Moslavačka priča u Maloj Ludini je ono što nas vraća. Vraća u djetinjstvo i daljnju prošlost. Spavanje u starim drvenim kućama, pecanje na ribnjaku, ispijanje Škrleta..
Silazak od Garešnice preko Podgarića i Jelenske u prosinačko jutro doista je prekrasno. Kao da ste negdje u Švicarskoj. Uskom zavinutom cestom kroz stoljetne šume kroz koje se probija, ove godine jako, ali i doista toplo sunce izbijate na Popovaču i onda vrlo brzo i u Veliku Ludinu.
Dakako, do toga kraja najbrže će te stići autoputom pa izlaskom u Popovači. No, puteve kroz šumu, proplanke, pašnjake, brdska jezera možete zamijeniti i drugim okolnim cestama. No, pašnjaci Moslavine i njihovo miješanje s vinogradima ono su što ovaj kraj čini privlačnim. I za živjeti, i za turiste. Blizina Zagreba svakako je odrednica i gospodarstvu kraja. Odredište nam je bila Moslavačka priča. Nismo točno ni mogli zamisliti što je to. Ali cvijetnjaci, uređeno jezero, bungalovi, lovačka kuća.
Podno Moslavačkog gorja u mirnom gaju, osluškujući pjev ptica i mirise okolne šume, snivajte svoje snove, uživajte u jednoj posebnoj priči, našoj Moslavačkoj priči, poziv je kojim obitelj Martinac poziva svoje goste na ovo jedinstveno imanje, izletište ili jednostavno - mjesto gdje se morate barem jednom u životu odmoriti.
"Sigurno ćete se poželjeti vratiti k nama jer ćemo Vam ponuditi ugodan smještaj, domaće specijalitete, svaki put ispričati neke nove priče, pokazati ljepote našeg kraja, prirodnu, povijesnu i kulturnu baštinu, rekreativne i sportske sadržaje, zabavu i što je najvažnije, osmijeh i dobrodošlicu", ističe ta obitelj koja je izgradila ovo imanje u prirodi.
U unutrašnjosti kuća možete vidjeti obiteljske fotografije iz prošlog stoljeća, narodne nošnje i uporabne predmete Moslavine ili jednostavno uživati u njihovoj udobnosti. Sjedeći uz ribnjak u središtu imanja možete promatrati divlje patke koje plivaju po ribnjaku, loviti šarane u ribnjaku ili promatrati pitomi krajolik s obronaka Moslavačke gore.
Na njma su brojni obiteljski vinogradi u čijem se šumovitom srcu skrivaju ruševine starih slavnih gradova našega kraja, izvori pitke vode i brojne planinarske staze. Nas je na ovo mjesto u tom malom gaju dovela Marijana Petir. Europarlamentarka je iz ovoga kraja. Ona ga živi jer dolazi iz obližnjeg malog sela Mustafina klada i jednostavno nas je htjela ugostiti u svom zavičaju, pokazati nam nešto što još nismo vidjeli. Moslavačka priča je na rubu sela Mala Ludina. Ali taj kraj upravo i karakteriziraju takva mala naselja. Njezina Mustafina klada danas ima 180 stanovnika.
Gornja Vlahinićka, Grabrov Potok, Katoličko Selišće, Kompator, Ludinica, Mustafina Klada, Okoli, Ruškovica, Vidrenjak ta su mala sela u okolici. Najveće je Velika Ludina gdje je naša domaćica pohađala osnovnu školu, iako je i ona malo naselje s tek nekih 800 duša. Moslavačka priča su i vruće kiflice, gužvara, bučnica, pitka rakija i vino Škrlet. Autohtona jela i pića su također ono što u Moslavinu vuče. Objedovat ćete u ambijentu stare drvene kuće složene od hrastovih planjki davne 1927. godine. Danas je Lovački dom Moslavačka priča mjesto namješteno raznim stilovima namještaja uglavnom s prijelaza 19. na 20. stoljeće.
Beli žganci, zapečeni štrukli, sir i vrhnje, kuhana govedina s hrenom, pašteta od divljači, kuhana kokoš s hrenom, krpice sa zeljem i špekom ono je što nas nikako ne može ostaviti ravnodušnim. To je ono što plemenita i ponosna Moslavina nudi na stolu, pa tako i u Maloj Ludini.
Vanjkuši sa sirom, prežgana juha, sataraš je ono što osjetimo u mirisima koji se šire iz kuhinje. U lovački dom ulazite s terase. Onako kako se i uvijek i ulazi u moslavačke kuće. Nas je u ovo doba godine naša domaćica, političarka Hrvatske seljačke stranke sa svojim ženama dočekala toplinom, i netom postavljenim borom koji smo s njom i okitili.
Osim ovoga objekta na tom imanju možete biti ugošćeni, a tamo i prespavati u nekoliko moslavačkih kućica. Svaka kuća predstavlja izvornu graditeljsku baštinu ovoga kraja i prenesena je u ovaj gaj iz bliže ili dalje okolice. Od davnina se ovdje u graditeljstvu koristio hrast lužnjak, a način gradnje ovisio je o naselju, mjestu, odnosno položaju i nasljeđu starih graditelja drvenih kuća u Moslavini.
Namještaj kojim su kuće opremljene također je dio povijesti i baštine ovog kraja, a vrhunsko je stilski restauriran. Stilski namještaj i suvremeno pokućstvo kao i suvremena oprema i aparati čine boravak u ovim kućama ugodnim i posebnim jer spajaju stari i suvremeni način života. U tri kuće, simbolična naziva Agacija, Vrba i Lipa mnogo je onih kojima su one bile bijeg od urbanizacije. Domaćini njeguju kuhinju ovoga kraja i svojom ugostiteljskom ponudom upravo nas vraćaju u prošlost.
Jelen u saftu sa suhim šljivama, pečena janjetina, vepar u saftu s kiselim jabukama, Moslavački kotlet u vinu, krvavice, češnjovke, buncek, pečena guska s mlincima, ali i šaran na rašljama. Mi smo se ovoga puta počastili s lovačkim gulašom. Obitelj Martinac je veliki trud dala i u uređenje spavaćh soba.
S dva odvojena kreveta, s križem iznad njih, namještena je u secesijskom stilu izrađenom od jasenovog drveta. Druga, ona s bračnim krevetom je posebna priča. Krasi ju namještaj od kruškinog drveta, stara je oko 140 godina, a izmjenjuje se bidermajer stil i onaj takozvani stari njemački. U prizemlju kuće za odmor Lipa nalazi se dnevni boravak, kuhinja s blagovaonicom, te WC s tuš kabinom.
Dnevni boravak u jednoj od kuća namješten u bidermajer stilu krasi elegancija, profinjenost glatkih i valovitih linija. I tu se radi o ručnom radu domaćih majstora koji su toplinu ovog stila izveli u hrastovom drvetu. Posebnost svakom prostoru daje kamin na drva i ugođaj topline, mira i spokoja. Upravo taj kamin i nas je na određeni način uspavao i natjerao na laganu šetnju.
No, boravak u tom gaju, šumici nudi pravi okus prirode. Gacanje kroz travu, lagano ljepnjenje blata pomiješanog s opalim lišćem doživljaj u svakom slučaju. Oni koji to žele mogu i u okolici uživati jašući na konjima, vozeći bicikle ili jednostavno šetajući. Ili pak pecajući šarane na ribnjaku koji je uz same kućice. U unutrašnjosti šumice je također kuća za odmor.
Jelena, srnu, muflona, lopatara, možete sresti i promatrati te slušati zebin pjev ili uživati u letu vjetruša, a zaspati uz uspavanku male ušare, stoji u jednom tekstu o opisu boravka u Jelen gaju. I ako čitajući ove retke imate osjećaj da ste u nekom kraju gdje bi Mato Lovrak mogao smjestiti radnje svojih priča o Vlaku u snijegu, Družbi Pere kvržice - u pravu ste. Upravo je to takav živopisan kraj.
Moslavina je doista čarobna. Navodno i ime dolazi od naziva brdo i vino. No, uz stočarstvo, poljoprivredu, vinogradarstvo je zasigurno djelatnost koja mnogima u ovom kraju i osnovno životno opredjeljenje. Izvorna sorta bijelog vina Škrlet ugodnog je muškatnog mirisa i pomalo slatkastog uravnoteženog okusa, svijetle žućkasto-zelenkaste boje.
Uz škrlet tu je i sorta moslavac, dišeća ranina (belina), također izvorne sorte koje su iznikle iz vinograda koje su u Moslavini sadili Tračani, Iliri, Kelti i Rimljani. Moslavačke vinske ceste, plantaže jabuka i jagoda, povrćari i cvjećari ono su što se mora doživjeti. A sve na samo 40 do 60 kilometara od Zagreba, par kilometara sjeverno od autoputa. Bili smo toliko hrabri i da prepišemo jedan recept u skladu s ovim blagdanskim danima. Radi se o Bučnici. Nešto kao štrudli od buča.
Za nadjev treba jedna buća srednje veličine, pola kile kravljeg sira, čaša vrhnja, četiri jajeta, ulja, maslaca i soli. Za pripremu tijestu treba 30 dekagrama glatkog brašna, sol, ulje i čaša tople vode.
Od sastojaka umijesimo tijesto i pokrijemo toplom posudom da odstoji oko pola sata. Ogulimo buću i naribamo. Posolimo i ostavimo da stoji 10 min kako bi pustilo vodu. Ocijedimo svu tekućinu, pomiješamo ostale sastojke. Tijesto razvaljamo na tanko, prelijemo s maslacem i s malo ulja, na kraju stavimo nadjev i zarolamo. Režemo tijesto u duljini posude za pečenje i pečemo 40 min na 180 stupnjeva, kako kažu i pišu.
Fotoprilog
Tagovi
Autor