• Acin salaš
  • 28.03.2015. 07:05

Nebo sa milijun zvijezda iznad Acinog salaša

U prostranstvu Slavonije, u Tordincima, na četiri ha površine, kroz seljačku kapiju nazire se šokačko imanje u kojem sve miriše na tradiciju.

  • 1.799
  • 527
  • 0

Selo Tordinci je staro naselje, prvi put se spominje 1269. godine. Leži na lijevoj obali rijeke Vuke ne velikom zavoju sjeverno od Vinkovaca. U latinskim plemićkim spomenicima zapisano je ime Tord, Thord, Turd, Thard. Današnje hrvatsko ime dolazi tek 1697. Tordinci.

Već početkom 14. stoljeća u Tordincima su živjeli plemići sinovi bana Dominika. Jedan od sinova, Nikola bio je ban mačvanski u 15. stoljeću. U selu je 1438. godine održana sudbena plemćka skupština. Nedaleko od sela leže ostaci neke veće građevine koju narod zove Gradina ili Turski grad u kojoj je nađeno predmeta iz 17. stoljeća i pretpovijesnog vremena.

Na širokim tordinačkim njivama

Bakina soba i vrata u prošlost

Za vrijeme turske vladavine, selo je ostalo uglavnom u onolikom opsegu kao i prije. Po odlasku Turaka 1736. godine, bilo je 32 roda sa 60 kuća. U 20. stoljeću Tordince naseljavaju narodi iz drugih susjednih naselja kao i drugih krajeva Hrvatske.

Broj stanovnika 1857. godine iznosi 1.125, a 1910. godine 1.380 stanovnika. Za vrijeme domovinskog rata, Tordinci su potpuno razoreni i prognano je svo stanovništvo. Nažalost, velik broj stanovnika je poginuo ili ubijen. Danas je selo potpuno obnovljeno, ali je broj stanovnika pao na cca 1.000. Ovakvu će vam povijest Tordinaca, slavonskog mjesta udaljenog svega 12 kilometara od Vinkovaca, ispričati ukoliko vas put nanese na Acin salaš, koji se smjestio na samom izlasku iz sela prema širokim tordinačkim njivama, sada u proljeće uredno uzoranim, a dijelom i zazelenjenih poniklom pšenicom.

Poljoprivredni radovi uz sportske terene

Na salašu ne fali ni života

Vlasnika Acinog salaša, poznatog nekadašnjeg vinkovačkog gospodarstvenika, a danas umirovljenog zaljubljenika u selo i ruralni turizam, Adama Adžića zatekli smo u orezivanju ruža. "Posla je sada u rano proljeće kao u priči. Puno je ovdje voćaka koje je trebalo orezati, a danas sam se sjetio kako sam zaboravio na ruže, na kraju imanja i eto me, moram i to obaviti", kaže dok sjedimo u restoranu, opremljenim drvenim stolovima i klupama nad kojima se nadvisuju lusteri napravljeni od drvenih kotača kola, a sa svih prozora kroz uredno postavljene kratke firange u ogladnjenog gosta pogledavaju raznoliki starinski predmeti i ćupovi ispunjeni suhim svijećem.

Samo imanje prostire se na četiri hektara površine ispunjene sportskim terenima i objektima tradicijske vrijednosti s obilježjima nekadašnjih stanova - salaša: ambarima, čardacima, svinjcima, konjskom štalom, đermom, krušnim pećima, pušnicom, ovčarnikom i brojnim drugim koji jamče raznovrsnost seoskog ugođaja kojega ovaj vrijedni Tordinčanin stvara već gotovo cijelo desetljeće.

Najbolji ruralni turizam kontinenta

"Sve je počelo prije nekih osam godina. Naime, nekoliko godina nakon što sam otišao u mirovinu, zatekao sam se u razmišljanju da bih se nečim htio baviti, a ne samo sjediti i čekati da mi poštar donese mirovinu na vrata, a kako sam ovdje na kraju sela imao nešto zemlje odlučio sam se za ruralni turizam.

Gostinske sobe

I tako je krenulo. Kupio sam još nešto zemljišta, zasadio voćnjak i nabavio nekoliko konja koje volim još od djetinjstva. Svake godine sam nešto gradio, dograđivao s ciljem stvaranja seljačkog dvorišta koje će imati sve tradicijske elemente kakve ima jedno takvo dvorište u Slavoniji", navodi gazda Adam. I dalje nije mirovao pa je tako nastalo odbojkaško igralište, teniski tereni, boćalište, stolovi za stolni tenis, dječje klackalice i puno drugih zanimacija kako se niti jedan gost ne bi mogao požaliti da mu je i jednog trenutka dosadno i da ne zna šta bi sam sa sobom.

"Obogaćivanjem vanjskim sadržajima u ambijentalnom smislu seljačkog gospodarstva sa spavaonicama u ambarima, počeo sam privlačiti posjetitelje i školske ekskurzije nudeći im doživljaj slavonskog sela uz dakako bogatu gastro ponudu. Hrana se poslužuje u restoranskoj dvorani kapaciteta do 70 osoba i na otvorenoj terasi kapaciteta do 200 osoba", priča Adam Adžić čiji je salaš 2013. godine osvojio nagradu Simply the best u kategoriji "najbolji turizam ruralnog područja-OPG u kontinentalnom dijelu Hrvatske" koju zajednički dodjeljuju Udruga hrvatskih putničkih agencija (UHPA) i redakcija magazina Way to Croatia, te tako postao najboljim objektom seoskog turizma kontinentalne Hrvatske u toj godini. Za tu je nagradu Acin salaš konkurirala Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije od koje naš sugovornik, kako kaže, očekuje puno više od onoga što ta turistička zajednica trenutačno daje u smislu razvoja turističke ponude i privlačenja turista.

Oslonac na vlastite mogućnosti

Vožnja u kočiji

"Nažalost, za razliku od Baranjaca ja nemam mogućnost da se umrežim sa ostalim vukovarsko-srijemskim sličnim obiteljskim turističkim gospodarstvima jer u ovom, vinkovačkom dijelu županije ih i nema. Ima ih nekoliko oko Iloka i Županje, ali nemamo suradnje", kaže dodajući kako nije zadovoljan tretmanom koji županijska turistička zajednica pridaje turističkim OPG-ovima.

"U zadnje vrijeme tu se ipak na sreću nešto nabolje mjenja. Mogućnosti ima za veći razvoj. Neprestano tražimo da nas se promidžbeno više uvrsti u turističku ponudu županije jer imamo što ponuditi. Osmislio sam primjerice program Škole u prirodi u kojoj kroz petodnevni boravak polaznicima uz boravak na salašu nudimo i program obilaska Osijeka, Vinkovaca i Vukovara i to prolazi, ali bi nas netko s višeg nivoa trebao još jače poduprijeti", mišljenja je Adam Adžić. Kaže kako je prije dvije godine, kada je imao značajnije investicije, dobio bespovratno 70.000 kuna od Hrvatske turističke zajednice i to je sve što je od poticaja i potpora dobio od bilo koga. Mišljenja je kako bi i s županijske i s općinske razine trebalo financijski poticati razvoj turizma na seljačkim gospodarstvima.

Salaš u proljeće

"Ovakva domaćinstva imaju šanse, ali treba nam potpora. Imao sam prilike da mi na salašu borave gosti iz Austrije, Mađarske i Poljske koji su u ovom dijelu Hrvatske u stvari bili na proputovanju na Jadran. I toje to. Mi bi smo mogli biti turističko odredište i odmaralište upravo za takve godine, koji su u transferu na more ili s mora, a žele doživjeti nešto drugačije", tvrdi Adam dodajući kako Acin salaš nudi konkurentne cijene kojima nastoji privući što više gostiju.

Planova uvijek ima, pa kad i novca dovoljno nema

"Moram reći da je žalosno što našu ponudu ne prepoznaju ovdašnje lokalne turističke agencije već goste dobivamo preko turističkih agencija od Požege preko Zagreba do Istre", napominje te govori kako vjeruje u perspektivu i ima planove za budućnost među kojima se nalazi i izgradnja manjeg šatorskog kampa. O korištenju sredstava EU kaže, ne razmišlja već se želi isključivo osloniti na vlastita ulaganja.

"Da budem iskren i u godinama sam, a i zadovoljan sam razinom koju sam dostigao. Imam pet zaposlenih djelatnika i meni više ne treba. Ali, to ne znači da odustajem od bilo kakvih ulaganja. Planova uvijek imam", kaže dodajući kako su kapaciteti kojima raspolaže uvijek solidno popunjeni. "Brojem noćenja još nismo zadovoljni. U mjesecu pun kapacitet punimo tri do pet puta, a sve ostalo otpada na posjete u trajanju od jednog do nekoliko dana. Prošle godine smo imali od tri do pet autobusa tjedno, od učenika do umirovljenika", poručuje te dodaje kako je 55 postelja s koliko imanje raspolaže, uvijek spremno da ugosti novopridošle posjetitelje. A svi oni koji dođu imaju što za vidjeti. Uvijek će ih dočekati poznata slavonska gostoljubivost uz gastronomske delicije i neizostavnu domaću u kazanu pečenu rakiju koja, kako bi Shorty rekao u svojoj legendarnoj "Dođi u Vinkovce", "grebe ko slama, druga već ide sama, niz grlo u vene, svaki put kad pisma krene".

A u noći tišina i nebo otvoreno i široko s milijun zvijezda čiji sjaj ne ubija jaka javna rasvjeta i koje kao da se stopilo s ravnicom.


Fotoprilog


Tagovi

Salaš Acin Tordinci Adam Adžić Ruralni turizam Poticaji Potpore Gosti Posjetitelji Zemlja Gastronomija Smještaj Kapaciteti Ulaganja Rakija Imanje Konji Autobusi Turističke agencije Zajednica Razvoj Promidžba Selo


Autor

Alen Kuns

Diplomirani novinar sa više od dvadeset godina staža na temama vezanim uz poljoprivredu, selo i ruralni razvoj. Dugogodišnji suradnik glasila Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatsko gospodarstvo, Gospodarskog lista te niz novina poput Glasa Slavonije i Vjesnika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Razmišljam o mom šipku i kako bi ga, kad sazrije, očistio. Nema savjeta na youtubu :-)