Samo za najhrabrije: Domaćin turiste dočekuje "naoružan do zuba"

Na desetak kilometara od Tomislavgrada u susjednoj BiH, u selo Stipaniće zaputili smo se po dogovoru da nas Stipe Pleić ugosti u svojim vikinškim odajama. Zvučao je prijateljski, a i poznajemo ga od ranije, pa se nakon 15 minuta ugodne vožnje duvanjskim krajolikom nismo nadali da će nas dočekati u borbenom stavu sa sjekirom u ruci i mačem za pojasom.

Na sreću, sve je to dio njegovog performansa, jer tko bi dolazio uz takvo "gostoprimstvo", a ovdje hrle brojni turisti i to baš kako bi vidjeli Stipu i njegove vragolije. Upravo ga je Agroklub "krstio" u hercegovačkog vikinga, a drugi prekrstili u duvanjskog. Kako god, on za sebe kaže da je Ragnar Kavurson. A, mi smo pomislili: Važi, kako ti kažeš!

"Sve oko nas je vikinški svijet i svi ste vi vikinzi samo niste još svjesni toga", konstatira. Odobravajući smo kimnuli glavom, jer Tko će suprotstaviti mišljenje domaćinu koji je sjekirama, mačevima, strijelama i kopljima "naoružan do zuba".

Opasan, ali markantan

Vikinška priča ovdje je počela prije pet, šest godina, kada je Stipe, zaluđen serijom Vikinzi, počeo izrađivati sjekire, a danas već pravi sve što je ikada vidio da su koristili, pa čak i brod - drakar.

"Počeo sam se zanimati i za vikinšku kulturu, njihova vjerovanja, dakle sve moguće detalje iz vikinškog života pokušavam izraditi i izložiti u ovoj svojoj vikinškoj kući", priča nam dok ponosno sjedi u drvenoj stolici i mlati mačem. Podsjeća i na sultana, ali mu to nismo rekli, barem ne naglas. 

Unatoč "opasnom" izgledu, markantan je, drag i nasmijan. Visok, sijede kose uredno upletene u tanku pletenicu, veći dio glave je izbrijao, ali je to nadomjestio dugom bradom. Na njemu je vikinški kostim, s kožnim detaljima, kožne su i narukvice, a na prstima glomazni prstenovi.

Dok sjedi tako okružen ratničkim i neratničkim predmetima kakve su upotrebljavali vikinzi, priča nam da je prije dvije godine napravio i drakar koji je podigao na Buškom jezeru. Ali, i da nema ništa od nabrojanog on je zaista atrakcija sam od sebe.

"Većinom mi dolaze ljudi iz BiH, Hrvatske i Dalmacije, dolazili su i iz Skandinavije, ali i Emirata i Urugvaja. Pokrivam ci'li svi't, a sikire su praktično na svim kontinentima, gdje god živi naša dijaspora. Čak i u Afganistanu je jedna završila", navodi naš sugovornik, koji se neće zaustaviti na do sada napravljenom.

Ovdje planira graditi vikinško selo, odnosno kuće za smještaj gostiju. Već ovog ljeta počinje s gradnjom, barem jedne. Osnovao je i prvi Klub bacača sjekira u BiH, prije godinu dana, a želja mu je omasoviti taj sport i organizirati otvoreno prvenstvo.

"U Kanadi i SAD-u je to jako popularan sport, također u Francuskoj i Njemačkoj, a jedan klub ima i u susjednoj Hrvatskoj", priča Stipe, navodeći da je vrlo relaksirajući i poziva sve na "antistres terapiju".

Tko smije, neka pita

Dodaje i da se kao viking osjeća fenomenalno i nerado priča o bilo kojem drugom segmentu života. Na naše inzistiranje, kaže da ga dovodimo u nezgodnu poziciju, no u konačnici prozbori "živim normalnim životom".

Međutim, pitanje je što Stipe pod tim podrazumijeva? "Jesam li normalan ili nisam to bi nekog drugog trebalo pitati", zaključio je na kraju, ne ostavljajući nam prostora da ga dalje propitujemo.

Dakle, ako se uputite na ovu destinaciju, dočekat će vas sigurno avantura kakvu do sada niste imali priliku doživjeti. Jer, ovdje ne možete biti samo promatrač, dobit ćete sjekiru i osnovne upute te biti postavljeni pred svršen čin - bacaj sjekiru!