Maškare u zagori - dopuna zimskog turizma

Maškare »Didi s Kamešnice« iz sela Gljeva podno planine Kamešnice, koje se više od 150 godina redovito priređuju u sinjskom kraju, baš kao i ove veljače, prepoznatljive su svojim neobičnim izgledom, pokretima, pučkim igrama i pjesmama, razbibibrigom, ophodnjom pod šarenim, živopisnim, bučnim maskama te gotovo svekolikim izvornim etnografskim miljeom svoga podneblja, pa ukupnim ceremonijalom i ritualom. Izvode i dodatno unose obilje humora, smijeha, vedrine i radosti u narodu Cetinskog kraja, svugdje kamo prolaze i gdje god su nastupaju.

Naime, gljevske maškare se u sličnom tradicionalnom ritualu predsatvljaju javnosti u sklopu priredbi i u povodu ovogodišnjeg pokladnog utorka, čime također pokazuju i svolju ljubav prema čuvanju izvornih pučkih običaja svoga podneblja i njegovanja lokalnog identiteta, dakako i šireg područja Cetinskog kraja. O njihovu višegodišnjem djelovanju zainteresirani građani, ljubitelji maškara i različitih zanimljivih maski, ovih su se dana mogli upoznati i na prikladnoj izložbi Didi s Kamešnice u sinjskoj Geleriji Galiotović (5. veljače) koju su organizirali i rearlizirali istoimena udruga iz Gljeva, Kulturno umjetničko središte i Turistička zajednica Sinja, pod pokroviteljstvom Grada Sinja. Izložba je priređena u sklopu projekta Žena u Dalmatinskoj zagori. No, mnogi posjetitelji su tom prigodom na samom otvaranju izložbe i uživo vidjeli nastup maškara Didi s Kamešnice, a to im je ujedno bila bila prigoda da bar donekle upoznaju dio pučkog folklora odnosno nematerijalne kulture Cetinskog kraja. Na istu temu gledali su i zanimljivi dokumentarni film što također predstavlja poslasticu i zimskog turizma ne samo u alkarskom gradu i Cetinskom kraju.

Maškare Didi s Kamešnice - obilje smijeha, humora, vedrine, radosti

Nakon što se okupe u središtu svog mjesta s oko 350 stanovnika, i nakon što ih je jedna Gljevljanka tradicionalno poškropi »sv. vodicom« i »blagoslovi«, više od stotinu umaškaranih Gljevljana, među kojima će najmlađem sudioniku biti tek nekoliko godina, a najstarijem i više od sedam desetljeća, u sklopu prikladnih priredbi uoči ovogodišnjeg pokladnog utorka pod barjakom svoje Krnavalske udruge Didi s Kamešnice krenut će u novi pohod, u živopisnim nošnjama i pod neobično-zanimljivim maskama, takvima rijetko gdje viđenima. Po cijeli dan, sve do 18 sati, propješačili su 40-ak kilometara dalmatinsko-zagorskim ljutim kršem i za to vrijeme nastupili u naseljima desnog zaobalja Cetine - Gali, Obrovcu Sinjskom i Gljevu, dakako - gdje su na improviziranim pozornicama pod otvorenim nebom uveseljavati posjetitelje iz iz gradova Sinja, Kaštela, Splita, Solina...

Mnogi od njih su se divili uprizorenim skečevima gljevskih maškara, prvenstveno zbog izvornog načina prikazivanja i jedinstvenosti; njihovih dosjetki, pokladnih pjesama i 'reranja'. Jer, riječ je o pučkim maškarama koje su nesvakidašnjim scenskim slikama, uprizorenja pučke ljepote, prepoznatljive i po svom neobičnom ritualu, protkan živahnošću baš kako su nekad davno, još prije više od 150 godina, priređivali njihovi preci diljem Cetinskog kraja i Dalmacije, održavajući također zabavne i privlačne pokladne manifestacije, ali i s mudrim životnim porukama. Podsjetimo kako su maškare i tijekom ovogodišnjih poklada su 'preuzele' aktualnu vlast u svim dalmatinskim gradovima i vedrinom narodnog duha dodatno pokrenule ljude u tom podneblju Lijepe naše, gdje se uglavnom svi maškaraju i zabavljaju za što se neki spremali i nekoliko mjeseci, posebice krojačice, šivačice, maskeri...

Zanimljive su i ovogodišnje maškare, šarolike i živopisne karnevalske povorke u Sinju. U alkarskom gradu će se, nakon osude na smrt, spaliti Krnje, a i u Imotskom se također priređuju tradicionalne i zanimljive Bakove svečanosti. No, pokladne su pučke svečanosti i u tim mjestima protkane, nekako isprepletene prigodnim manifestacijama gradskim ulicama i trgovima, i velikim karnevalima, maskenbalima, iako njihovi sudionici hodaju u živopisnim povorkama, igraju, plešu i pjevaju pod papirnatim maskama i stiliziranoj odjeći poput onih koji nastupaju na međunarodnom riječkom Karnevalfestu.

Šarolike i živopisne karnevalske povorke u Zagori

U ovoj prigodi istaknimo i posebne uspjehe maškara Didi s Kamešnice, koje su po svojoj autentičnosti zapažene i u nastupima izvan Cetinskog kraja. U anale njihove udruge zlatnim je slovima zapisano kako su gljevske maškare na 34. međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, 2000. godine, osvojile prvo mjesto po izboru publike, zatim i prvo mjesto za skupnu masku u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U trajnom sjećanju posjetitelja ostao je i njihov nastup u Splitu tijekom Dana suvenira Hrvatske, pa na karnevalskim pučkim svečanostima u Velikoj Gorici, Opatiji, Kaštelima, Čakovcu te na Fašniku u Zagrebu, Somoboru, na susretima Hrvata u Mađarskoj. U Velikoj Gorici i Čakovcu također su osvojile prvo mjesto u natjecanju za skupnu masku, dok su ponovnim nastupom u Zagrebu bili ušli u izbor dvanaest najboljih karnevalskih skupina Hrvatske.

To nam je potvrdio predsjednik Krnjevalske udruge Didi s Kamešnice Gljev, Ivan Maleš, dičeći se uspjesima poput svakog Gljevljana. Ujedno je podsjetio na činjenicu kako od svoje šeste godine redovito sudjeluje i 'glumi' u gljevskim maškarama u kojima, ističe, sudjeluje svaki treći stanovnik Gljeva. Usput dodajmo kako je o Didima s Kamešnice snimljen i dokumentarni film koji je rado gledan te ima značajno mjesto i u promicanju hrvatske kulturne etno-baštine u širem svijetu, upotpunjavajući i turističku ponudu ne samo Grada Sinja i Splitsko-dalmatinske županije.

Slike o maškarama iz Gljeva istaknute su i u zagrebačkom Etno muzeju, a mogu se vidjeti na prigodnim izložbama diljem Hrvatske pa i znatno šire, gotovo svugdje gdje žive Gljevljani i Cetinjani, posebice u zapadno-europskim zemljama čiji je duh već stoljećima prepoznatljiv i u tom dalmatinsko-zagorskom ljutom kršu, zahvaljujući i sinovima umjetnicima toga podneblja poput gljevskog akademskog slikara Lovre Plavca, autora zastave maškara Didi s Kamešnice. Plavac je, naime, likovnu akademiju završio u jednoj od zapadno-europskih zemalja na čijim su platnima u njegovu ateljeu u Gljevu također prepoznatljivi motivi Europe.

Slike o maškarama iz Gljeva u zagrebačkom Etno muzeju

»Naše maškare resi duga tradicija, još od sredine 19. stoljeća. Održavamo ih više od 150 godina, a u njima sudjeluju samo muškarci svih uzrasta s različitim, specifičnim i neobičnim maskama te u posebnoj odjeće, pa je i u tome njihova specifičnost. Za ceremonijal i ritual naših maškara u svezi je samo jedna Gljevljanka, i, to dok ih samo poškropi »sv. vodicom« i »blagoslovi« na početku svakog pohoda. Ali ih podupire cijelo selo i kroz Krnjevalsku udrugu Dici s Kamešnice i programe našeg doma kulture. Utemeljene su na autohtonim pučkim običajima našega kraja koje u cijelosti njegujemo te ih u izvornom obliku, bez imalo kiča i suvremenih utjecaja, prenosimo na naše potomke. Tako nas je učio i naš najstariji sumještanin koji je umro u 97. godini života, a od djetinjstva je redovito sudjelovao u našim maškarama«, ponosno pripovijeda Ivan Maleš, napominjući kako pokladni likovi maškara u njegovu selu i inim naseljima u okolici Sinja pripadaju tipu gorštačkih ljudi.

»To se može vidjeti i po glavnim maskama«, objašnjava Maleš, koje su izrađene od ovčjeg runa i predstavljaju lik dida pa se zato i zovu Didi s Kamešnice, koji je u stalnom pokretu, a opskrbljen zvonima, palicom i vunenom torbom s lugom, te na glavi nosi visoki tuljac od ovčjega ruha. Maleš ističe i drugi obvezni lik u gljevskim maškarama, a to je baba, također muškarac koji je obučen u odjeću starije žene njegova mjesta. Kaže kako jedan did i jedna baba predstavljaju par koji izvode različite prizore i spolni čin u svim naseljima koje pohodi maskirana povorka i gdje god nastupaju.

Bile i crne maškare u Gljevu

»Naše maškare sačinjavaju skupine bilih i crnih maškara. Baba i did pripadaju crnim maškarama među kojima su maskirani i dječaci - didići. Druga skupina maskiranih osoba predstavlja svatove i zovu se bilim maškarama. I u njima sve uloge - starog svata, kuma, mladoženju, djevere, mladenku i njezine prijatelje i prijateljice također igraju muškarci preobučeni u žensku odjeću iz davnih minulih vremena naših predaka. Zanimljivost naših maškara je i u tome što obje skupine nikada nisu na istom mjestu. Naime, skupina bilih maškara uvijek polazi prva u pohode, a za njom ide skupina crnih maškara na određenoj udaljenosti. Na samom kraju povorke skupina je sudionika maskiranih prema svojem odabiru, koji najčešće predstavljaju i komentiraju suvremene pojave i likove iz javnog života«, opisuje Ivan Maleš, ističući:

»Inače, zadnjih nekoliko godina, a tako je i ove, naše maškare tradicionalno priređujemo u subotu uoči pokladnog utorka, isključivo zbog zaposlenosti muškaraca, dok je sve drugo ostalo kao i prije. U osam sati polazimo iz Gljeva i hodamo našom rutom: Gljev - Gala - Obrovac Sinjski..., te svaki put vraćamo doma oko 18 sati mnakon prijeđenih 40-ak kilometara. Potom se okupimo na tradicionalnoj zajedničkoj večari, ali bez maskirane odore, dakako izmjenjujući dojmove o pohudu i doživljajima iz mjesta gdje smo izvodili svoj uhodani program, te o tome kako smo bili dočekani, počašćeni jelom i pićem«, priča nam Ivan Maleš. Dodaje kako su Didi s Kamešnice do sada nastupali i u Čakovcu, ali ne sudjeluju na Međunarodnom karnevalfestu u Rijeci. Zanimalo nas zašto baš Gljevljani ustrajno odbijaju pozive Rječana o nastupima na toj glasovitoj manifestaciji.

Gljevske maškare ne nastupaju na Međunarodnom karnevalfestu u Rijeci

»Na Međunarodnom karnevalfestu u Rijeci do sada nikako nismo nastupili iako smo toliko pozivani. Jedini je razlog u tome što organizator te manifestacije od nas traže ono što je gotovo nemoguće. Naime, od nas traži da svoje maškare prilagodimo njihovim uvjetima, odnosno da ih preodjenimo u nekakve 'papirnate' maškare, a mi to nikako ne želimo. U Rijeci želimo nastupiti samo svojim maškarama kakve već desetljećima izgledaju, kakve su viđene svugdje gdje god su dosad nastupale. One su nastale na dugoj tradiciji ovoga kraja te ih nikako ne želimo mijenjati, u čemu je baš vrijednost i zanimljivost naših maškara. To je potvrđeno i visokim ocjenama gdje god smo nastupali jer su proglašavane najpopularnijima i kao takve osvojile su nekoliko prvih nagrada«, tvrdi Ivan Maleš.

Vjerojatno bi na svoj način bila zanimljiva i priča o nastanku bilih maškara, tim više što svatko tko se zanima za njih pita zašto samo u gljevskim maškarama Cetinskog kraja nema mladoženje ako u njima nastupa mladenka? Maleš kaže kako je mladoženja, prema legendi, nekoć davno ubijen u sukobu dvojih svatova kod sadašnje župne crkve u planinskom selu Gljevu podno Kamešnice u blizini ceste Sinj-Han-Livno preko Vagnja koja je nedavno rekonstruirana, prošrena i modernizira.

Autor: Nedjeljko Musulin