• Naše selo
  • 06.11.2020. 14:15
  • Grad Zagreb, Zagreb

Selo iz vremena kad je privilegija bila imati vlastiti krevet u očima legendarnog Toše Dabca

Život hrvatskog sela od 30-ih do 50-ih godina prošlog stoljeća, narodni običaji i rijetki trenuci odmora između teškog posla, uhvaćen u sjajnim fotografijama legendarnog Toše Dabca, postav je izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti.

Foto: Marinko Petković
  • 311
  • 179
  • 0

Izložba 'Selo u reportažnoj fotografiji Toše Dabca' otvorena je u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu do 26. studenog, a bavi se životom u ruralnim prostorima Hrvatske od 30-ih do 50-ih godina prošlog stoljeća, narodnim običajima i rijetkim trenucima odmora između teškog posla, bilo na zemlji ili u šumi. Autorice koncepcije izložbe su Kosjenka Laszlo Klemar i Barbara Blasin koja potpisuje i likovni postav. 

Predstavljene su reportažne fotografije snimljene u međuratnom i poratnom periodu s fokusom na socijalne prilike i tadašnje uvjete života. Kako tumače u katalogu: Tošo Dabac nije bio angažiran da fotografijom zabilježi motive koji govore o teškim ekonomskim prilikama i uvjetima života na hrvatskom selu, nego najčešće da snimi reprezentativne 'folklorne fotografije' idealiziranih seljaka.

Snimljeni i rijetki trenuci odmora na selu

No, stvarnost je bila posve drugačija pa je njegova odluka bila da seljake snima u svakodnevici, neugledne i u pohabanoj odjeći. Te fotografije koje prikazuju pravo lice ondašnjeg sela, kao što je neimaština pa i bijeda rijetko su tada bile izlagane ili objavljivane.

Tošo Dabac s pravom nosi status najpoznatijeg hrvatskog reportažnog fotografa

Izabrane su one koje su do sada rijetko ili uopće nisu prikazivane, a na kojima je zabilježio kako rade i obavljaju svakodnevne poslove, u dnevnim migracijama na relaciji selo-grad, na tržnici, ali i na svečanostima ili svetkovinama te u rijetkim trenucima odmora. Premda znatno manje poznate od onih iz drugih ciklusa, a koje su mu donijele status najpoznatijeg hrvatskog reportažnog fotografa, Dapčeve fotografije obuhvaćene ovom izložbom, kako tumače autorice, ''nimalo ne zaostaju po svojoj umjetničkoj i dokumentarnoj kvaliteti''. Na izložbi su stavljene u širi društveno-politički kontekst, povezane sa suvremenim društvenim i umjetničkim projektima te trendovima na lokalnoj i globalnoj razini.

Na izložbi su fotografije seljaka na selu i seljaka u gradu. Jasno se to naznačuje na samom ulazu, gdje jedna pokraj druge stoje seljanka s volom koji ore i gospođa sa sela koja je došla živjeti u Zagreb pa na krovu višekatnice u kojoj živi uzgaja kokoši. Snimao je on, među ostalim, češljanje konoplje u Babinoj Gredi u slavonskoj Posavini, prelju, oranje, više žena koje su se udružile i kopaju... Tu su i žene koje na drvetu ispiru veš, a naziv ove fotografije je "Pralje" i snimljena je u Šestinama.

Od vršidbe žita u Baranji do smotre folklora    

Nekoliko časopisa kojima su na naslovnici Dapčeve fotografije također se mogu pogledati na izložbi. Zanimljivi su i prizori djeda kako plete košaru, žena koje su se udružile u vršidbi, seoske djece, i njihovog rada na selu, djevojčice s praljama u Primorju, žene s teretom na glavi na otoku Susku, vršidbe u Belju u Baranji, gusaka koje seljak vodi na plac preko Trga bana Jelačića... Inače, fotografija vršidbe objavljena je 1940. godine u publikaciji Radio Zagreba uz tekst: "Vršidba žita. Hoće li biti kruha za sve nas?"

Fotografije prikazuju pravo lice ondašnjeg sela

Posebno poglavlje izložbe čine narodne nošnje. Kako kažu autorice izložbe: "Smotre folklora i srodne manifestacije koje se počinju održavati sredinom 1920-ih promovirale su idealiziranu sliku "autentičnog hrvatskog seljaka, odnosno ideju o obnovi hrvatske kulture na temelju tradicionalne autonomne kulture hrvatskog sela". Godine 1929. propisano je da zborovi na smotrama nastupaju u svečanim nošnjama, a ako ih nije više bilo, očekivalo se da ih se rekonstruira.

Fotografije od tisuću riječi    

Njegove fotografije govore tisuće riječi, posebno onih iz najznačajnije pisane riječi o hrvatskom selu, zborniku ''Kako živi narod'' (1936.) Rudolfa Bićanića, a koji, između ostalog, ističe da većina na našem selu nema ni vlastiti pošten krevet uz ognjište.     

Fotografijom uhvaćeno vrijeme 

Snimao je Dabac i seljake na putu, bilo na relaciji selo-grad ili u povratku s teškog rada na polju ili ispaše stoke. Najveći broj fotografija u ovom dijelu izložbe prikazuje žene s teškim teretom na glavi. Seljaci su se koristili i stokom koja im je bila na raspolaganju, a traktor, koji će tek kasnije posve zamijeniti konje i volove, smo zamijetili samo na jednoj fotografiji od njih 60-ak.


Fotoprilog


Tagovi

Naše selo Foto izložba Tošo Dabac Muzej suvremene umjetnosti Selo nekad


Autor

Marinko Petković

Više [+]

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.