Okućnica podiže standard, ali zahtijeva vještine

Nerijetko ljudi u urbanim zgradama i naseljima zavide onima s vrtom i okućnicom te i sami priželjkuju takav način života. U razvijenim zemljama oduvijek se standard stanovanja mjerio vrijednošću i unutarnjih i vanjskih sadržaja, a ne samo četvornim metrima stana.

Život na okućnici razvija se i u prigradskim i ruralnim sredinama, a nabolje se živi u selima s dobrom infrastrukturom (voda, ceste, plin), o čemu će u budućnosti i iz EU doći dosta sugestija. Treba međutim znati da za život na okućnici treba naučiti mnoge vještine, od čišćenja snijega, spremanja ogrjeva do obrade povrtnjaka ili uzgoja domaćih životinja.

Osobu, koja to, i još puno drugih stvari radi vješto pronašli smo u Zdenku Hribaru po struci metalcu, a po ljubavi voćaru, vinaru, cjepljaru, uzgajivaču svinja, kunića, peradi, pa k tome još dobrom prerađivaču tih svojih domaćih sirovina bez kemije i na što prirodniji način. Primjerice, i svoja vrhunska vina radi bez kupovnih kvasaca, tako da dio liti započne vrenje te ga onda umiješa u masu.

Suhomesnate proizvode radi od bijelih plemenitih svinja s dovoljnom omašćenošću mišićnog tkiva samo sa solju, bez nitrata i konzervansa. Tako se prerađuje i sezonsko voće, od prvih trešanja, kruškica, marelica do kasnih zimskih jabuka i krušaka. Uzgojio je Zdenko Hribar i starinski zatravljeni voćnjak odgojivši prave divljake za podloge na koje je cijepio sve što je po selima još od djetinjstva dobroga vidio.