Crna roda se drži dalje od ljudi, ali njezin drveni paviljon je stigao sve do Venecije

Novi posjetiteljski centar Crna roda u Osekovu blizu Siska, otvoren je 1. travnja, i četvrti je te Zagrebu najbliži ulaz u Park prirode Lonjsko polje. S njegovih se vidikovaca vidi znameniti biljni i životinjski svijet na obali Save u čijem koritu obitava 45 vrsta riba dok brojne domaće životinje, prije svega svinje, goveda i konji, slobodno borave u prirodi kada se voda povuče. No, ovaj Crne rode je poseban jer je predstavljao Hrvatsku na ovogodišnjem 18. Venecijanskom bijenalu - međunarodnoj izložbi arhitekture.

"Jedan od ciljeva projekta je povećanje obrazovnih kapaciteta ciljanih skupina. Tako su provedene brojne aktivnosti o suživotu prirode i čovjeka u parku, a naša crna roda za razliku od one poznatije, bijele, drži se podalje od ljudi", kazala nam je stručna suradnica u PP Lonjsko polje Nikolina Srnčević, koja nam je i pokazala interaktivni postav Posjetiteljskog centra te potom i vidikovac u srcu ovog parka.      

Uzgoj podolaca u Lonjskom polju 

Prema njezinim riječima, najbolje je u polje doći rano ujutro, kada se i priroda tek budi i brojne ptice, žabe i kukci, se tako jako glasaju da je to pravi koncert za uši. Naime, kada se voda povuče, što je ove godine bilo dosta kasno, na tradicionalno pašarenje dolaze na prostrane pašnjake domaće životinje iz okolnih mjesta sve do Popovače. Tu ostaju sve do zime, kada se mora povući s polja. Podsjetili su i na problem pojave bedrenice, zbog koje je park jedno vrijeme bio i zatvoren. Lonjsko polje je i jedno od najvećih prirodnih mrijestilišta riba dunavskog porječja.

U centru se može čuti da je crna roda plaha i oprezna te voli živjeti daleko od ljudi dok se bijela, kao i lastavica, gnijezdi bliže kućama, obično na dimnjacima kuća i rasvjetnim banderama uz ceste. Naime, drvene moslavačke hiže od tesanih ili piljenih, horizontalno slaganih planjki, predstavljaju visoku kretivnu domenu tradicijskog graditeljstva upisanog u Registar nepokretnih spomenika kulture, te je selo Krapje još 1995. godine bilo proglašeno selom graditeljske baštine, a danas broji  20 gnijezda orla štekavca.

No, visina poreza nekada se određivala po broju dimnjaka, odnosno po veličini i broju prozora na kući. Kako bi izbjegli danak državi, ljudi su kuće gradili bez dimnjaka i s minimalnim brojem malih prozora. Dim s ognjišta odlazio je stoga u potkrovlje, gdje je bila sušnica za meso i ribu.    

Nikolina ponosno ističe da u Lonjskom polju, čiji je zaštitni znak bijela žličarka, danas imaju i 50 autohtonih podolaca o kojima se brine Javna ustanova parka. Tu je i turopoljska svinja, koja je bila hraniteljica sela, dok je posavski konj imao radnu funkciju obrade zemlje.

Nazubljene čeljusti vilina konjica starije od dinosaura

Kako se čulo, neke od ugroženih vrsta vretenaca prvi su put pronađene na riječnim rukavcima Lonjskog polja. Vretenca ili 'vilini konjici' pripadaju redu koje imaju nazubljene čeljusti, a na zemlji  postoje već 300 milijuna godina, što znači da su stariji od dinosaura. Ličinke cijeli svoj ciklus u trajanju od tri godine, provode u vodi dišući škrgama i hraneći se kukcima, punoglavcima pa čak i malim ribama, koje hvataju čeljustima sličnim oprugama.

Nakon što se presvuku posljednji put, vretenca formiraju krila i odlijeću u svijet. Tamo će loviti mušice i komarce, braneći svoj teritorij, ali i pronaći će partnera. I sve će to napraviti u najviše 90 dana jer samo toliko traje njihov životni vijek.

U skladu sa zaštitom prirode u parku su u uporabi vodeni čamci koje pokreće solarna energija, a mogu primiti 12 osoba za 45 minutni obilazak parka.

Vidikovac "Tradicijski ribolov" smješten je na lijevoj obali rijeke Lonje, udaljen oko 4 kilometra od posjetiteljkog centra Osekovo. U suhim razdobljima godine, do njega se može doći i pješke i biciklom, a za vrijeme poplave samo čamcem. Ljubiteljima prirode, kojih je sve više u parku, pruža veličanstven pogled na Lonju, Osekovo polje i nizinske poplavne šume hrasta lužnjaka i poljskog jasena.