Seoski turizam na Baćinskim jezerima

Tko se jednom nađe u Neretvanskoj dolini, očarat će ga posebice raskošna ljepota Baćinskih jezera u zaleđu pločanske luke s velebnom crkvom Kraljice mira neba i zemlje, dakako i Neretve, rijeke koja generacijama daje hranu, rekreaciju, zabavu te smisao života, ali stanovnike toga podneblja vodi i u svijet. A i sad im dolina Neretve, koju mnogi iz naklonosti nazivaju i hrvatskim Eldoradom, godišnje daje tri žetve te bogatu i sigurnu budućnost zahvaljujući dinamici gospodarskog razvoja juga Hrvatske. Svatko je od te rijeke i njezine doline, te izdašne oaze unutar dalmatinskog krša, oduvijek uzimao i odnosio koliko god je mogao, ali joj gotovo nitko nikada još ništa nije dao. Čovjek joj je, nažalost, i vode dobrano onečišćavao.

Raskošna ljepota Baćinskih jezera i Neretvanske doline

Neretvanski nam ribari svih naraštaja pričaju kako je u Neretvi sve manje jegulja, cipala i inih riba. Dodaju i kako je u njihovoj rijeci sve više fekalija, pesticida, kemije, otpada što sve rijeka u svom koritu donosi od svoga izvorišta, a u posljednje doba sve više i morske vode. Ističu kako bi se stručnjaci i institucije morali više pozabaviti tom rijekom kako bi ju čišću ostavili naraštajima koji će doći sutra, preksutra, potomcima svojih predaka. Gotovo sva naselja uz Neretvu, nekoć tipično ribarska, poput Čeveljuše, Komina, Krvavca, Desana, Kule Norisnke, Opuzena, Metkovića, pa Momića u Podrujnici (Rujnica - brdo, ogranak Rilića, odnosno Biokova, planine koja baš tu uranja u pitomu, izdašnu dolinu Neretve; mulj, trstiku i botur), oduvijek su bila prometna i poznata turistička mjesta, ljetovališta, širom otvorena putniku namjerniku.

Poznati po otvorenosti, nesebičnosti, neposrednosti radišni Neretvani su gostima oduvijek nudili sve što su imali, napose domaće specijalitete primjerice spravljenu jegulju i lisku uz domaću kapljicu, baš kako to čine i danas. Dakako i ine specijalitete bogate, čuvene gastronomske kuhinje neretvanskog podneblja i okolice, prihvatili su i strani turisti iz najudaljenijih krajeva svijeta. Naime, izletnici, domaći i inozemni turisti, više se odlučuju na putovanja Neretvom, njenim pritokama i rukavcima u safari-lađama, kako bi uživali u tihim, sigurnim i živopisnim vožnjama - kroz šaš, trsku i botur, dok obilaze i razgledavaju mjesta, kulturno-povijesne spomenike u tom živopisnom krajobrazu. Odmaraju pri tom oči u zelenilu i modrini rijeke, ali i na bogatim njivama, plantažama mandarina i inih agruma tijekom berbe, uređenim povrtnjacima, plastenicima i staklenicima.

Turiste sve više privlače gastronomski specijaliteti neretvanske kuhinje

Inače, krajolik Neretve oživljavaju i poljodjelci i trgovci osobito na lijevoj obali te rijeke dok u košarama i na improviziranim bancima na prodajnim mjestima nude različito zdravo i ukusno voće, te svježe napitke uz Jadransku turističku cestu putnicima turistima koji hitaju prema Dubrovniku, Pelješcu, Korčuli, Mljetu... Pogledi posjetitelja se zadržavaju na drvenim, drevnim izvornim trupicama u kojima veslaju marljive i vješte Neretvanke, osobito Kominjanke, kako bi došle na svoje plodne njive na lijevoj obali rijeke, obradile ih, ili ubrale ljetinu. One se u posljednje vrijeme, ipak, rjeđe mogu vidjeti jer su trupice i snagu žena, koje su tradicionalno vezane uz veslanje, gotovo istisnule motorne brodice i jahte. No, oni koji se žele uvjeriti kako Neretvanke, uglavnom srednjovječne žene i ine u trećoj životnoj dobi, pletu 'mriže', popunice i vrše, te love jegulju, a uz to iz trupica žanju trstiku i pletu sture, ležaljke, prostirke..., posjećuju njihova mjesta, destinacije, poput Momića.

Živi legenda o starim hrabrim Neretljanima, gusarima i njihovim lađama

U dolini Neretve prepričava se zanimljiva legenda o starim hrabrim Neretljanima, gusarima i njihovima lađama, jedrenjacima i pothvatima u obrani svoje kneževine od nasrtaja neprijatelja, još u doba hrvatskog kneza Domagoja. No kako njihovi potomci njeguju svoju bogatu tradiciju svjedoči i utrka lađara (Maraton lađa) koja se već godinama redovito održava na vodama Crne rijeke i Neretve, na dionici od Metkovića do Ploča, dugoj 22,5 kilometra. Svake godine ta zanimljiva i hvale vrijedna sportsko-turistička priredba privuče i više od 100 tisuća posjetitelja u dolinu Neretve, ne samo s juga Hrvatske te iz mjesta susjedne Hercegovine, nego i mnoštvo inozemnih gostiju.

Mnogi i tom prigodom u gradu na ušću Neretve s više od sedam tisuća stanovnika razgledavaju i novosagrađenu crkvu Kraljica mira i zemlje s pastoralnim centrom, uživajući u šetnji novom gradskom rivom, gotovo najljepšom na Sredozemlju. Svi se tada na izvoru uvjere kako je posljednji hrvatski grad, koji raste na zapadnom rubu Neretvanske doline, zacijelo dobio impozantno i impresivno sakralno zdanje, prvu novu crkvu i pastoralni centar na Obali hrvatskih branitelja, na radost strpljivih vjernika zahvaljujući baš njihovu župniku don Petru Mikiću i njegovoj požrtvovnoj ustrajnoj borbi, dugoj četrdesetak godina. Zaključit će kako je sakralni objekt svojom arhitekturom, vanjskim modernim i nutarnjim klasičnim izgledom, baš kao i kombinacija klasičnoga i suvremenoga stila, prepoznatljiv ne samo u cijeloj Hrvatskoj. I kako je tim sadržajima itekako upotpunjena turistička ponuda ne samo Dubrovačko-neretvanske županije i juga Lijepe naše.

Ta je crkva s pastoralnim centrom sagrađena od tzv. betonske čipke, koja i svojim velebnim zvonikom visokim 51 metar, masovnim zvonima te velikim vanjskim satovima uistinu dominira nad obalom, nad najljepšim gradskim predjelom. I sukladno se uklopila u krajolik. No u Ploče valja doći i radi cijelog grada, jer je tu zanimljivo otkrivati njegove tajne, baš kao i hrvatski gospodarski div na Sredozemlju - Luku Ploče. Ne smiju se zaobići ni slikovita, živopisna Baćinska jezera u zaleđu grada na ušću Neretve, sjeverozapadno od Grada Ploče, prirodni biser sa sašom i trstikom, koja su još netaknuta, kakvih vjerojatno nema ni na karti svijeta niti u svjetskim turističkim prospektima. Ima ih sedam (Oćuša, Crniševo, Podgora, Sladinac, Vrbnik, Šipak i Plitko jezero), a dubina im je od 5 do 35 metara. Zanimljivo je što im je razina iznad mora, a dno ispod, voda slankasta što upućuje na to da su povezani s morem; bogata su jeguljom, ploticom, ciplima i inom različitom ukusnom ribom.

Razgledavanje Baćinskih jezera u tradicionalnim lađama

Okružena su livadama, niskim prirodnim plantažama, jablanovima, vrbicima, smokvicima, mandarinama, limunovima, šipcima, vinogradima, brdima s česminom, lovorom, zelenikom, planikom, smrekom, kaduljom, vrijeskom i inim ljekovitim biljem. Stručnjaci i turisti kažu kako je voda u jezerima ljekovita, ljeti ugodna za kupanje, a ima i dosta mjesta za kampiranje. O čuvanju i zaštiti Baćinskih jezera, koja su u sastavu Ploča i značajna su prirodna sastavnica seoskog turizma u zaleđu grada na ušću Neretve, brine se ekološka udruga Pijavica. Naime u ponudi TZ Ploče poznata su dva programa, od kojih se svaki može prilagoditi osobnim željama gostiju, a jezera se razgledavaju u tradicionalnim lađama tijekom cijele godine.

Inače, do kraških Baćinskih jezera može se stići cestama iz Vrgorca, Tinova grada, i Hercegovine, Metkovića i Dubrovnika, Ploča i Splita. Najbolje se zaustaviti na odmorištu uz magistralu na istočnoj strani Baćine odakle puca prekrasan pogled na taj slikoviti krajolik, dalmatinski krš. Svi Neretvani, posebice Pločani, očekuju kako će im moderne prometnice, poput nedavno izgrađene brze ceste Ploče-Družijanići-Mali Prolog te autocesta Zagreb-Split (Dugopolje)-Ravča-Dubrovnik donijeti dodatnu gospodarsku injekciju, a time i bogatiji život, te sigurniju budućnost u njihovoj pitomoj dolini, dakako i onima u zaleđu Ploča. Tako će se iz grada na ušću Neretve brže i lakše dolaziti i u Međugorje.

Autor: Nedjeljko Musulin