• Seoski turizam
  • 21.09.2013. 10:20

Seoski turizam u etnoambijentu obitelji Borovac

Seoski turizam u Tinovu gradu u punom zamahu zahvaljujući izgradnji autoceste, prirodnim resursima poput izdašnih izvorišta zdrave vode, proizvodnji zdrave hrane, blizini Makarske rivijere

  • 4.478
  • 363
  • 0

Zahvaljujući izgradnji autoceste, prirodnim resursima, proizvodnji zdrave hrane, blizini Jadranske magistrale i Makarske rivijere, pogodnim klimatskim uvjetima, dakako i utemeljenju i djelovanju Turističke zajednice u Gradu Vrgorcu s direktoricom Kornelijom Neli Bajalo, turizam zauzima sve više maha u tom dijelu Splitsko-dalmatinske županije. Inače, na tom je području prepoznatljiv seoski turizam gdje se uređuju etno-sela od napuštenih kamenih kuća te inih objekata hrvatske pučke arhitekture. No Vrgorčani očekuju još brži razvoj te iznimno značajne djelatnosti za njihov kraj, nakon što se ostvari najavljeni projekt o izgradnji brze ceste Ravča-Drvenik na Makarskoj rivijeri, kroz brdo Rilić. Riječ je o krajobrazu gdje je godinama uočljiv uspon proizvodnje voća, posebice jagoda, grožđa i više vrsta domaćih vina, povrća, posebice izdašnim izvorištima zdrave vode poput Butine, Lukavca, Stinjevca, Kruške, Betine i onima u Dalmatinskom Rastoku.

Seoski turizam u Vrgoračkom kraju - u zamahu

Podsjetimo kako se akademska slikarica Kornelija Neli Bajalo, nakon višegodišnjeg boravka i rada u Belgiji, vratila u rodni Vrgorac gdje je još 1999. inicirala osnivanje Turističke zajednice grada, osmislivši i njezino djelovanje. Oni koji s njom surađuju ističu kako je riječ o ženi koja je pokrenula više projekata u svezi razvoja turizma na području Vrgoračkog kraja, što među inima potvrđuje i eko-etno selo Veliki Godinj. Vrgorčani kažu kako se u njihovu kraju manje-više ostvaruju svi turistički projekti, posebice oni iz seoskog turizma. Vole reći kako Neli konstantno inicira i gura nove programe u sklopu te djelatnosti što je itekako potrebno Tinovu gradu podno Matokita, posebice obiteljskim OPG-ovima kako bi plasirali svoje proizvode na tržište, primjerice u turističke destinacije na Makarskoj rivijeri.

Mnogi se pitaju otkud tolika snaga, entuzijazam, ustrajnost i izdržljivost te žene u sustavu prilično zahtjevne konkurencije, koordinacije i realizacije tolikih projekata ne samo na lokalnoj razini u što spadaju i oni manifestacijskog karaktera koje Neli Bajalo godinama pokreće, prati, usmjerava, analizira u turizmu Vrgoračkog kraja i u okruženju.

Kuća obitelji Borovac

Doduše, turistički znalci joj priznaju kako u djelatnosti kojom se bavi uspješno primjenjuje znanje i iskustvo što ga je stekla i u zapadno-europskim zemljama, a Nelica je, kako ju Vrgorčani zovu iz milja, uvelike pridonijela baš pokretanju seoskog turizma. U samom zamahu te djelatnosti je obitelj Borovac u Tinovu gradu koja se u svom Seoskom domaćinstvu u prisojima podno drevne utvrde 'Gradina' ističe ljepotom i čistoćom prirodnog ambijenta, bogatstvom, raznolikošću i mirisom mediteranskog raslinja, zanimljivom poviješću i etno-sadržajima. U to smo se uvjerili ovih dana kad smo posjetili tu vrijednu obitelj - gospođu Dragicu koja vodi domaćinstvo i supruga joj Željka, razvojačenog branitelja HV-a, te njihovih troje djece - koji imaju pune ruke posla i u ovogodišnjoj turističkoj posezoni.

Naime, Seosko domaćinstvo obitelji Borovac je smješteno u prekrasnu autentičnu ambijentu na putu iza stare gradske jezgre prema tvrđavi Gradina odakle puca širok pogled na okruženje, primjerice na polje Buninu i autocestu te brdo Rilić, nudeći gostima isključivo svoje delicije - proizvode dalmatinske kuhinje, poput dalmatinskog pršuta, kozjeg sira, domaćeg 'pivca', kokoši, kozlića, koštradine, vina, rakije, likera te izbora voća i povrća.

U sklopu domaćinstva, prepoznatljivog po obnovljenoj kamenoj obiteljskoj kući, maslinama i obilju mediteranskog raslinja te čatrnji kamene krune, dakako i iznimno čistu krajobrazu, zainteresirani turisti mogu razgledati i malu obiteljsku farmu domaćih životinja, kao i uređeno staro gumno s drvenom stožinom u sredini gdje se nekoć mlatilo, vršilo i sušilo žito. Pozornost gostiju privlači i bogata etno-zbirka odnosno malog obiteljskog etno-muzeja s mnoštvom zanimljivih eksponata poput starih poljoprivrednih i obrtničkih alata te inih starih predmeta koji su nekoć bili u uporabi težaka i obrtnika toga kraja. U takvu ambijentu poput malog etno-naselja od nekoliko objekata, satkanih od kamena, vrgoračka obitelj Borovac u svom Seoskom domaćinstvu nudi mogućnost smještaja u sobama gdje gospođa Dragica i gospodin Željko prihvaćaju svakog gosta nastojeći mu ugoditi svojom turističkom ponudom.

U seoskom turizmu Vrgorca najuspješnije Seosko domaćinstvo obitelji Borovac

„Počeli smo sasvim slučajno prije deset godina i ne misleći tada na seoski turizam. Namjeravali smo se baviti kozama te proizvodnjom jarića, kozjega mlijeka i sira. U početku smo napravili jednu štalu i nabavili 35 koza. Kako smo stado koza i kozlića planirali širiti, ujedno smo proširili i kapacitet štale te kupili sve što je bilo potrebno za tu našu malu farmu, dakako i muzilice, laktofriz. Ali je tržište tada bilo nikakvo i kad smo proširili stado na 50 koza, tek smo onda shvatili kako na taj način više ne možemo dalje. Izgubili smo i poticaje jer smo, po nekim njihovim pravilnicima, svaki tjedan trebali slati kozje mlijeko na analizu u Križevce. No, problem je bio veći što nas o tome prethodno nitko nije upoznao da tako moramo činiti, a ja nisam pravnik da bih znala sve propise. Nisam imala kad čitati ni NN, nego sam čuvala i muzla koze, pravila sir“, iskreno će gospođa Dragica Borovac, ali pomalo i otužno,

Domaća proizvodnja oitelji Borovac

Zatim smo počeli polako smanjivati broj koza te smo ostali tek na njih pet-šest. Svaka od njih nam godišnje ojari po troje-četvero kozlića pa i dalje imamo kozje mlijeko, kozji sir, meso i kaštradinu. Naime, od kozjega mlijeka radim razne sireve - s ljekovitim biljem i solju, u ulju, suhe sireve...Tko ih proba, osjeti kako je sve prirodno, izvorno, ukusno, domaće. U međuvremenu smo se počeli baviti turizmom. Zahvaljujući našoj Neli, koja nas je posjetila i vidjela kako smo počeli graditi štalu, potičući nas: 'Super koze. Francuzi, sir, vino - to ide skupa!' Prve smo goste imali 2003. godine, samo dvoje Francuza. S oduševljenjem su se smjestili u jednu sobu naše novoizgrađene kuće. Nije im smetalo što tada u sobi nije bilo ni zavjesa, ni ormara, osim ležajeva i posteljine. I stine su morali preskakati na prilazima do kuće u kojoj je bila njihova soba. Ti isti francuski turisti su nam se vratili 2012. godine kad su nam ujedno donijeli i bocu šampanjca, također i slike na kojima su motivi našeg domaćinstva i detalji Grada Vrgorca. U međuvremenu smo svoj novi projekt malo proširili, dopunili pa smo se bazirali isključivo na seoskom turizam“.

Obitelj Borovac, Dragica i Željko s djecom, bazirali razvoj na seoskom turizmu

Gospođa Dragica s obitelji sve radi s osobitim zadovoljstvom i gostima nudi samo zdravu hranu, udoban smještaj, lijep ugođaj. Ističe kako su turisti svime zadovoljni i oduševljeni, posebice obiteljskom kušaonicom gdje kušaju gastronomska jela, pića, i dok u malom obiteljskom 'mini-marketu' kupuju ono što probaju na stolu, dakako i suvenire na motive Tinova grada koje žele sobom ponijeti pri odlasku, odnosno povratku u domovinu. Dodaje kako su turisti uglavnom Francuzi, Belgijanci, Švicarci, ali im dolaze i Amerikanci. Oni ne žele smještaj, nego samo ručak. Obitelj Borovac im za objed obično pripremi pečenu kozletinu s ražnja uz salatu ili povrće također iz svog vrta, sve prema želji i narudžbi gosta.

Seosko gumno u sastavu seoskog domaćinstva

U seoskom domaćinstvu pomažem koliko god mogu, nazovimo to tehničkim poslovima - primjerice prikupljanje ogrijeva (drva) i loženje vatre, pečenje kozlića na ražnju i drugog mesa na roštilju, ribu, pripraviti vino i ostala pića; ujedno se brinem za hranu kozama i jarićima, kokošima, a i prevezemo ponešto. Riječ je, dakle, o 'muškim' poslovima. Ponekad mi i turisti pomognu, u onome što vole i mogu; što im je zanimljivo te u čemu uživaju. Inače, svaki gost ovdje dođe ciljano, a to što se mučimo i radimo uglavnom je simbolično, skromno. Ali sve radimo s ljubavlju, dopunski nam prihod dobro dođe. Uostalom i nisam imao što drugo raditi, jer sam kao hrvatski branitelj razvojačen 2000., nisam imao radno mjesto niti plaće. Nešto sam morao raditi te sam se odlučio na ovo“, podsjeća Željko, a na upit je li Borovac jedina obitelj koja se bavi seoskim turizmom u Tinovu gradu, gospođa Dragica kaže,

Francuzi, Belgijanci, Austrijanci - najbrojniji gosti obitelji Borovac

Ne znam jesmo li ovdje jedina obitelj u tom poslu, ali sve ono što nudimo gostima sve je samo naše, uzgojeno na našem OPG-u. U tome smo doista jedini na području Grada Vrgorca Nitko nam ni u čemu ne pomaže, radimo obiteljski (djeca, muž i ja) i sve stignemo. Ništa nam nije teško. Narudžbe gostiju primamo dan prije, nego što kane doći. Posla, hvala Bogu, ima, a turistima se ovdje sviđa mir i tišina, kontakt s čistom prirodom, ambijent u kojem se odmaraju, kao i prekrasan pogled na okolicu. Jedna gošća iz Nizozemske mi je čak nudila pomoć dok sam plijevila rajčice u vrtu, dopustila sam joj i sve je radila isto kao i ja. I time se oduševila u mom Seoskom domaćinstvu. Ljudi su nekako željni kontakta s prirodom, s onim iskonskim u nama.“

Seosko domaćinstvo Borovac

Opetuje kako joj nitko ni u čemu nije pomogao dok je podizala farmu koza, gradila i opremala kuću, uređivala prilaze i okoliš. Tvrdi kako ni od koga nije imala nikakvih financijskih poticaja - ni od resornih ministarstava, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Vrgorca niti od Turističke zajednice. Oboje ističu kako su jedinu potporu imali samo s rodbinske strane, dok od lokalne samouprave i uprave te državnih institucija - ni kune nisu dobili. Nadaju se kako će ubuduće ipak nešto biti od županijske Turističke zajednice na ime malog proširenja objekta. Gospođa Dragica kaže kako ne zna točno koliko su do sada uložili u Seosko domaćinstvo, no doima se kako je riječ o velikim financijskim sredstvima i uloženu trudu.

Životinjska farma u sastavu domaćinstva

Imali smo sreću što je moj muž Željko imao strinu u Australiji koja nam je dosta toga pomogla, a kad je on otišao u mirovinu dobio je solidnu otpremninu. I to smo sve uložili u ovo što danas imamo, a za funkcioniranje i održavanje obiteljskog domaćinstva ide dio njegove mirovine, dakako i moje plaće. Još ne možemo ništa zaraditi, uštedjeti, jer su takva vremena. Još nemamo svoj marketing, sve je samo usmena reklama. Jedino smo zastupljeni u prospektu Grada Vrgorca te u nekim domaćim i stranim vodičima, primjerice francuskim, ali se doima kako turisti još uvijek teško dolaze u Vrgorac. U čemu je razlog ne znam, valjda nije u tome što još ne znaju gdje je Tinov grad? Najdraže mi je što nam se prethodni gosti vraćaju i to, bez reklame i poziva. Pa to je pouzdan znak kako dobro radimo“, iskreno će optimistična gospođa Dragica Borovac, priželjkujući više stranih turista u svom domaćinstvu uostalom kao i svi OPG-ovi koji se bave seoskim turizmom ne samo u dalmatinskom zaobalju.

Borovcima je najdraže kad im se vraćaju 'stari' gosti koji su im najbolja reklama

Gospodin Željko dodaje, smješkajući se, kako je adresa njihova Seoskog domaćinstva tiskana u jednom vodiču u Francuskoj, koji većina turista kupi pri dolasku u Hrvatsku. „U vodiču je naše Seosko domaćinstvo ukratko predstavljeno, ukratko opisano, dakle sve što imamo i nudimo, čak i usluge, kao i domaće životinje, obiteljska etno-zbirka, konoba, pića, jela, domaći proizvodi. Sve je uglavnom korektno prezentirano - pregledno, vidljivo, jasno. A naša domaća etno-zbirka bi se mogla nazvati i malim obiteljskim etno-muzejom, koja obiluje dobro sačuvanim starim eksponatima iz prošlih vremena; predmetima koje su stariji ljudi ovog kraja koristili u radu i životu. Itekako nam je drago čuti kad gosti govore kako im je ovdje ugodno i lijepo te da im je zanimljiva i naša etno-zbirka iz koje je u svijet otišlo dosta starih fotografija, uglavnom onih s motivima Tinova grada, što je također naš turizam“, ističe Željko Borovac.


Tagovi

Seoski turizam Obitelj Borovac Etno-muzej Proizvodnja voća

Izdvojeni tekstovi