčkaraju deseto-hektarskim pašnjacima Bonanze, zbog čega nemaju problema s obolijevanjem. Cortez, Cezar, Catch the Wind, Cooper, Calderon, Chagalla, Contador i još brojna druga uzgojena ždrjebad danas su zadivljujući konji za koje se odlučuju i brojni poznati treneri. Ako vas primjerice, zanima pastuh "Contador", možemo vam reći da se trenutno nalazi u Zagrebu gdje se "školuje" kod poznatog trenera Renata Levanića.
Iako je jahanje rizičan sport u kojem jahač treba kontrolirati strah, pruža puno više nego što za njega dajete. Zbog isticanja preponskog jahanja i konjičkog sporta, Bonanza je otvorila svoja vrata pokrenuvši školu jahanja, no suočava se s relativno slabim odazivom ljubitelja ove vrste sporta. Vlado ističe kako su mještani usmjereni ka zaprežnom sportu i šokačkoj tradiciji, no srećom, i u ovo vrijeme postoje zanesenjaci preponskog i sportskog jahanja, a jedna od njih je marljiva djevojčica Lora Vuković.
"Na jahanje idem dvije godine za čije sam vrijeme s konja pala 14 puta, no to me ne spriječava da nastavim raditi ono što volim. Kad sam prvi put sjela na konja doživljaj je bio prekrasan, zbog čega jedva čekam svaki idući susret. Dnevno jašem po sat vremena, no ne uvijek na istom konju, što mi nije problem jer se nije teško prilagoditi", poručila je mlada polaznica Škole jahanja, Lora Vuković koja će jednoga dana, ako ovako nastavi, sigurno biti prvakinja jer znate kako kažu - nije bitno koliko ste puta pali, nego koliko ste se puta spremni ustati.
Osim Lore, strast i ljubav prema konjima i ovoj vrsti sporta gaje Vanesa Cabadaj i Josip Lukač. "Kao mala zavoljela sam konje, i svaki put kad bih prošla pored njih pomislila bih vaaauuu. Srećom, nije ostalo samo na divljenju jer sam otkrila Bonanzu, gdje sam s obzirom na devet godina jahačkog iskustva, oko pet godina učiteljica u školi jahanja. Smatram da je to sport drugačiji od drugih jer radite sa živim bićima, zbog čega je osobit", kazala je Vanesa Cabadaj.
"Ponosan sam vlasnik osmogodišnje ljubimice na kojoj učim jahati. Na prijašnjoj sam kobili ozlijedio nogu, no to me nije spriječilo da nastavim njegovati ljubav prema konjima i ovom vrstom sporta. Ako imate ljubavi i volje, ništa nije teško, a ni skupo, jer ako ćete gledati samo na cijenu, onda je sve skupo. Znajte da Vam konj vrati mnogo više nego što ste uložili", dodao je Josip Lukač.
Iako je klađenje na konjske utrke popularno među konjoljubcima, Vlado nije ljubitelj klađenja, no probao je konjetinu koja je i dan danas tabu tema.
Tagovi
Autorica