• Kliška tvrđava
  • 17.06.2013.

Seoski turizam i proizvodnja hrane - budućnost Klisa

Budućnost Klisa, sjedište Trpimirovića, je u proizvodnji zdrave hrane, tradicijskom obrtu i seoskom turizmu. Klišanke i Klišani se diče i svojim kolačem Ujenak, maslinovim uljem, slanim srdelama, pečenim janjcima s ražnja, dakako i postrojbom Kliški uskoci. No svi manje-više priželjkuju vraćanje na tračnice sinjske rere (ferate) i kao turističke atrakcije

  • 3.945
  • 340
  • 0

Na Klisu i njegovoj velebnoj Tvrđavi, tu na prijevoju gdje se najbliže priljubljuju dvije hrvatske primorske planine Mosor i Kozjak i gdje puše bura koja sve čupa i nosi pred sobom, valja kamenje, raznosi krovove s kuća, svatko može osjetiti titraj ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti, kulture i civilizacije; čvrstoću, skladnost i ljepotu graditeljstva u toj kamenitoj utvrdi koja je u svojim njedrima pohranila i tajne kako je nekoć stasao život u varošu i u Klis-megdanu, iza i podno nje.

Klis središte hrvatske obitelji Trpimirovića

Tu su, kao malo gdje, vidljivi tragovi bogate hrvatske baštine, posebice iz razdoblja vladavine kneza Trpimira, jer se Klis koji je naseljen i prije dolaska Hrvata na to područje u VII. Stoljeću, prvi put spominje u Ispravi iz 852. godine, kao i Trpimirov dvora. Osim čvrstih kamenih zidina, tu će namjernik vidjeti i ulaznu utvrdu, bastijune i obrambene obzide, vojarnu i obnovljeni crkvicu sv. Vida, cisterne i vodospremnike, Providurov stan, oružane, barutane... S bastijuna 'Madona', odnosno s najistaknutije utvrde na hrvatskome tlu koja je zbog svoga strateškog značenja u povijesti ne samo Klisa i okolice najistaknutiji obrambeni položaj, prostire se posve širok, zadivljujući pogled na Split i okolicu, otoke, solinsko zaleđe.

Inače, utvrda Klis na čijem vrhu danonoćno vihori hrvatski stijeg, sastavni je dio miljea kulturne i turističke ponude ne samo Splitsko-dalmatinske županije, i srednje Dalmacije. Dostupna je posjetiteljima svih uzrasta, turistima, dakle i đačkim ekskurzijama te znanstvenicima, znatiželjnicima, ljubiteljima starina i utvrda iz zemlje i inozemstva sa svojim vodičima iz agencija. Na Klis mogu lako doći i starom cestom iz Splita, Kaštela i Trogira, preko Solina i Rupotina (po legendi rodnog mjesta rimskog cara Dioklecijana), kamo mogu stići i cestama iz iz smjera Sinja i Drniša; dakako još brže i lakše nakon izgradnje autoceste te brze ceste Solin-Klis Kosa.

»Želim podsjetiti na činjenicu kako se život oduvijek vrtio oko naše Tvrđave, ali najviše južno i sjeverno od njenih visokih zidina. Postoje podaci kako su je još Iliri (Delmati) počeli graditi kao svoju utvrdu, kako bi se lakše i sigurnije obranili od Rimljana. Na Tvrđavi nalazimo i rimske tragove, a poslije njih i hrvatske. U ranom srednjem vijeku ovdje je bilo središte hrvatske obitelji Trpimirovića i kolijevka suvremene hrvatske države. Koliko je knez Trpimir već tada bio na europskoj razini, svjedoči i sljedeći podatak. Na svoj dvor iz franačke države, koja je u ono vrijeme u svijetu slovila kao napredna i moćna, primio jednog znanstvenika kojega su Franci bili izopćili. To govori i o dosezima, snazi i veličini kneza Trpimira ne samo kao vješta hrvatskog vladara nego i diplomata«, kaže prof. Krešimir Glavina, Klišanin.

Klišku tvrđavu počeli graditi još stari Iliri (Delmati) kako bi se obranili od Rimljana

Sve govori kako će Kliška tvrđava za koju godinu biti u cijelosti obnovljena pa će predstavljati najveći muzej na otvorenome i biti pristupačnija turistima. Na prostoru između njenih zidina do sada je obnovljena crkvica sv. Vida, a uređena je oružarnica u kojoj su izložene zanimljive replike kliško-uskočke odore, topovske kugle, promidžbeni materijal, kao i panoi na zidovima. U oružarnici, koja predstavlja i etno-muzej, nedavno su otvoreni info-centar i suvenirnica gdje se posjetitelji mogu upoznati s poviješću Klisa i njegovom bogatom kulturnom etno-baštinom. Gotovo je obnovljena i mala barutana, a u tijeku je i sanacija Kneževa dvora odnosno Providurova stana, drevno kameno zdanje koje je podignuto najprije na temeljima zdanja hrvatskih narodnih vladara i kliških knezova, gdje je svojedobno bilo i zapovjedništvo tvrđave i inženjerije u doba Austrije.

Kliška tvrđava

O tome su nam govorili Damir Žura, aktualni zapovjednik Povijesne postrojbe Kliški uskoci koji je i predsjednik istoimene udruge, te oružar Andi Jankov. Obojica su zaljubljenici u svoje rodno mjesto, napose tvrđavu, poput svih članova postrojbe utemeljene potkraj 2005. nakon jednogodišnjih priprema na inicijativu skupine dragovoljaca Domovinskog rata iz Klisa, bivših pripadnika 4. gardijske brigade HV-a. «Naša udruga brine o revitalizaciji Kliške tvrđave kao o muzeju na otvorenome, a sve se temelji na realnoj priči o uskocima, liku i djelu kapetana i kliškoga kneza Petra Kružića, hrvatskog junaka iz 16. stoljeća, kojemu ćemo ovdje podignuti i spomenik. Jedan od ciljeva je i socijalizacija dragovoljaca Domovinskog rata te njihovo uključivanje u hrvatsko društvo. Pokrenuli smo i projekte koji su vezani za dopunu ponude seoskog turizma i razvoja gospodarstva odnosno poduzetništva i zapošljavanja mladih Klišana na rodnom ognjištu», naglašava Žura.

Klišani se diče kolačem 'Ujenak', maslinovim uljem, postrojbom Kliški uskoci...

Klišani kažu kako budućnost vide u poljodjelstvu odnosno povrtlarstvu, proizvodnji zdrave hrane tvrdeći kako potencijalne mogućnosti imaju i u Kliškom polju gdje su dodatnim aktivnostima obradili svaku njivu, oplemenili svaki maslinik. Inače poznati su po proizvodnji maslinova (djevičanskog) ulja. Vole reći kako su zadnjih godina na području svoje općine dosta učinili na njegovanju maslina zahvaljujući i svojoj udruzi Lotnjak, koja Klisu organizirano djeluje od 2007., te angažmanu mladih obitelji. Bitno je da svakim danom okuplja sve više aktivnih članova koji se gotovo adekvatno i educiraju u maslinarstvu. Osim što su zasadili više tisuća mladih stabala te iznimno značajne kulture po kojoj su Klišani također prepoznatljivi, obnavljaju i maslinike svojih predaka te ništa ne žele prepustiti slučaju.

Maslenik podno tvrđave

Klis je prepoznatljiv i po svom autohtonu kolaču Ujenak koji Kliškinje pripravljaju od ukusnih plodova, brižno čuvanih poput dragocjenog blaga. Sličan je Poljičkom soparniku, samo je kliški kolač bogatija verzija. Karakterističnu posebnost njegova ukusa daju mu jezgre badema i oraha, pomiješane sa suhim bobicama grožđa koje su trgane u vlastitim vinogradima. Nadjev mu je od zelja (zeleni dio lista, bez peteljke, stavlja se između dva okruglo razvaljena tijesta. Smjesu povezuje obilna količina kvalitetnog domaćeg maslinova ulja, a zaseban ukus i slatkoću mu daju šećer i med, stavljeni s gornje strane tijesta, što se na kraju sve pope mljevenim bademima. Klišanke se diče svojim eko-proizvodom koji, dodaju, ima zasluženo mjesto u dopuni ponude seoskog turizma. Ističu i slane srdele iz svojih drvenih kačica, slane masline i autohtona 'uskočku travaricu', dakako i pečene janjce na ražnju po čemu je poznat od davnina. Kliški ugostitelji tvrde kako turistima nastoje omogućiti personaliziranu uslugu kako bi im približili i ljudske karakteristike seoskog turizma odnosno šireg ruralnog područja. U udruzi maslinara Lotnjak kažu kako svoje aktivnosti u maslinicima, barem u ranoj berbi plodova, svake godine nastoje prilagoditi turistima, što potvrđuju i zaposlenici u Turističkoj zajednici Općine Klis.

Budućnost Klisa u tradicijskim zanatima, proizvodnji hrane i seoskom turizmu

„Dosita je budućnost Klisa je u proizvodnji eko-hrane i seoskom turizmu, jer zato ima sve moguće uvjete. Do sada je mnogo učinjeno i u oplemenjivanju etno-baštine te obradi njiva u Kliškom polju, izdašnoj riznici i smočnici naših obitelji. Gotovo smo sve projekte protkali sadržajima ruralnog turizma, u sklopu programa ruralnog razvoja, kako bi se u Klisu moglo bolje živjeti i u perspektivi. Pokrenuli smo još neke razvojne projekte vezane za dopunu ponude seoskog turizma, a naši proizvođači 'verdure' s Klisa desetljećima prodaju svoje proizvode na splitskoj i sinjskoj tržnici“, govori Damir Žura, poručujući kako i Općina Klis; udruge 'Kliški uskoci', Lotnjak, Petar Kružić i TZ mjesta sve čine kako bi se njihova Tvrđava više koristila tijekom cijele godine, posebice u turističkoj predsezoni, sezoni i posezoni, zaključujući: „Kliška tvrđava, taj naš kulturno-povijesni spomenik, mogao bi više služiti svrsi. Toga smo svjesni te, uz potporu županije i države, idemo u tom smjeru, kako bismo postojeće sadržaje bolje prezentirali turistima, dakako i komercijalizirali ih“.

Samostalni je umjetnik Marko Gugić, kipar iz Cetinskog kraja (Radošić) kod Sinja, koji se s obitelji skrasio u Klis-Rupotinama. Nadomak Kliške tvrđave je sagradio obiteljsku kuću i atelje što itekako dopunjuje ruralni turizam, a sve je u krajobrazu gdje je, prema legendi, ponikao rimski car Dioklecijan, ilirskog podrijetla. »Od prvog dana dopalo mi se ovo podneblje u kojemu sam već našao sebe. Samo valja raditi, a posla mi ne manjka. Našem Društvu Petar Kružić osnovna je zadaća da njeguje hrvatsku kulturnu baštinu - čuvanje povijesnih tekovina, etnografije, slikarstva i kiparstva, cjelokupne kluturne baštine. Zatim smo taj program razradili, a očekujem kako će se u cijelosti oživotvoriti, to više što se na Klisu njeguje kulturna tradicija i ruralni turizam - prisjeća se Marka Gugić, iznimno značajnog događaja u bivšem srednjovjekovnom mjestu senjskih uskoka. Mještani Klisa pamte kako se Gugić tada, još 1991. godine, zapitao 'kako za pravi uspjeh moramo biti bogatiji, a kako to postići kad smo gotovo svi došli u elementarno siromaštvo koje se može prevladati samo radom, ulaganjima u gospodarstvo odnosno u ruralni turizam'“, tvrdi kipar Marko Gugić.

'Verdura' iz Kliškog polja prepoznatljiva na gradskim tržnicama u Sinju i Splitu

Naime, Klis je takoreći na sjevernim vratima Splita, no ipak nešto novca i vremena uvijek treba svakoj Klišanki i Klišaninu, kako bi došli do grada podno Marjana. Kako novca svi nemaju za putovanja, a i gorivo je skupo za vlasnike automobila odnosno vozila, zato im ništa drugo ne preostaje nego s Kliške tvrđave gledati panoramu Dioklecijanova grada podno Marjana, srednjodalmatinske otoke, te gradove Solin, Kaštela, Trogir. U Klisu smo čuli kako mladi Klišani žive samo od džeparca što im ga tutnu njihovi roditelji, posebice majke kad ga zarade za svoju verduru (prodano povrće...) na splitskoj ili sinjskoj tržnici... Mještani rekoše kako marljive Kliškinje muku muče dok dopreme svoje proizvode i u Sinj. Stoga i ne začuđuje činjenica što građani toga mjesta priželjkuju vraćanje u funkciju sinjske ferata, odnosno uskotračnog vlaka, na relaciji Split-Sinj, na tračnice koji bi svim kliškim obiteljima ponovno udahnuo život, a bio bi i kao turistička atrakcija odnosno kao itekako značajna dopuna seoskog turizma. Neki kažu kako je taj projekt upitan tim više ako je poznato kako je prijevoz autobusima i kamionima znatno profitabilniji nego željeznicom.

Kliška tvrđava

No svi se u Klisu, ne samo u tom 'gradu na kamenu', ponose povijesnom postrojbom u izravnoj odori nekadašnjih kliških uskoka, a odlično surađuju i s Hrvatskom ratnom mornaricom, njegujući i vojnu komponentu. Njihov je etno-bend u sastavu desetorice uskoka, od kojih su dvojica svirača (diplar i bubnjar). «Zadovoljni smo što je Splitsko-dalmatinska županija preuzela obnovu i uređenje Providirova stana. Svi se radovi na restauriranju Kneževa dvora financiraju izravno iz proračuna Županije koja je sanaciju tvrđave, uz suglasnost Ministarstva kulture, uvrstila u prioritetne projekte financiranja iz pretpristupnih fondova Europske unije», upoznaje nas Žura.

Uskoro spomenik Petru Kružiću na Klisu

Tvrdi kako se na prikladnom prostoru tvrđave izvode i kazališne predstave koje se tematski vežu za taj iznimno lijep i privlačan, kulturno-povijesni ambijent, i koje se itekako uklapaju u ponudu seoskog turizma. Također je zanimljiv i novi projekt rekonstrukcije bitaka između kliških uskoka i osmanlijskih osvajača iz 16. stoljeću, baš kao i sajam starih tradicijskih obrta i zanata na Klisu. »Osim što je Kliška tvrđava uvrštena u školske udžbenike i turističke prospekte, izdali smo i prvi vodič, čiji je autor biti Walter Firić. Tu je i prvi strip o kliškim uskocima i tvrđavi na temu Povijest Klisa, a autor mu je akademski slikar Vinko Barić. Inicirali smo i istraživanje bogate korespondencije odnosno starih spisa između Petra Kružića i papa koji su davali najveću financijsku i duhovnu potporu kliškim uskocima. Drago mi je što ćemo ovdje podići spomenik Petru Kružiću. Zadovoljan sam zadaćom koju vršim u povijesnoj postrojbi kao bivši profesionalni hrvatski vojnik specijalac“, zaključuje Damir Žura.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Seoski turizam Tvrđava Ulje Proizvodnja hrane

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi