Etnozbirke u funkciji seoskog turizma

Zahvaljujući gospodarskom uzletu odnosno poduzetničkoj zoni Podi gdje je izgradnja proizvodnih, uslužnih i poslovno-trgovačkih objekata u punom zamahu, Općina Dugopolje postupno ostvaruje i ideju izgradnje Multimedijalnog centra na oko deset tisuća metara četvornih. Njegova reprezentativna arhitektonska zgrada će niknuti u samom općinskom, odnosno budućem gradskom središtu te će imati sve funkcionalne kulturne sadržaje poput narodne knjižnice, etnografske i arheološke zbirke, veliku koncernu i kongresnu dvoranu.

To nam je rekao predsjednik Općinskog vijeća Dugopolje prof. umjetnosti Stanko Balić, ravnatelj Narodne knjižnice i predsjednik tamošnjeg KUD-a Pleter s oko 200 članova. Ujedno najavljuje kako će i to kulturno-umjetničko društvo imati više prostora za rad, uvježbavanje i nastupe, čija se sadašnja djelatnost manifestira kroz folklornu i glazbenu sekciju; žensku vokalnu skupinu Kraljica jelena i žensku klapu Murtela te mandolinski sastav kada se izgradi Multimedijalni centar što će, dakako, na tom području ubrzati i seoski turizam.

Najava izgradnje Multimedijalnog centra u Dugopolju

«Naše Kulturno-umjetničko društvo Pleter okuplja zainteresirane marljive članove svih uzrasta i spolova. Djeluje kroz sekcije njegujući kulturno-umjetničke sadržaje naših predaka. «Pleter» je po svojim nastupima i uspjesima poznat diljem cijele Dalmacije i Hrvatske, dakako i znatno šire. Član je Međunarodne smotre folklora te redovito sudjeluje na međunarodnim smotrama folklora ne samo u zemlji. Upravo prikupljamo i odgovarajuća dokumentaciju za početak gradnje budućeg modernog Multimedijalnog centra i do sada smo obnovili izvornu narodnu nošnju svoga kraja na izmaku 19. i početku 20. stoljeća. Nedavno smo ovdje, u našem Domu kulture, postavili i etno-zbirku s više stotina primjeraka, koja je zanimljiva zbog svojih sadržaja, te se svakim danom se sve više obogaćuje. Uskoro će prerasti u zavičajni etno-muzej za što imamo gotovo sve uvjete», optimističan je prof. Stanko Balić, najavljujući i razvojni kulturni projekt Općine Dugopolje, čije središte uz autocestu Zagreb-Ploče-Dubrovnik te brzu cestu Split-Sinj izrasta u novi moderni grad u splitskom odnosno primorskom zaleđu.

Slično razmišlja i Slavica Plazibat skrbeći o etno-zbirci. Kaže kako je ta zbirka i te kako značajna sastavnica cjelokupne kulturne baštine tog dalmatinsko-zagorskog podneblja. Uvjerava nas kako etno-zbirka svojim primjercima privlači posjetitelje iz svih krajeva Hrvatske, dakako i strane turiste, čak i iznad očekivanja. Dodaje kako im je najteže prvi put doći, ali kada to sve razgledaju češće se vraćaju. „Naša etno-zbirka ima svoje mjesto i u turističkoj ponudi ovog kraja, koju često posjećuju i poslovni ljudi, osim učenika, studenata i znanstvenika. Jer, ovdje su zbrinuti predmeti kojima su se služili naraštaji u dalekoj prošlosti i sa šireg područja dugopoljskoj i cetinskog područja. Vezani su i za tradicijsko gospodarstvo, kućne i tradicionalne predmete; narodna glazbala, tekstilno rukotvorstvo, odnosno izvornu žensku i mušku odjeću i obuću, nakite», objašnjava Slavica.

U oči posjetitelja odmah upadnu etno-primjerci poput drvenog rala, starih sita i rešeta, gargaša, šarenih torbi od vune i kostreti, uža, smrekovih bukara, bačava, stapova, kaca, burila, lopata, vila, grabalja, dakako i glinenih posuda, kao i starih željeznih predmeta, improviziranog ognjišta, komaštara, ožega, drvenih stolaca (tronožaca)...; pa samara i komoća; gusala, dipala..., te inih drevnih predmeta koji su bili u uporabi predaka tog dijela srednje Dalmacije. No, kako je dio predmeta iz Cetinskog kraja, pa i šire, dospio u dugopoljsku etno-zbirku?

Općina Dugopolje otkupila etno-zbirku Marinka Poljaka

«Jednu moju etno-zbirku od oko 4000 starih etno-predmeta otkupila je Općina Dugopolje. Preuzeli su sve što sam tada posjedovao, a za ta sredstva sam odmah otkupio skupocjeni križ, dar cara Franje Josipa. Riječ je o zanimljivu i neprocjenjivu križu koji traži žurnu i stručnu restauraciju, jer je lomljen i krpan. Smatram da taj križ mora doći na svjetsku pozornicu kršćanskog svijeta, tamo gdje mu je i mjesto. Ako prodam taj križ, tim ću novcem proširiti svoju postojeću etno-zbirku koja će prerasti u zavičajni etno-muzej nakon što u Gradu Sinju pronađem prikladan prostor. Ali u svemu moram biti oprezan i racionalan jer sam još pod dojmom kako mi je tijekom Domovinskog rata(1992.) u alkarskom gradu propala investicija vrijedna oko 60 tisuća eura. To sam blago prije Dugopolja nudio gradovima i općinama u Cetinskom kraju, dakako i mnogo šire, posebice muzejima, ali nitko od njih nije bio sklon otkupiti moju etno-zbirku», priča nam povratnik iz Njemačke Marinko Poljak iz Glavica kod Sinja.

Inače, Poljak je poznati kolekcionar, sakupljač i čuvar kulturnog etno-blaga već više od tri desetljeća, za kojega stručnjaci ističu kako je jedan od rijetkih čuvara hrvatske etno-baštine. Kaže kako je on još kao dvadesetogodišnjak na radu u inozemstvu spoznao kolika se kulturna bogatstva - arheološka, etnografska - kriju na području Cetinskog kraja i cijele Dalmatinske zagore, poručujući kako bi se to sve moralo sačuvati i koristiti u za poticanje seoskog turizma. Nakon povratka u domovinu, Poljak se, osim što je u Sinju bio otvorio obiteljski obrt - predionicu, tekstilnu tiskaru i butik - okrenuo i kulturnoj baštini, prikupljajući i čuvajući etno-blago odnosno etno-predmete, spašavajući ih tako od propadanja i zaborava. Tvrdi kako njegov projekt ima značajno mjesto u dopuni ponude seoskog turizma.

Poljak do sada prikupio, otkupio, sačuvao, razmijenio oko 6000 etno-predmeta

«Do sada sam prikupio, otkupio, sačuvao, razmijenio ili prodao oko 6000 vrijednih etno-predmeta i imao 20 samostalnih i još toliko skupnih izložbi u Dalmaciji i Zagrebu, ne računajući svoje izložbe po školama, na sajmovima, dernecima, manifestacijama, za koje se itekako zanimaju i turisti. Riječ je o etno-predmetima koji za mene u početku i nisu imali neku povijesnu ili tržišnu vrijednost. Ali se kasnije uspostavilo kako su baš ti izvorni predmeti, koje sam uspio sačuvati od zaborava, najtraženiji. Evo, u mojoj etno-zbrci u rodnoj kući u Glavicama od svih predmeta ističe se vrlo zanimljiv i vrijedan križ, visok 35 centimetara i težak oko pola kilograma, izrađen u venecijanskoj radionici u 18. stoljeću od čempresa i filigranskog srebra, pozlaćen i prekriven raznobojnim dragim kamenjem. Riječ je o ručnom radu zasad nepoznatog umjetnika odnosno majstora. Križ ima postolje, rukohvat i deset pregradaka u kojima su minijaturne rezbarije - životni put Isusa Krista, a bio je u vlasništvo u cara Franje Josipa», ističe Poljak.

Dodaje kako je u međuvremenu križ bio i u vlasništvu bitelićkog župnika don Filipa Rimca pune 33 godine, pa u obitelji Ezgeta oko 100 godina, a kod mene nekoliko godina. Inače, don Filip Rimac je u Biteliću imao zemlju i kamene kuće od kojih je stariju, dugu 28 metara, sagradio 1872. godine. Tu je, na bivšem imanju, podigao i drugu kamenu kuću katnicu 1905., nakon što je kupio zemljište od moga pra-pradjeda Marka Ezgete.

„Don Filipovo imanje, kuće i zemlju, poslije od don Špira Novak-Jelinića kupio moj djed Mijo Ezgeta nakon što se vratio iz Amerike. Austrijski car Franjo Josip je don Filipa nagradio skupocjenim križem u Beču zbog zasluga u službi protiv turske vlasti i tijekom Bosansko-hercegovačkog ustanka 1875. godine. Križ mu je iz bečkog dvora poslan na župu Bitelić poštom. Car Franjo Josip mu je dodijelio i austrijsko državljanstvo 1900. Inače don Filip Rimac je bio jedan od trojice svećenika uz državnu granicu između Austrije i Bosne, kojima je austrijski car dodijelio križ kao nagradu», priča Neven Ezgeta, potomak stare obitelji Ezgeta iz Bitelića. Podsjeća kako su njegovi stari tijekom Drugog svjetskog rata teško sačuvali križ zakopavši ga u trap u blizini kuće. Zatim su križ pohranili u obiteljskoj škrinji koji je tek početkom 2009. godine dospio u zbirku Marinka Poljaka.

Dijamantni križ blista u Poljakovoj etno-zbirci u Glavicama

Poljak ističe kako se veliko bogatstvo Cetinskog kraja odnosno Zagore krije baš u privatnim etno-zbirkama koje bi, dobro osmišljenom organizacijom i gotovo neznatnim ulaganjima, moglo imati iznimno značajno mjesto u seoskom turizmu, posebice u sklopu eko-etno sela, i kao poticaj gospodarskog prosperiteta u zaleđu najljepših primorskih šljunčanih plaža. U svojoj najnovijoj zbirci ima i primjerke starog skupocjenog keramičkog posuđa, ogrlica, lančića s privjescima, narukvice, rećina, filigranskih ukrasa, fibula, prstenja, satova, trofejnog oružja i oruđa, te umjetničkih slika, starog namještaja, arheoloških predmeta iz korita rijeke Cetine i njezinih pritoka iz rimskog i srednjovjekovnog razdoblja, a posebno mjesto zauzima dragocjeni pozlaćeni, dijamantni križ i opremljeni lutak Momak s Dinare.

Autor: Nedjeljko Musulin