U čast 110 godišnjici borbe za čovjeka, proizvođača i zadrugara, na svoje je djelo, spontano i tiho, Zadružni savez Dalmacije, stavio krunu te tako ovogodišnji Noćnjak obogatio okruglim stolom na temu "Stavimo zadruge na mjesto koje im pripada". Isti su, svečano i srčano, baš onako kako i priliči, predvodili predsjednik Saveza Lordan Ljubenkov, tajnik Božo Novaković i Višnja Šimunović iz Savjetodavne službe.
U čast 110 godišnjici borbe za čovjeka, proizvođača i zadrugara, na svoje je djelo, spontano i tiho, Zadružni savez Dalmacije, stavio krunu te tako ovogodišnji Noćnjak obogatio okruglim stolom na temu "Stavimo zadruge na mjesto koje im pripada". Isti su, svečano i srčano, baš onako kako i priliči, predvodili predsjednik Saveza Lordan Ljubenkov, tajnik Božo Novaković i Višnja Šimunović iz Savjetodavne službe.
Uzimajući u obzir da su zadruge društveni interes koji stvara sinergiju i pokreće tržište, a najviše - život u ruralnim sredinama u kojima, praktički, kad nema zadruga - nema života, mladi je Božo održao zanimljivo predavanje na temu difuznih hotela koji bi trebali animirati mlade te tako staviti zadruge na mjesto koje im pripada, ali i razbiti činjenicu koja kazuje da je svaki peti stanovnik razvijenih zemalja član jedne zadruge, dok kod nas iste nisu prepoznate kao subjekti od strane državnih, a još manje od financijskih institucija.
"Dragi zadrugari, dragi prijatelji, dragi proizvođači, suočavamo se, na žalost, s napuštenim zgradama zadružnih domova čije je sjedište na atraktivnim lokacijama, a koje zbog neprepoznatljivosti, ali i aktivnosti modela zadrugarstva propadaju. Kada govorimo o funkciji istih, žalosti me što moram istaknuti da su u akumulaciji samo jedna ili dvije prostorije, dok su sve ostale izvan svake upotrebe ili se daju u istu bez ikakve naknade", priča Novaković koji je osobito žalostan zbog dobnog prosjeka zadrugara, koji je sve, samo ne mlad.
"Žalosti me, dragi zadrugari, što kada dođem u zadruge, nailazim isključivo na starije članove, a mojih vršnjaka uopće nema. Pitam se...Često...(Zastade na trenutak, a onda odlučno prozbori) Gdje ste, prijatelji moji, zašto vas nema? Kako vas vratiti u zadruge? Kako na otoke? Kako u male sredine u kojima, životnih okolnosti radi, nemate(mo) osnovnih životnih sadržaja poput perspektive i poslova, a kamo li dodatnih kao što su knjižnice i slično. Srce mi se slama zbog pustoši sela i otoka", dodaje ožalošćeni Božo Novaković koji se ovom prilikom osvrnuo i na turizam, koji, koliko god dobro donosi otocima, toliko ih drži živima samo nekoliko mjeseci, dok sve preostale mjesece otoci gotovo i ne dišu.
U Hrvatskoj je zadrugarstvo počelo kada se uz milodar u Crkvi davala i veresija kada bi se nekome dogodio problem u polju, staji. Bio je to novac za seljaka kojem je npr. uginula krava. Bio je to novac za drugu kravu, za život, za selo, za poljoprivredu. Onda su poljoprivrednici počeli ulagati, kupovati kamen, graditi, i naposljetku, napravili dom te tražili pravni oblik i malo pomalo, osnivali zadruge po načelima zadrugarstva. Zadruga je, dakle, na području Hrvatske nastala kada su ljudi u malim sredinama počeli izdvajati sredstva kako bi preživjeli, a danas, nakon svih tih godina, padaju na koljena i nalaze se u rukama svih nas koji istima moramo i želimo pomoći.
"Tužna vam srca, zadrugari moji, moram reći da su zadruge danas na koljenima. Proizvodnja je stala i nalazimo se u situaciji srodnoj mračnom tunelu. Ne vidimo naprijed... Ne vidimo svjetlo unatoč tome što su nekoć, ne tako davno, zadruge uspostavljale trendove koje su svi ostali slijedili", poručuje Božo koji tome unatoč, slijepo vjeruje da čak i danas, u ovim teškim vremenima, zadruge, koliko god bile na koljenima, mogu pokrenuti gospodarski napredak te kao takvim, biti od dobrobiti za cijelu zajednicu.
"Spasimo zadruge i osvrnimo se na jedan od alata koje imamo. Osnujmo difuzne hotele, kao najvažnije marketinške segmente tržišne potražnje. Iskoristimo sve adute koje imamo jer, zadrugari, ako nam je život dao turizam, što smo, ako ga ne iskoristimo. Stavimo ga u funkciju poljoprivrede tako da zadrugu stavimo u funkciju hotela. Ne pokazujmo mrtva sela, pokazujmo živa!", uzvikao je Božo.
Izraz difuzni ili raspršeni hotel nastao je u Italiji početkom 80-tih godina nakon potresa u fazi obnove i rekonstrukcije, s cilljem povećanja aspekta gostoljubivosti u sklopu turističke ponude čija je svrha promocija kratkih boravaka; upoznavanja kulturološkog koncepta te pružanja boljeg upoznavanja posjećenog kraja gostu.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica