Cestovne prometnice u dalmatinskom priobalju usporavaju turizam. Svi pitaju kada će se ukloniti opasne stijene iznad kuća u Omišu i prometni čep kroz grad na ušću Cetine - sve u korist razvoja ruralnog turizma.
Gotovo svakog namjernika privlači Omiš – grad gusara, kneževa, pjesnika, klapa, festivala; slika satkana od primorskog mediteranskog i zagorskog krajobraza; pa miješanje morskog i riječnog, modrog i zelenog, pitomog i surovog, ali i nečega divljeg – u tom dijelu Lijepenaše, gdje je duboki kanjon rijeke poput razdjelnice, ujedno i spojnice dviju visokih krajnjih kamenih gromada Mosora na istočnoj i Omiške Dinare na zapadnoj strani. Riječ je, zapravo, o pitoresknom gradu na ušću Cetine s više od deset tisuća stanovnika, kao spoju morske i prirodne gorske svježine, koji pretežito leži i na poluotočiću.
Grad na ušću Cetine privlačan za sve turiste
Naime, riječ je o gradu stisnutom i uz litice Omiške Dinare, koji se prvi put spominje u XI. st., a oduvijek je poznat i kao prometno i trgovačko središte, kao i primorska luka između gradova Splita i Makarske. Svojom divljinom i bogatstvom plodnog mulja iz kraških dalmatinsko-zagorskih polja, dolaca i vrtača, što ga Cetina donosi nakon stotinu i pet kilometara putovanja od svog izvora podno planine Dinare – iako u svom toku ukroćena betonskim branama i opterećena gigantskim vodospremama – oplemenjuje omiški prostor.
Inače, taj hrvatski grad nije u svijetu poznat samo po podvizima omiških gusara, koji su zapisani na listinama još iz XII., XIII. i XIV. st., nego se gotovo na svakom koraku osjeća dah bogate hrvatske povijesti, umjetnosti, svekolike hrvatske kulturne baštine. Dobro uščuvani i njegovani omiški spomenici, posebice folklorni etnografski sadržaji, svjedoče o izvornosti starohrvatske tradicije. Kao značajan spomenik tu je i jednobrodna crkvica sv. Petra, izraziti primjer ranoromaničke građevine, nastale prije više od tisuću godina. No, krajem XVI. st. u Omišu gdje je na ruševinama benediktinskog izgrađen i franjevački samostan, a 1750. godine utemeljeno je i sjemenište.
Grad je to koji svjedoči o veličini nekadašnjih moćnih srednjodalmatinskih hrvatskih knezova Kačića iz XII. st. I bribirskih Šubića iz XIII. st., zatim bosanskog kralja Stjepana Tvrtka, hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića i žene mu jelene, kao i njezina brata Ivaniša Nelipića, te Matka Talovca.
Nisku hrvatske kulture na tom prostoru svojim su djelima zacijelo obogatili težaci, ribari, zanatlije, majstori, pomorci, trgovci, glasoviti kalifati, brodograditelji; književnici, umjetnici, svećenici, junaci i junakinje poput Mile Gojsalić; Mihanovića, Kaštelana, Pupačića, Ivaniševića, Novakovića. Na omiškom prostoru, na primorskom i zagorskom dijelu velikom na 260 kilometara četvornih, gdje živi dvadesetak tisuća stanovnika, gotovo svako naselje, brdo i glavica, imaju crkvu ili kapelu. I na samom vrhu Mosora također je davno podignuta (i obnovljena) srednjovjekovna crkvica sv. Jure, zaštitnika Poljičke Kneževine.
Omiš, grad bogate kulture i tradicije
Poznate su i dvije omiške utvrde, Peovica (Mirabella) iz XIII. st. i Straigrad na 245 metara nad morem, koje su također obnovljene. Zanimljivo je posjetiti i razgledati i crkvu sv. Jure na Priku u Omišu, kao i župnu crkvu sv. Mihovila, crkvicu sv. Roka, pa crkvu sv. Duha iz XVI. st.
U Gradskom muzeju Omiša izložena su i dva vrijedna arheološka spomenika – natpis cara Klaudija i spomen-ploča kneza Miroslava Kačića, napisani bosančicom, dok u glavnoj ulici grada na ušću Cetine, podno zapadnih kamenih visova Omiške Dinare, na renesansnoj palači na latinskom piše: "GRACIAS AGO TIBI DONINEQUIA FUI IN HOC MUNDO", što bi na hrvatskom značilo: "Zahvaljujem Ti, Gospode, što sam bio na ovom mjestu". Dakako, sliku kulturnog miljea toga grada upotpunjuje i velebni spomenik podignut u čast poginulih branitelja Domovinskog rata s područja cijele bivše općine omiške općine, kao i najnovija arheološka otkrića o ostacima crkve sv. Eufemije uz Hotel Brzat nedaleko velike plaže.
Međutim, u obližnjim Gatima na vidikovcu ponad slikovitog i najljepšeg kanjona Cetine, odakle puca prekrasan, širok pogled na ušće rijeke i Grad Omiš, kroz raspukline dviju grandioznih litica istočnog Mosora i zapadne Omiške Dinare, podignut je spomenik Mili Gojslalić, podno tunela stare kroz brdo Gradac na županijskoj cesti Omiš – Zvečanj – Blato na Cetini, inače glasovitoj narodnoj junakinji iz doba osmanlijskih osvajanja. Riječ je, zapravo, o kćeri poljičkog kneza Gojsalića, koja je 1649. godine izvršila herojski podvig, ubacivši vatrenu baklju u barut glavnog stana turskog Topan-paše za njegova opsjedanja bivše Poljičke Kneževine, kako bi tom prigodom i sama poginula.
No, s brda Gradac, veličanstvenog vidikovca također u Gatima iznad Zakučca, inače rodnog mjesta velikog hrvatskog pjesnika Jure Kaštelana, širi se najljepši pogled na Omiš i njegovu okolicu, more, otok Brač, živopisni kanjon Cetine, Mosor, Omišku Dinaru.
Kip junakinje, legendarne Mile Gojsalić u Gatima nadvisuje kanjon Cetine
Je, odužila se i ta prijestupna veljača, ali Ministarstvo pretjeruje :/
Agroklub®
koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati
ovdje
Srećko Biro
prije 9 godina
Hvala autoru teksta na ovakvim korisnim informacijam o lijepoj našoj!