Ivin dvor - gdje je zemlja platno, a sjemenke boje

Bajkovito tradicionalno imanje Ivin dvor se nalazi u Općini Muć u selu Postinje Donje, a to je dio Dalmatinske Zagore koje je 35 km od Splita.

Obitelj Plazibat se već 34 godine bavi peradarstvom te imaju oko 700 kokoši, a osim toga prije šest godina su se počeli baviti i proizvodnjom povrća i voća te na 7 hektara imaju oko 1.000 stabala voćnih sorata i preko 500 sorata raznog povrća.

Ivin dvor je dobio ime po Josipovoj majci, iako su inače seoska imanja nazivana po muškim članovima obitelji. OPG roditelji imaju oko 40 godina, a od 1992. godine je registriran i Josip Plazibat ga je naslijedio od roditelja.

Njegova majka bavi se prodajom, supruga je majstorica za džemove i priprema proizvode za tržnicu, a djeca u slobodno vrijeme pomažu u polju kao i drugi ukućani. To je primarni posao i jedino se time bave te maju svoje prodajno mjesto u Splitu na tržnici svaki dan i uvijek nešto imaju ponuditi.

Imamo čak 3 vrste kokoši - Domaću Hrvaticu, Leghorn i Harco

Susrećete li se s poteškoćama pri nastavku tradicije u peradarstvu?

Imali smo farmu nesilica u kavezima, no morali smo zatvoriti radi novih pravilnika i zakona Europske unije, a nismo htjeli u ropstvo banaka i kredita pa smo se okrenuli alternativnom uzgoju kokoši na otvorenom. Imamo čak tri vrste kokoši: Domaća Hrvatica, Leghorn, Harco koje su namijenjene vanjskom uzgoju. Ističemo se slabo zastupljenim vrstama u Hrvatskoj, a imamo oko 700 kokoši.

Imamo puno raznih vrsta sjemena

Možete li reći nešto više o sortama koje imate?

Pošto smo uvidjeli da se ne možemo baviti samo peradarstvom, prije šest godina smo odlučili proširiti zapuštene dijelove. Među prvima u Dalmaciji smo počeli saditi buče, batat, a onda smo se proširili na rajčicu, patlidžan i papriku.

Cilj je da budu sorte koje nisu klasične i koristimo isključivo stare sorte iz čitavog svijeta, a hibride uopće ne upotrebljavamo. Imamo puno raznih vrsta sjemenja, na tisuće njih, stotine sorti voća povrća i začinskog bilja. Blago je to sa puno dragocjenih domaćih sorti, a i onih pristiglih sa svih krajeva svijeta. Iz godine u godinu zbirka je sve veća. Svake godine moram odlučiti i izabrati što će naša polja nositi ove godine.

Ljudi danas najviše vole sortu rajčice Zelena zebra

Koju sortu rajčice ljudi najviše vole?

Prilagođavamo se željama kupaca i tako slažemo asortiment, a izbacujemo ono što se većini ne svidi. Imamo samo oko 100 sorti rajčice, a prošle godine smo zasadili sve vrste tih rajčica. Ljudi su u početku imali otpor prema sorti rajčice Zelena zebra, a danas je svi najviše vole.

Specifična je po svom slatko-kiselom okusu i intezivnom mirisu i došla je iz Rusije. Imamo još oko 40 sorti paprike, 30 sorti patlidžana, preko 100 sorti muškatnih tikava, a svake godine sadimo oko 20 sorti i uvijek nešto promijenimo, uzgajamo žutu lubenicu i mini lubenicu koje su slatkastog okusa, a i crne starinske sorte lubenica, egzotične sorte dinje i staru soratu Cerovaču, te se možemo pohvaliti sa oko 1.000 stabala voćnih sorti uglavnom jabuka, kruška i šljiva.

Imanje je otvoreno za posjetitelje svake subote u periodu od 1.6 do 1.10

Jeste li osvojili dosada neke nagrade i kako se reklamirate?

Osvojili smo neke nagrade u Ivanić gradu na tradicionalnoj Bučijadi za soparnik od tikve. To je za dalmatinsko jelo s blitvom, a mi smo ga napravili s tikvom. Reklamiramo se samo putem facebooka. Sve prodajemo na tržnici, a imanje je otvoreno svake subote za posjet kupcima koji mogu kupiti, probati i ubrati proizvod i to u periodu od 1.6 do 1.10. Kupuju generacije istih ljudi iz kraja, ali uvijek netko novi dođe.

Skupljamo stare kuharice iz kojih izvlačimo arhaične recepte

Prerađujete li vaše proizvode?

Imamo patuljastu svinju pod imenom Barby i ona je pasmina Minesota koju sam kupio na sajmu, a to je mini ukrasna svinja i kućni je ljubimac, te ima svoju štalicu iako se slobodno šeće po cijelom imanju. Pravimo džemove od muškatne tikve, sezonskog voća jabuka, krušaka, šljiva, a najzanimljiviji džem je od zelene rajčice. Skupljajmo stare kuharice iz kojih izvlačimo arhaične recepte.

Smatram da je Bog zaslužan za sve što imam, sukreator svega i da mi je dao talent

Što mislite tko je zaslužan za sve što imate?

Kao djetetu su mi predviđali budućnost umjetnika, a danas slikam po poljima. Spojio sam dvije vrste ljubavi i više ne slikam od djetinjstva slike, jer sam se pronašao u poslu agronoma. Volim reći da je zemlja platno, a sjemenke su boje. Razlika je što ova djela imaju okus, a ona nisu imala. Smatram da je Bog zaslužan za sve što imam i da mi je On dao talent i da to nije ništa moje, jer nije genetska predispozicija i nadam se da će On sve umnožiti jer smatram da je sukreator svega što radim.

Imam problema sa silnom neobrađenom zemljom oko mene

S kojim problemima se susrećete?

Imam problema sa silnom neobrađenom zemlja oko mene, a rascjepkanost parcela u Dalmatinskoj Zagori je opći problem. Sa parcela oko nas korov prelazi na našu zemlju. Pogodna je klima za razvoj svih povrtlarskih i voćarskih kultura, ali nemam nekih problema sa štetnicima i bolestima. Ne koristim nikakve poticaje i koristimo vlastiti sadni materijal. Koristimo tradicionalni način uzgoja bez umjetnih gnojiva, a upotrebljavamo samo stajsko gnojivo. Navodnjavamo sistemom kap po kap.

Malo je pozitivnih primjera da bi mladi krenuli u to više

Što bi se moglo promijeniti na bolje i mogu li mladi utjecati na to?

Poljoprivreda je više in nego out te je jako malo pozitivnih primjera da bi mladi krenuli u to više. Mladi su se više okrenuli turizmu, mada bi restorani proizvode trebali nabavljati od lokalnih dobavljača. Restorani bi trebali biti generator poljoprivredne proizvodnje, a ne generator uvoza, jer apsurdno je da stranac dođe na Jadran i jede španjolsko voće i povrće.

Na snimanju serije Igra Prijestolja korišteni su naši proizvodi za scene zbog šarenila

Postoji li neka zanimljiva anegdota koju bi htjeli ispričati?

Kad se snimala serija Igra Prijestolja korišteni su naši proizvodi za scene zbog šarenila. Nuđen nam je dobar posao u Austriji na jednom imanju da svoju ideju tamo razvijemo, ali mi smo to odbili jer Hrvatska ima dovoljno potencijala da ovdje svatko razvije svoju priču, ako to dovoljno želi.

Ljudi potaknuti našim primjerom sade zapuštene površine. Oduvijek kući donosim raznorazna čupava, dlakava i pernata stvorenja koja su ranjena, odbačena ili izgubljena. Nedavno sam se vozio autocestom prema Splitu i nasred ceste mi se učinilo da je vjerojatno udaren jastreb.

Hm, to je onaj lik čiji mi rod često pravi štetu u kokošinjcu, ali pomislio sam, ako ga ostavim skončati će pod prvim kolima. I srce nije izdržalo, pa sam zaskočio i trk po njega. Bio će kod nas koji dan dok se ne oporavi, a onda će svojoj kući u nebeske visine.

Predivna je to ptica snažnog kljuna,oštrih kandža i lako bih me mogao ozlijediti, ali na mojoj ruci stoji poput pitomog kanarinca. Razlog tome je što divlje zvijeri znaju osjetiti prijatelja, a i imaju nešto što je većina ljudskog roda odavno izgubila. Zahvalnost pred kojom i ubojiti kljun i kandže jednostavno nestanu.