• OPG Vukorepa
  • 04.05.2021. 10:25
  • Šibensko-kninska, Gornje Plananje, Unešić

Ivica Vukorepa: Turisti žele spavati na šušbini i slami, raditi na zemlji, okusiti davna vremena

Čim sam prebrodio strah, kupio sam konja. Potom magaricu, a onda sam poželio imati kozu. Ženi se već kosa dizala na glavi, a ja sam obrazlagao da je to sve za djecu, smije se vlasnik seoskog izletišta i mini zoo vrta

Foto: arhiva Ivice Vukorepa
  • 3.306
  • 1.509
  • 0

U zaleđu Šibenika, u mjestu Planjane Gornje nedaleko Unešića, smjestilo se seosko izletište Vukorepa. Obitelj se još bavi proizvodnjom sezonskog povrća, održavaju pravi mali zoološki vrt, a u budućnosti im je plan baviti se turizmom na vrlo specifičan način.

Ivica Vukorepa, naime, razmišlja urediti kuću za odmor u blizini svoje farme. Ne radi se o klasičnom luksuznom objektu, već bi renovirao staru kamenu dalmatinsku kuću koja ne bi imala struju ni vodu. Spavalo bi se na slami i šušbini od kukuruza (kukuruzovina, op.a.) kao u davna vremena. Pored kuće će pripremiti mali vrt i kokošinjac, a do objekta se neće dolaziti automobilom već pješice po kozjem putu. Želja mu je da stvari na samarima dovoze magarci. "Ljude željne ovakvog odmora, ne veseli 'pljuskanje' u bazenu, nego buđenje ranom zorom kako bi se primili posla“, uvjeren je vlasnik OPG-a Vukorepa.

Siguran je da bi za takvu ponudu bili zainteresirani mnogi zaposleni u uredima, a željni su posebnih doživljaja. "Ovdje bi u 5-6 dana mogli iskušati seoski način života i naučiti osnove o poljoprivrednim radovima. Na kraju je u planu predati im simbolične 'diplome' da su postali farmeri iz kojih će biti vidljivo da su uspjeli odraditi zacrtano“, otkriva nam pokoji zanimljivi detalj. Na pitanje kako budu gosti to sve sami, odgovara da će ih on uputiti u posao i biti im na raspolaganju cijelo vrijeme boravka.

Bojao se konja, a danas ima pravi mali zoološki vrt

Nastavlja kako mu je oduvijek bila želja imati konja. "Od svih životinja, samo prema konjima sam osjećao neko strahopoštovanje i tog straha sam se htio osloboditi. Upravo zato sam se prijavio na reality show Farma u kojem sam sudjelovao 2015. godine. Čim sam prebrodio strah, kupio sam konja“, razdragano će ovaj strastveni zaljubljenik u prirodu i životinje.

Uskoro je pomislio zašto ne nabaviti još nešto. "Uzeo sam magaricu i nazvao ju Kolinda. Onda sam poželio imati kozu. Ženi se već kosa dizala na glavi, a ja sam obrazlagao da je to sve za djecu, nek znaju o kojoj se životinji radi i kako o njoj brinuti. Uvijek sam govorio da lako prodamo, neka prvo djeca vide“, iskren je Vukorepa pa priznaje da kada prođe tjedan dana svi se na blago nauče i ono ostane.

Ideja je ponuditi gostima da nauče osnove o poljoprivrednim radovima

Naravno da je pored većih životinja trebalo imati i pokoju manju pa su kupili kokoši. Potom je nasljednike valjalo naučiti što je guska pa su stigle i one. "Stalno sam se izvlačio na djecu“, priča nam. Mini-zoo je polako rastao tako da trenutno imaju četiri konja, magaricu, dvije patuljaste kamerunske koze, dva jelena, nekoliko zečeva, 100-tinjak kokoši, paunove, patke, guske, nojeve..

"Moram spomenuti vrijedne ruke stvarne zaljubljenice u životinje, gospođe Antonije Dragaš, koja nakon završene smjene u stomatološkoj ordinaciji uskače u radni kombinezon i dolazi iz Splita pomoći oko blaga“, zahvalno će jer takvih nema mnogo.

Krenuo s pčelama

Zapravo je počeo s pčelama i proizvodnjom meda zbog njegove ljekovitosti. "Krenulo se svašta uvoziti, kreativna kineska mućkanja i slično, pa reko' imat ću svoj med da znam što jedem“, opisuje. Krenuo je s dvije košnice, došao s vremenom na 20, i to je postajao sve ozbiljniji posao. Pčele je i selio jer je trebalo ići za pašom, a to ga je sve skupa odvlačilo od njegove prvotno zamišljene slike života na selu. Konačno je odlučio smanjiti broj i ostaviti samo onoliko zajednica koliko mu treba za vlastitu obitelj.

Danas se pretežno bave ekološkom poljoprivredom. U početku je htio samo za obitelj proizvoditi zdravu hranu, zato što zna "što se sve radi", kako kaže. "Mulja se s hranom kao da je zdravlje nebitno. Uglavnom se nezdravo hranimo, kupujemo artikle tretirane raznim pesticidima“, negoduje.

Na farmi je i stotinjak kokica 

Informacija o tome što i kako radi Ivica Vukorepa brzo se proširila. "Internet danas čini čuda. Ljudi zainteresirani za zdravu hranu počeli su zvati pa sam malo proširio proizvodnju. Ali ne previše, jer bih tada izgubio na kvaliteti, a to bi značilo vraćanje na staro što nisam nikako htio“, govori i dodaje da su njegovom povratku na selo doprinijeli upravo ljubav prema zdravoj hrani, ali i prema ruralnoj sredini. Sela Dalmatinske zagore održavaju na životu upravo takvi entuzijasti i vizionari bez kojih bi njihovo pustošenje bilo neminovno.

Koliko priroda da, toliko imaju 

Proizvode uglavnom sezonsko povrće i to na otvorenom. Naime, nemaju ni staklenike ni plastenike. "Koliko priroda da, toliko imamo. Prakticiramo održivu poljoprivredu gdje se sve iskoristi i smatram da je to pravac kojim bi svi trebali ići. Dakle, kod nas se radi o zatvorenom krugu proizvodnje“, naglašava, ali dodaje da je potražnja za takvim proizvodima velika - moraju odbijati kupce jer na ovaj način ne mogu dovoljno proizvesti. "Ne želim pasti na kvaliteti zbog količine pa da djeca opet jedu svašta“, ponavlja motive svoje odluke.

Uzgajaju nešto voća, ali samo za vlastite potrebe. Pitamo ga za lozu, a Vukorepa odgovara da se ne bave proizvodnjom vina, ali je otac bio samouki vinar. Nadodaje da je bolje tako jer voli kuhati pa svo vino koje mu se nađe pod rukom završi u loncu. "Osim toga, loza je specifična biljka, njoj treba reći i dobro jutro i laku noć, a s obzirom na sve čime se bavimo, ne bi stizali još i to“, tvrdi.

Dotakli smo se teme maslinarstva pa doznajemo da se oni nisu odlučili za njih iako ih zadnjih godina sve više ljudi sadi. "Ima više maslina kod nas u Dalmatinskoj zagori nego u priobalju, a kažu da ako maslina ne vidi more, neće biti značajnijeg uroda“, obrazlaže svoju odluku. Naime, kod njih su oštre zime, bude žešćih minusa jer su Planjane Gornje smještene na skoro 400 metara nad morem.

Pršut, kobase, sir - sve rade sami

S vremenom je htio spojiti ugodno s korisnim i tako došao na ideju otvaranja seoskog izletišta koje je krenulo s radom, ali im je korona pomrsila račune. "Sve je odjednom stalo, a tek se malo zakotrljalo. Bilo je upita u međuvremenu i ljudi cijelo vrijeme iskazuju zanimanje, no nismo mogli udovoljiti zahtjevima. Čekamo da se situacija stabilizira pa ćemo polako dalje“, veli.

Najviše interesa pokazuju ljudi koji cijene zdravu hranu, zdrav život i boravak na otvorenom. Odvijali su se i pregovori za emisiju Večera za 5, ali je zbog epidemiološke situacije već nekoliko puta dogovor otkazan. "Sve nešto kaska. Nažalost, korona je čini se jača od svega“, zaključuje. Kada ovo 'ludilo' prođe, oni koji su željni novog iskustva mogu na izletište doći kušati njihova tradicionalna jela. "Pršut, kobase, sir - sve radimo sami. Tko se poželi maknuti iz gradske vreve i odmoriti dušu na selu, čekamo ga otvorenih ruku i srca“, poziva naš sugovornik na punjenje baterija.

Nekoć davno konja se bojao, danas ih ima četiri 

Šibenik i Split su najbliži veći gradovi od kojih autom treba nekih pola sata kako bi se uživalo u sasvim drugačijem ambijentu. Posjetitelji će se vratiti bogatiji znanjem jer im obitelj Vukorepa želi dočarati kako su ljudi u ovom kraju živjeli prije stotinjak godina. To podrazumijeva proizvodnju hrane, ali i izradu sapuna, tkanje platna te razne druge doživljaje.

"Možda sam se zaletio, možda nije pametno tako otvoreno reklamirati ovakav život, jer kad mladi čuju kako se u nas lipo živi i kako sve štima, svi će navalit iz Irske nazad pa će nastat gužva“, ne propušta Ivica iskoristiti trenutak da se našali. Ali, je li to stvarno samo šala ili ipak u njoj ima istine, preostaje nam da otkrijemo sami. Čim korona dozvoli.


Fotoprilog


Tagovi

Seosko izletište Vukorepa Ivica Vukorepa Ruralni turizam Mali zoo vrt


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB