• Seoski turizam
  • 25.01.2009.

Domaći ugođaj vrjedniji od zlata

Prihvat gostiju na seoskim imanjima obogaćuje turističku ponudu. I do 20 posto turističke ponude razvijenijih zemalja odnosi se na agroturizam, koji se kod nas tek počinje ozbiljnije razvijati

  • 2.733
  • 136
  • 0

U jeku svjetske financijske i gospodarske krize, koja se počela prelijevati i na Hrvatsku, pomalo se sa zebnjom gleda na nadolazeću ljetnu turističku sezonu koja će jamačno biti jedan od najmjerodavnijih pokazatelja koliko će duboko ta kriza zahvatiti Lijepu našu. Hrvatska dobrim dijelom ovisi upravo o uspješnosti turizma, koji je lani dosegnuo 22 posto BDP-a, a to se najvećim dijelom odnosi na ljetni turizam na Jadranu. Ostali oblici turizma pokazuju skromne rezultate i zapravo se tek počinju ozbiljnije razvijati.

Agroturizam ili turizam na seljačkim gospodarstvima kod nas ima goleme, ali još nedovoljno iskorištene potencijale. Međutim, od 10 do 20 posto turističke ponude u razvijenijim europskim zemljama odnosi se na taj vid turizma. Značenje agroturizma u nas mogao bi biti znatno veći, jer bi se njime djelomično rješavao problem zapuštenosti ruralnih područja, opterećenih usitnjenošću gospodarstava na kojima se proizvode male količine poljoprivrednih proizvoda. Ta proizvodnja je nekonkurentna i teško nalazi kupce, no jedno rješenje za plasman proizvoda je upravo agroturizam.

U Hrvatskoj zasad postoji oko 270 seoskih gospodarstava koja se bave agroturizmom, ali na zagrebačkom području samo je jedno. Zato je Grad naručio od Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istraživanje o potencijalima i mogućnostima razvoja te vrste ugostiteljske ponude. Rezultati lanjskog istraživanja pokazali su da su potencijali golemi. Godišnja agroturistička potražnja Zagreba je oko 20 milijuna kuna. Kad bi se otvorilo 60 novih agroturističkih gospodarstava (koliko mjesta ima na tom području), ostvarivala bi prosječni godišnji prihod oko 330.000 kuna te bi mogla zaposliti bar jednu osobu po gospodarstvu, s mjesečnom plaćom 5800 kuna. Mnogo je razloga zašto se agroturizam kod nas još nije razvio, a neke odgovore dala je i anketa među potencijalnim gostima seoskog turizma, koju je proveo Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta.

»Anketa je pokazala da manje od pet posto ispitanika koristi usluge agroturiza, što znači da još nije dovoljno prihvaćen, a glavni razlozi zašto ispitanici nisu koristili agrotuizam su nezaniteresiranost, neiformiranost i nedostatak prigode. Da mnogo toga ovisi o promidžbi, potvrđuje i podatak da više od polovice ispitanika uopće nema stav o agroturizmu u okolici Zagreba, a druga polovica smatra da je ponuda slaba ili nikakva«, tvrdi Vjesnikov sugovornik. Zagrepčani najčešće posjećuju samo nekoliko domaćih odredišta te ona u Sloveniji, Italiji i Austriji, koje imaju razvijeniju ponudu.

Problem je i predodžbe o tome što je seoski turizam, je li to, recimo, hodanje u čizmama blatnim stazama nekog imanja. No, agroturizam prije svega nudi osjećaj bliskosti sa seoskim načinom životom te mora stvarati ambijentalni ugođaj boravka na imanjima na kojima se nude isključivo autohtoni proizvodi nekog kraja. U tome pokušava uspjeti zasad jedini agroturistički poduzetnik na zagrebačkom području Stjepan Žunec na svojoj kuriji u Jesenovcu nedaleko od Kašine. »Nije lako odlučiti se na tu ponudu koja nije industrijska, već gosti uživaju isključivo u domaćim proizvodima sa sela. U nas postoji pogrešna predodžba o tome da sve domaće mora biti jeftinije. Ne shvaća se da je proizvodnja, primjerice, domaće kobasice ili sira znatno skuplja od onih u veletrgovini«, tvrdi Žunec. Na njegovu jelovniku ne mogu se naći gazirani sokovi, nego samo jabučni sok koji sam proizvodi, a patke pripremljene u orahu, kao specijalitet kuće, uzgojene su na selu.

»Nije lako biti dosljedan u svojoj ponudi, a još je teže naći gosta koji će prihvatiti da dnevno pripremamo, recimo, samo dvije vrste juha od kojih se govedska kuha četiri sata i da nema juhe iz vrećice«, ističe Žunec. No, ovakvo gospodarstvo ne nudi samo dobro jelo i pilo u ugodnom ambijentu koji vjerno preslikava kuriju iz prigorskog kraja, nego gosti imaju priliku razgledati imanje, zaviriti u konjušnicu sa 11 konja i jednog zajahati, poći u voćnjak ili vinograd... A u prvih 11 mjeseci rada, kuriju je posjetilo više od 9000 gostiju. Teško da bi se na jednom imanju moglo proizvesti sve što se gostima nudi,pa je neophodna suradnja sa susjednim domaćinstvima.

Suradnja domaćinstava

Ivo Grgić objašnjava da je upravo korist šire zajednice od jednoga gospodarstva seoskog turizma i smisao tog poduzetništva. »Ne mora se sve proizvoditi na jednom imanju, to je nekad i nemoguće. Potrebna je suradnja s drugim ljudima toga kraja, gdje će jedna obitelj, recimo, proizvoditi sir i vrhnje, druga možda vino, a treća suhomesnate proizvode koji će se naći na stolu jedne ovakve kurije«, kaže Grgić. Time se zapravo rješava problem plasmana proizvoda seoskih domaćinstava. Na kuriji Žunec je u godini dana, primjerice, prodana tona meda, 700 pataka i više od 100 purica. Poljoprivreda i jest temelj agroturizma, a zbog ograničenosti ponude i kapaciteta, on se i ne može »odmetnuti« u masovnu turističku ponudu. Naši zakoni ograničavaju da se na jednom imanju dnevno ugosti više od 50 ljudi. No, Grgić kaže da jedno domaćinstvo ograničava samo sebe, jer bi u protivnom izgubilo bitnu odliku svoje ponude, a to je intima i prisnost gostiju s domaćinom i s prirodom te ugođaj seoskog kraja.

Autor: Katarina Dimitrijević Hrnjkaš


Tagovi

Seoski turizam Razvoj