• Ekosuveniri

Eko suvenir ovčica Delma osvaja tržište

Autorica ekosuvenira "ovčica Delma" od vune, Marina Balajić je itekako ponosna što njezin projekt predstavlja i značajan segment ruralnog razvoja i dopuna turističke ponude

  • 4.651
  • 362
  • 0

Kako se mlade obrazovane žene odlučuju za samozapošljavanje - osmišljavajući izazovne projekte, predstavljajući zanimljive proizvode na domaćem i inozemnom tržištu, dakako postižući i uspješne poslovne rezultate, i to bez ičije potpore, te stručne edukacije u razradi (malo)poduzetničke ideje - potvrđuje Obrt Delma u Obrovcu Sinjskom, čija je vlasnica Marina Balajić, inž. kemije i tehnologije. Godinama je bila bez zaposlenja, dugo je razmišljala što bi sve mogla raditi i mimo svoje struke, koji bi obrt mogla otvoriti te kako uspjeti u poslu znajući kako joj je u početku potrebna i hrabrost za održivost u ručnoj izradi i plasiranju svojih proizvoda na inače izbirljivu, otvorenom konkurentskom tržištu koje nikome ne oprašta.

Marina Balajić sa svojim ovčicama

Autorica je itekako ponosna što njezin projekt predstavlja značajan segment ruralnog razvoja i dopunu turističke ponude ne samo sinjskog područja i dalmatinskog zaobalja te što je eko-suvenir ovčica Delma, kao i Marinin ručni rad-unikat, do sada osvojila brojna priznanja u zemlji i svijetu gotovo na svim razinama koji je, inače, i u postupku zaštite.

Mlade obrazovne žene se sve više odlučuju za samozapošljavanje

Kaže kako je sve počelo posve slučajno. "Promatrajući odbačenu vunu u vrletima Kamešnice u Dinare - koju je bura raznosila i ostavljala u vrtačama, udolinama, na pašnjacima, drači, kupini, grabovini, u kućnim dvorištima - dugo sam razmišljala i došla na ideju kako bi ju trebalo iskoristiti, odnosno nešto od nje korisno napraviti, da ju vjetar toliko ne raznosi i ne onečišćuje okoliš. Pokušala sam ručno napraviti ovčicu Delmu, ali su svi moji prvi pokušaji bili takvi da je ona više sličila na drugu životinjicu nego na ovčicu kakvu sam zamislila.

Marina Balajić uzgaja i lavandu

Shvatila sam kako je bilo potrebno svladati tehniku rada. Školski humanitarni sajam bio mi je prva i prava prilika za svoj popravni. No, moja ovčica Delma je osvojila mnoga srca i prije no što je bila izložena i predstavljena javnosti. Učlanila sam u Kaštelansku udrugu Proizvođači suvenira i sinjsku Zadrugu Vridne ruke žena Cetinskog kraja. Zatim sam svoju ovčicu, kao turistički suvenir, izlagala na sajmovima diljem Lijepe naše, preko koje sam željela povezati tu ruralnu dalmatinsku priču baš o ovci Delmi koja vuče daleke korijene. S njom je povezan dalmatinski čovjek kroz svoju povijest na prostoru Dalmacije te izvorom hrane, vunom za odijevanje, grijanjem nekad davno“, kazuje Marina Balajić, kojoj su desna ruka suprug Luka i djeca.

Tako se gospođa Marina, istinska zaljubljenica u tradiciju, odlučila na ručnu izradu ovčice Delme (unikat) od odbačene vune koju je bura raznosila po Kamešnici, Dinari i Svilaji te kraškim poljima i dolcima u lijevom i desnom zaobalju Cetine te riskirajući, krenula u obrtničke vode, makar je u početku razmišljala i o tome kako neće imati problema zbog nedostatka sirovine. Riječ je o ekološkom turističkom suveniru koji je gotovo od prvog dana rado viđen na sajmovima Lijepe naše i diljem svijeta, u turističkim uredima i agencijama, hotelima, uredima, prodavaonicama, suvenirnicama, dakako i obiteljskim domovima, školama, etnografskim muzejima i ne samo zato što simbolizira ovčicu Delmu dalekih korijena. Upućeni kažu kako je ovčica Delma obišla gotovo sve kontinente, čak i Australiju gdje su ju oduševljeno prihvatili svi Dalmatinci, potomci svojih davno iseljenih predaka, prisjetivši se i svoje rodne Dalmacije.

Turistički eko-suvenir ovčice Delma autorice Balajić sve više osvaja tržište

U svakom je slučaju, zanimljiva priča o nastanku tog suvenira, poniklog u lijevom zaobalju rijeke Cetine u prisojima Obrovca Sinjskog (obitelj Balajić), koji sve više zaokuplja širu javnost, prvenstveno turističke djelatnike i mnoge stručnjake. Izrađen je u izvornu ambijentu, izdašan kamenom i škrtom zemljom te niskim raslinjem, zaklonjen od bure, ali i obilnim suncem i pogodnom klimom, gdje obitelj Balajić privodi kraju gradnju svoje kuće s bazenom u dvorištu, kao i suhosida ugodan za oko i dušu - djelo Marinina muža Luke koji se, inače, potvrdio i u inim projektima poput proizvodnje eko-povrća (krumpira, kupusa, mahuna, bijelog luka, ljutike, kapule) te uzgoja lavande. Čini se kako se u njihovu domu također rađa i zanimljiva etno-zbirka kao dopuna ruralnog turizma što potvrđuju i već prikupljeni stari drveni predmeti koje su nekoć na tom području koristili preci sadašnjih potomaka.

Marina Balajić s ekosuvenirima

Iako je danas nažalost ovaca mnogo manje, vunu ipak nije teško naći, kao sirovinu za moj suvenir. Čuvam i tajne o kojima su mi pripovijedale vremešnije osobe, prenosile usmenom predajom. Odnose se i na način pranja ovčje vune koji je itekako bitan. Nekada davno, naši su stari imali pogodno sredstvo za pranje vune, a danas toga nema. Imamo i problem češljanja vune, a nekad nije bilo tako jer je u Sinju bio pogon za češljanje vune koji odavno ne radi u alkarskom gradu. Raspitujući se o sudbini tamošnjeg bivšeg stroja, doznala sam da je prodan te da je vjerojatno završio u starom željezu. A ja sada vunu češljam starim gargašama koje je koristila i moja baka (89), kojoj je puno vune prošlo preko ruku. Inače, ona i danas pere vunu, vlači, prede, plete čarape i terluke za naše alkarske momke. Posla ima tijekom cijele godine, baš kao i ja jer nastojim udovoljiti svim narudžbama, a mnoge suvenirnice, trgovine, turističke agencije žele imati bar jedan primjerak eko-suvenira ovčice Dalme“, otkriva nam autorica Marina Balajić.

Iako u 89. godini života, Marinina baka još plete čarape i terluke za alkarske momke

Tvrdi kako ovčica Delma, baš kao i turistički suvenir sinjskog kraja, oduševi gotovo sve posjetitelje sajmova na kojima izlaže svoj proizvod. Svaki put od mnogih čuje kako je ta ovčica jedina stvar na sajmu koju bi svi kupili i ponijeli kući. Gospođa Marina ističe kako upravo ovčica Delma najčešće bude prvi prodani proizvod njezina Obrta 'Delma' na sajmovima. Dodaje kako je njezina ovčica do sada obišla sve kontinente ili kao dar, ili kao turistički eko-suvenir.

Eko suvenir Ovčica Delma

Po mojim saznanjima zaista je otišla na sve kontinente, a stranci ju dodatno vole kad im kažete kako je Dalmacija nazvana po ovci Delma. Onda je to suvenir koji se najbolje kupuje odnosno prodaje. Kamene kućice i tor ograđen suhozidom, te ovčice u njemu, kombinacija su mog suvenira. Međutim, od samog početka mi je bila želja da ona bude naš, dalmatinski izvorni suvenir, jer je ta ovčica simbol i naše ruralne tradicije, ovog našeg krševitog ruralnog prostora. Također želim naglasiti kako je to ujedno i moj novi ekološki proizvod vezan za vunu koja predstavlja izdašni potencijal u ovom kraju. Ovčja vuna je, nažalost, i dalje razbacana po našim prekrasnim vrletima te predstavlja i ekološki problem iako ona sama po sebi toliko ne zagađuje prostor, jer ne truni - bila ona u zemlji, u jami, a spaljena ne gori, nego samo nagori. Naime, ljudi se itekako varaju kad tvrde kako su se riješili ovčje vune njezinim paljenjem ili bacanjem u jame, ili zakopavanjem u zemlju, ne znajući kako oni tako čine znatno veći problem zagađujući okoliš. Mnogima je poznato kako su odbačene tone vune u čistoj prirodi, posebice u jamama te na površini zemlje, koju raznosi vjetar, posebice bura. Svi mogu vidjeti kako svugdje, pod otvorenim nebom, visi o drači i stablima, čije pramenove vjetar katkada donese i do trpeza. Ne znam što bi sve trebalo poduzeti da odbačena vune ne bude toliki ekološki problem u ovom kraju. No jedna od metoda je upravo ova koja se meni čini logičnom i posve jednostavnom - više ju koristiti kao dalmatinski suvenir. Dakle, uz malo više volje i truda, dakako i ljubavi prema okolišu, vunu treba razumno koristiti, a ne ju odlagati u prirodi, paliti ili zakopavat u zemlju“, poručuje Marina Balajić.

Ovčju vunu koristiti u životne svrhe, a ne ju bacati u prirodu ili zakopavati u zemlju

Dakako, autorica pokušava opisati svoj izvorni, ručno-izrađeni suvenir te ovčicu Delmu zornije predočiti i čitateljima portala Agrokluba.Ovčica Delma je doista moj suvenir, na tržištu se može predstaviti i pokazati pojedinačno, odnosno samu, ili u kombinaciji s drvenim ili kamenim torom-pritorkom. Naime, suvenir radim u dva motiva - suhozid od kamena i u kombinaciji kamenih kućica. Da je ovčica Delma zacijelo turistički eko-suvenir, nije samo moje mišljenje, jer ja se ne volim hvaliti, nego je to ocjena stručnih ljudi odnosno znalaca koji su vezani za suvenire i turizam. Kažu kako je baš to budućnost suvenira, jer je napravljen od hrvatskog materijala - vune, kamena, drva. Tvrde kako je riječ o proizvodu koji ima simboliku ovog podneblja utemeljen na dalmatinskom motivu, kao ovčica za jaslice. Tako je nekako i počelo kad sam izradila ovčicu Delmu za humanitarnu akciju sinjske OŠ Ivan Lovrć. Naime, moja su se djeca iz škole vratila doma te su mi rekli - Za dvoje djece imamo humanitarnu akciju, treba nešto posebno! Napravila sam ovčicu Delmu koja je i tada bila hit, na brzinu se rasprodala u školskoj zbornici“, gotovo će ushićeno gospođa Marina, ističući:

Marina i suprug Luka

I ovčica za jaslice ima svoju simboliku u evanđeoskom programu i neobično mi je drago što su ju ove godine prigrlili mnogi vjernici, kao motiv Uskrsa. Simbol uskrslog Isusa bilo je janje, a nije ni šareno jaje niti šareni zec, koji su postali komercijalizirani motivi. Dakle, komercijaliziralo se gotovo sve, pa tako i to. Želim tek podsjetiti na činjenicu kako imam nove ponude i pozive za sajmove, od kojih po jedan u Italiji, Austriji i Njemačkoj. Pokušat ću otići na te priredbe i ponuditi svoj suvenir. Eto, samo to govori kako je interes naglašen za moj proizvod te kako je tržište otvoreno. I turističke zajednice i agencije pozitivno se odnose prema mojoj Delmi. Primjerice, TZ Grada Sinja ga promovira kako najbolje može i umije, prihvativši moju ovčicu kao turistički suvenir te otvorivši mu neka nova vrata, a posljedica toga su i dodatne narudžbe. Sve govori kako tu ima puno potencijala, no globalna kriza se u svemu osjeća ne samo na tom području u Hrvatskoj, nego i u širem svijetu. Ali valja raditi i više tražiti putove samozapošljavanja, biti ustrajan i izdržati.“

TZ Grada Sinja otvorila široka vrata suveniru - ovčica Delma

Također poručuje kako, unatoč svemu, treba više promovirati autohtone hrvatske proizvode, jer je ta kultura zaživjela svugdje u svijetu. Marina Balajić upozorava i na činjenicu kako je velika šteta što se suveniri naručuju - primjerice iz Kine, Španjolske i ne zna sve iz koje zemlje - te da se dopremaju u zatvorenim kontejnerima i prodaju na našem tržištu, iako imamo svoje. Ističe korektan odnos turističkih djelatnika s kojima je u kontaktu, tvrdeći kako stvarno imaju korektne, pametne ideje. Kaže da još treba još malo pričekati i vidjeti kako će i njezin projekt zaživjeti u praksi odnosno u životu, koliko će se to sve sprovesti u djelo. Ujedno podsjeća i na činjenicu kako je oduvijek imala umjetničku crtu pa je još, kao osnovnoškolac, slikala na slične teme kakve sad obrađuje, te da su njezini mnogi radovi isticani na panoima, bili na zidovima u školskim hodnicima i na skupnim izložbama. Ne zaboravlja ni godine kada je bila krenula u srednju školu za aranžere u Splitu, zatim se vratila u Sinj gdje je nastavila srednju kemijsku školu, ujedno njegujući i aranžerski duh.

Ovčica Delma

„Želim podsjetiti kako prije nešto više od 20 godina nismo imali pošten, izvoran suvenir; jednostavno, nije ga bilo na hrvatskom tržištu. Dakako, ni na tom području nije suvišna stručna edukacija u radionicama, ali bi ju trebalo bolje osmisliti. Naša Zadruga Vridne ruke žena Cetinskog kraja, čija sam članica, pokušala je nešto učiniti. Do sada je dosta postigla kroz radionice, ali još ne toliko kako bismo bili posve zadovoljni. A temeljni cilj moje dosadašnje aktivnosti, u sklopu ruralnog razvoja i vlastite tvrtke Obrt Delma, bila je realizacija ekološkog projekta te upozoriti vlasnike stada ovaca i farmi da ne bacaju vunu u prirodi. U medijima bih željela više pročitati i čuti o tome, kako se više prezentiraju autohtoni proizvodi Dalmacije koji simboliziraju i ovaj kraj, koji ima svoju budućnost, baš kao izvorni hrvatski proizvod. A kako se bude razvijao turizam, tako će razvijati i moj ručni suvenir ovčica Delma u sklopu ruralnog razvoja kraja gdje je i ponikao“, zaključuje Marina Balajić, vlasnica obiteljske tvrtke Obrt Delma Sinj, prepoznatljive i po proizvodnji eko-češnjaka ne samo u Obrovcu Sinjskom i dalmatinskom zaobalju, nego i znatno šire, čak na europskom tržištu.

U medijima više prezentirati autohtone hrvatske proizvode i izvorne suvenire

No čini se kako je povrh svih projekata njezina ovčica Delma koja ju podsjeća na daleke korijene rodnog kraja. I dok svoju ovčicu kreira od dalmatinskog kamena, vune, konca, drva, dakako uz dah izdašne tradicije ne samo svojih predaka, nego i onih koji su na tom prostoru živjeli prije njih, gospođa Marina razmišlja i o svojem najnovijem, također hvale vrijednom projektu koji pokreće i osmišljava, ali je o njegovoj realizaciji još rano govoriti.


Tagovi

Eko proizvodnja Ovčica Delma Eko suvenir Sinj Kamen Drvo Vuna Tradicija Marina Balajić

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#mojepovrće
Sve buja i previše.
Salatu rijedimo pomalo, ima već i mlade mrkvice.
Za koji dan bude i grašak za branje.