• Seoski turizam
  • 30.06.2018. 16:30

Ljekovito bilje pretvara u ručno rađene sapune kojima promovira Hrvatsku

Ljekovito bilje, voće, povrće, smokvenjaci, sok od ruže te ručno rađeni sapuni samo su dio onoga što Lejla Tataragić nudi svojim gostima.

Foto: arhiva obitelji Tataragić
  • 1.920
  • 296
  • 0

Nizozemci, Norvežani, Maltežani, Talijani samo su dio turista koji dolaze u Starigrad Paklenicu nedaleko Zadra u dom obitelji Tataragić u okružju Nacionalnog parka Paklenica. Dugo je doznajemo zagrebačka obitelj ulagala u (iz)gradnju kuće na moru, to više jer je svojedobno umirovljeni Smajo Tataragić, smatrao da mu spoj mora i turizma nudi aktivno ishodište i nakon umirovljenja. Zaživjelo im je tako u Starigradu iznajmljivanje apartmana, a svojim gostima nude i domaće voće i povrće, no ne samo to.

Prostor su oplemenili i mirisnim svijećicama kao i biljkama, jer naša sugovornica, Smajina kći, Lejla Tataragić, doznajemo odvajkada “predana prirodi”. U njoj uživa nerijetko u svom vrtu ali i istražujući i ubirući ljekovito bilje od kojeg ističe “bere samo ono koje poznaje”. Iznađe se tako u njezinoj košari divlji komorač, poriluk odnosno kopriva, kamilica, cvjetovi bazge... Bere ih u tamošnjoj prirodi za suhog vremena jer tada su koncentrati eteričnih ulja u biljkama najjači.

Obitelj Tataragić okrenula se seoskom turizmu

Miomirisa začinskih trava ima i u Lejlinom morskom vrtu od kadulje, mente, ružmarina, lavande, vrijeska, stolisnika i dr. Raste kod obitelji i drvo šipka kao i mandarine, limun, šljive i drugo voće a imaju i povrća od rajčice, krastavaca, paprike, patlidžana, mrkve, peršina pa kako kažu, uvijek znaju što jedu. Kako je naša sugovornica i ljubiteljica cvijeća ne manjka joj ponajprije ruža od čijih latica spravlja sok, baš kako je to nekada radila njezina majka, a recepti s ljekovitim biljem prisjetila se, svojevrsno su blago koje i danas podsjeća na nju.

Smokvenjaci iz starigradskog vrta

U starigradskom vrtu (za)mirisat će gostima i smokve od kojih radišna Zagrepčanka spravlja glasovite smokvenjake, tako da se obrani plodovi (po)suše na suncu, potom operu u moru i to po pravilu u rano jutro. Smokvama se zatim uklone peteljke odnosno samelju se u stroju za meso i oblikuju u pogačice ili roladu, u koju se ovisno o ukusu, mogu dodati mljeveni orasi ili bademi. Nakon toga još se neko vrijeme smokve suše na suncu i oplemenjuju listovima lovora. Baš je ta slatka delicija gostima draga a u znak dobrodošlice dobit će oni kavu, smokvenjake i kolač(ić)e od rogača, maka ili marmelade od smokava. Osvježit će ih uvijek i Lejlin sok od ruža, bazge, mente, matičnjaka...

Turisti pokazalo se, vole takav ugođaj a oduševe se i darovima – sapunčićima koje Lejla radi “za svoju dušu” jer iskustva u tome ima. Znanje je naime dugovjeko usvajala, a posjeduje i Certifikat o završenoj Školi(ci) sapuna “Naučno istraživačke grupe 483” pod vodstvom prof.dr. Zorana Vujčića s beogradskog Hemijskog fakulteta, osnivača i voditelja potonje. Sapune ali i razne biljne macerate radi ovisno o inspiraciji odnosno sezonski. Upravo su joj aktualni oni ljetni koji nerijetko odišu bojama mora i prepoznatljivošću ljeta pa se tako u njima zrcale plavi, bijeli, ljubičasti i drugi valoviti morski uzorci upotpunjeni crvenim i drugim nijansama.

Promocija Hrvatske ručno rađenim sapunima

"Želja mi je uz ljubav prema izradi sapuna istodobno bila i promocija Hrvatske i našeg turizma”, kaže Lejla. Dodaje da takve ručno izrađene darove turisti cijene to više jer je stranci uvijek oduševljeno isto pitaju “to si ti radila”? Upravo se iz starigradskog đira iznjedrio sapun s valovitim prugama kao podsjetnik na morske valove a ime dugovjekog mjesta primjerice domišljato je obznanjeno na drvenoj kvačici. Da poštuje prirodu Lejla poruke odašilje i iz svojih ručno rađenih sapuna kroz čije se uzorke obilježava “Dan planeta Zemlje”, početak proljeća a jesen zaživi u žutim, i rujnim nijansama dok je zima u pahuljastim tonovima. Svojevrsnu je proljetno – ljetnu radionicu ona održala i u zagrebačkom Kulturnom centru Mesnička u sklopu Pučkog placa “Zelena”. Tamo je djecu predškolske dobi poučavala ukrašavanju svojih sapuna oblicima cvijeća, srčeka, listića... U planu je doznajemo još sličnih radionica kao i izrada sapuna kojima će u Starigradu Paklenici darivati svoje goste ovoga ljeta.

Izrada sapuna nije tek prijepis s interneta

Da pravovaljana izrada sapuna nije tek “prijepis” s interneta (mnogi to rade), potvrđuje svojevrsna umjetnica svojim dugovjekim istraživanjem, učenjem, iščitavanjem štiva s tom tematikom odnosno svemu je kaže začin dao certifikat uglednog profesora Vujčića. U procesu saponifikacije Lejla koristi biljna ulja i masti životinjskog porijekla (svinjska mast, goveđi loj) odnosno natrijev hidroksid (NaOh) za čvrste i kalijev hidroksid za tekuće sapune.

Morski ugođaj uz domaće proizvode

Obavezno pri radu rabi zaštitnu masku, naočale, rukavice jer se u izradi sapuna događaju određene reakcije masti i lužina od kojih nastaje sapun te soli masne kiseline i glicerina. Ima tu puno posla kaže naša sugovornica, jer nakon odabira masti ili ulja valja “izračunati točnu gramažu lužine i vode”posebice jer svaka masnoća ima svoj saponifikacijski broj tzv. SAP. Za sada kreativnost i umješnost izrade sapunčića tek su joj darovi za prijatelje i goste, a nada se kaže da će ubuduće postati i nešto više.   

To više jer prema riječima naše sugovornice Lejle Tataragić, kćeri vlasnika spomenutog Smaje Tataragića dolaze im sve češće i “ biciklisti odnosno turisti avanturističkog duha kao i osobe koje godišnji odmor žele provesti aktivno”. Upravo im Paklenica nudi pojačani adrenalin jer se u tom osebujnom planinskom okruženju mogu baviti penjanjem po stijenama, planinarenjem, posjetiti Podzemni grad Paklenica ili tek uživati u prirodi.


Fotoprilog


Tagovi

Starigrad Paklenica Lejla Tataragić Sapuni Ruže Smokve


Autorica

Snježana Kratz

Više [+]

Snježana ima bogato novinarsko iskustvo rada za razne medije. Fascinirana je eko proizvodnjom i zanimaju ju teme alternativnih kultura.