• Lika
  • 15.03.2011.

Kuterevska čarolija Tome Bukovca Butine

Kuterevo, mjesto podno sjevernog Velebita

  • 6.985
  • 593
  • 0

Jedna obična poluoblačna subota, odvlači me u Kuterevo, mjesto podno sjevernog Velebita. No ovaj puta to nije jedno od mojih besciljnih lutanja prekrasnom Likom. Ovaj puta pozvao me je u Kuterevo Tomo Bukovac Butina, pronašavši jedan od mojih članaka u kojemu sam pisao o tim dijelovima Like. Ovim krajevima često sam putovao sa prijateljem i svjetskim putnikom i pustolovom Željkom Malnarom, od kojeg sam naučio svijet oko sebe gledati drugim očima.

Ako ste ljubitelj prirode i prirodnih ljepota, nije vam se teško zaljubiti u taj neizbrušeni dragulj koji se zove Lika. Prošao sam kroz Otočac koji krasi blizina biserno čiste Gacke, koja na svoje obale dovodi mnoge ribiče na pastrve iz cijelog svijeta. Otočac me svojom pitomošću i redom podsjeća na gradiće u Sloveniji ili Austriji. Na samom izlazu iz grada u pravcu Senja nailazim na putokaz Kuterevo, Krasno - put je vijugav i polako se penje prema sjevernom Velebitu ispod čijih obronaka se je nekako stidljivo stisnulo to bajkovito ličko mjesto.

Puno sam slušao o Kuterevu i ljudima čudotvorcima, koji tamo stvaraju izvorni Lički suvenir od bukara, bačvica do tamburica koje su od davnina razveseljavale Ličane na prelima dok nije bilo TV-a. Snijeg koji je mjestimično pokrio tlo govori mi da je zima još tu.

Spuštam se polako prema mjestu, o kojem sam slušao i kao utočištu medvjedića koji su ostali bez majke. Utočište vodi jako zanimljiv lik i prije svega humanista Ivan Crnković Pavenka, krivac zbog kojeg je utočište za medvjede i zasnovano baš tu. Zapravo sam priželjkivao upoznati tog čovjeka, pošto me jako zanima medvjeđa ćud, jer se u divljim bespućima vrlo lako možete sresti sa tim gorostasom oči u oči. O Ivanu sam čitao baš kad je doživio napad jednog od svojih štićenika, koji ga je samo hvala Bogu ozlijedio, bez veće tragedije.

Nedugo nakon skretanja sa glavnog puta nailazim na jednom od zavoja na prekrasno zdanje na kojem uspijem pročitati Butina. E tu sam znači, zaustavljam svojeg limenog ljubimca pod velikim terasama objekta koji ostavlja dojam restorana. Terase su uređene sa puno ukusa i pažnje što puno govori o domaćinima. Polako prilazim objektu iz kojeg prema meni dolazi čovjek tu srednjih godina, markantnog izgleda i širokog osmjeha, upoznajemo se, to je Tomo Bukovac Butina, koji me je pozvao da za vikend budem njegov gost.

Naime Tomo i supruga Dubravka bave se seoskim turizmom i grupama koje im se najavljuju telefonom. Unutar kuće četiri su vrlo raskošna apartmana sa kupatilima i čajnim kuhinjama smještajnog kapaciteta dvanaest ležajeva. No ukoliko bi grupa bila veća Tomo i Dubravka ih smještaju nesebično kod ostalih mještana koji imaju mogućnost smještaja.

U donjem dijelu objekta u kojem je šank za dobrodošlicu ispijamo posebno ukusnu rakijicu. Upoznajem i suprugu, gospođu Dubravku, koja je sa Tomom ranih devedesetih napustila Zagreb i došla živjeti u Kuterevo, što morate priznati, u vrjeme rata i nije bilo tako jednostavno.

Vidjevši imanje sjetim se one narodne kako žena drži tri ćoška u kući, a muškarac jedan. Naime, Dubravka je zadužena kod dolaska turističkih grupa za pripremanje Ličkih specijaliteta. Neke od njih sam i sam probao zalivši ih kvalitetnim vinom. Za bogatim Ličkim ručkom koji se je sastojao od odlične šunke sa polama od krumpira i kiselog kupusa kao salate pričali smo o kontinentalnom turizmu ovoga kraja. Zapravo Kuterevo je mjesto u kojem se rađaju bajke. Bajke u vidu tamburica koje sam spomenuo na početku. Zašto bajke? Pa zbog toga što su zvuci tih tamburica stvorenih vrijednim rukama majstora Kuterevaca, spojili mnoge parove na poznatim Ličkim sijelima. Pa zar to nije bajka i koja bajka je ljepša od ljubavi između dvoje mladih.

Sjedili smo dugo u noć pričajući o mnogim ljepotama degustirajući domaću šunku koju proizvode Bukovci na svojoj mini farmi. Naime, za svoje goste proizvode u vrtu ekološko povrće; primjer kako treba izgledati i voditi ekološki turizam.

Drugi dan, domaćini su me dočekali sa bogatim seljačkim doručkom, nakon kojeg smo ja i gazda Tomo krenuli u obilazak mjesta. Prvo smo otišli kod tvorca Kuterevskih suvenira Ivana, kojem je preko osamdeset godina, a živi sa suprugom Anicom u može se reći idiličnom braku. Tomo svojim gostima nudi njegove suvenire, kao i ostalim prolaznim posjetiocima Kutereva. Ivina djeca i unuci žive uglavnom u Zagrebu i jednom kad majstor Ivan ode na vječni počinak priča o izvornim Ličkim suvenirima će na žalost stati.

Od Ivana smo otišli na kraj Kutereva gdje počinje Kuterevsko Lipovlje kod Tominih mladih rođaka koji proizvode desetak vrsta ekološke rakije i pekmeza. To su mladi bračni par Tomica i Ivana Bukovac koji su primjer kako mladi ljudi od svojeg znanja i rada mogu dobro živjeti na selu. Sa njima živi Tomicin otac Petar koji je svoj život proveo teško radeći van Hrvatske. Uz degustaciju ekoloških rakija pokazuju mi mnoge medalje i diplome koje su dobili za svoju proizvodnju rakija i pekmeza. O ovom mladom bračnom paru, koji je primjer kako mladi ljudi trebaju ostati u Lici zasigurno ću pisati jednom drugom prilikom.

Pozdravili smo se s njima i krenuli dalje u ophodnju zanimljivih ljudi. Dojmili su me se ljudi koji izrađuju vrhunske tambure - Dane i Mirko, otac i sin - ovdje sa odlaskom oca izrada tambura neće stati. Pozdravili smo se sa tvorcima ličke tambure i krenuli prema utočištu za medvjede, koje pod svojom kontrolom drži stari lisac Ivan Crnković Pavenka. Sa njim su volonteri Helena iz Bečeja u Vojvodini i momak iz države NewYork te djevojka iz Otave. Sa Ivanom i Helenom smo se našli u kafiću kod Tomine kume u blizini utočišta. Gospodin Crnković me je oduševio svojim načinom komunikacije kroz koju mi je otkrio neke tajne o medonjama kako ih on zove, no ta tajna ostaje samo za mene.

Još jedan dan proletio mi je strelovito zahvaljujući Tomi koji mi je u jednom danu pokazao toliko toga da bi teško stalo u manju knjižicu. Stoga sam se nakon obilne večere oprostio od mojih vrlo gostoljubivih domaćina i krenuo put kuće istom onom vijugavom cestom u pravcu Otočca.

Ovom prilikom bi se još jednom želim zahvaliti svima koji su mi omogućili da napišem ovaj putopis kroz Kuterevo i Kuterevski podvelebitski kraj, a posebno Tomi i Dubravki čiji sam gost bio.


Tagovi

Mijo Jaić Lika Kuterevo Bukovac Velebit Medvjed


Autor

Mijo Jaić

Više [+]

Dugogodišnji istraživač zaboravljenih i/ili neotkrivenih prirodnih ljepota Like. Za agroklub piše od 2010 godine, a također njegove tekstove možete pronaći u tiskovinama „Auto Klub“ te „Ličke novine“ na temama kontinentalnog i seoskog turizma Like.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Tiho, o tiho govori mi jesen