• Benkovački sajam
  • 13.08.2019. 10:30
  • Zadarska, Benkovac

Sajam u Benkovcu: O stanju u stočarstvu iz prve ruke i tako više od 100 godina

Ima se što vidjeti i doživjeti u Benkovcu, jer bolje je 'ubiti selo nego običaje' kažu ljudi koji ne žale truda i volje da vide na sajmu što domaći ljudi mogu još napraviti. Što smo vidjeli i čuli na najvećem stočnom sajmu u Hrvatskoj s tradicijom dužom od 100 godina?

Foto: Marinko Petković
  • 2.561
  • 167
  • 0

Svakog desetog u mjesecu u Benkovcu se održava već duže do 100 godina najveći stočni sajam u Hrvatskoj, a tako je bilo i ove subote, kad je više od 10.000 posjetitelja iz Dalmacije i Like, ali i puno stranih turista došlo u Benkovac na sajam na kojem se na šest hektara tradicionalno prodaju domaće ovce, svinje, koze, konji, kokoši, pure, patke, zečevi, kunići, ali i sir i med...

Veliki uzgajivač ovaca iz Ivanić Grada Drago Žabić, koji ima 750 ovaca u uzgoju na sajam u Benkovac dovezao je u prikolici 30 ovaca, a do deset sati prodao je, kaže, samo deset ovaca. "Administracija traži da janje prodajemo obrtnicima ili OPG-ovima koji imaju 'zeleni karton', ali ne i fizičkim osobama, koje tradicionalno hoće kod kuće 'okrenuti janje na ražnju", otkriva nam i dodaje da će i on odustati od stočarstva jer uvoz ovčjeg mesa iz Rumunjske, Bugarske i Srbije, uništava domaću  proizvodnju.

Janje ne mogu prodati, a otkupa više nema   

Žabić je za janje od 30 kilograma tražio 700 kuna, a za kupnju više ovaca spreman je bio dati i 'sajamski popust'.  "Vunu već deset godina palim na tone, a kad se lovcima požalimo da nam čagljevi kolju ovce, na samo 30 kilometara od Zagreba, oni nam odgovaraju da je džabe trošiti metak na čaglja, kad ovaj 'nije jestiva životinja", rezigniran je Žabić zaključujući na plus 40 stupnjeva, što većini na sajmu ispod ugostiteljskih šatora nije smetalo, ali vlasnicima i domaćim životinjama nije bilo lako izdržati, da je u Jugi nekad za uzgajivače stoke 'bilo bolje' jer je otkup bio organiziran, a svako veće mjesto imalo otkupnu stanicu.

Stočni sajam u Benkovcu najveći je sajam u Hrvatskoj s tradicijom dužom od 100 godina

"Danas se moramo snalaziti kako znamo i umijemo, što nije dobro", ističe on.

Na kamionu do Žabića, bio je njegov rođak s 50 ovaca, ali ni on nije bio bolje sreće s prodajom, aako je kupaca bilo koji su se cjenkali, što je sajamski običaj, pokušavajući tako srušiti cijenu. Prodavači svinja iz Slavonije, njih pet, šest s kamionima, bili su još gore sreće jer je njih, požalili su se, 'češljala policija'. Brojni prodavači češnjaka, čiji jeftiniji od 50 kuna po kilogramu 'traje od Božića, a onaj od 70 kuna i do Uskrsa', teško su nalazili kupce u Benkovcu.   

Ličani su sa sajma u Benkovcu odlazili i u Ameriku

Branko Budan iz Zadra na sajam u Benkovac dolazi više od 20 godina, a zadnjih godina, za vrijeme godišnjeg odmora, tamo je redovito i sin mu Mladen, koji je ove godine doveo i prijatelja iz Zagreba Darka Franjeca. Branko pamti i vremena kad se sajam održavao u centru Benkovca, a sad je već dugo izmješten izvan grada, s ograđenim dijelom za domaće životinje, kojih je manje nego prije, a okolo njega je sve od igle do lokomotive. No, ne i dovoljno odojaka, kojih je nestalo već do podneva.  

"Između dva svjetska rata, stoka je na sajam u Benkovac tjerana danima iz Like, pješice preko Velebita, da bi kršni Ličani, nakon dobro obavljenog posla, sa sajma odlazili s talijanskim trgovcima sve do Amerike. Znao sam nekada pješice, kao i mnogi drugi, doći od Rijeke do Zadra, nakon posla", prisjeća se. 

S druge strane, Milan Uzelac iz Ličkog Osika, bio je prvi put  na sajmu u Benkovcu. On i sin mu Željko iz Zagreba su kupili velike buće za balote, osam komada za 300 kuna, a koje inače koštaju 700 kuna. "Ima se što vidjeti i doživjeti u Benkovcu, jer bolje je 'ubiti selo nego običaje' kažu ljudi koji ne žale truda i volje da vide na sajmu što domaći ljudi mogu još napraviti.     

Zadnja kovačija iz Sinja  

Na sajmu smo sreli i kovača Antu Kontromanovića iz Potravlja kod Sinja, čija je kovačija 'Biče' zadnja u sinjskom kraju. Od kovanja se, kaže, danas ne može živjeti, iako je sajam u Benkovcu, što se tiče prodaje, najbolji u Hrvatskoj, jer ima dosta ljudi i uvijek netko nešto kupi. "No, materijal košta, da bih zaradio 70 kuna od jednog kosira moram potrošiti 11 kilograma ugljena, a gdje su turpije, brusevi...", kaže Ante u čijoj su obitelji četiri generacije kovača.

Prodaja ovaca, požalili su nam se uzgajivači, nije išla najbolje 

Međutim, OPG Mate Poljaka iz Glavica kod Sinja pokazuje da od 10 tona sira godišnje, škripavca i sira iz mišine te polutvrdog sira, ali i više mesnatih delicija, može živjeti 14 članova obitelji Poljak, od 7 do 67 godina, kad svi 'složno rade'. "Imamo 150 komada svinja, te gotovo 60 krava te svake godine povećavamo proizvodnju, a bilo bi još bolje kad bi pored 25 ha privatnog zemljišta, mogli obrađivati još toliko državnog zemljišta kojeg nismo dobili na natječaju niti kvadrat", kaže Mate Poljak.  

Na sajmu je bilo puno uzgajivača peradi. OPG Andrije Bublića iz Donjeg Mekušja, kod Karlovca, predstavljao je sin Roberto Bublić, koji je na sajmu bio prvi put, a u Benkovcu je, kaže, sreo i dosta Korlovčana, te je bio ugodno iznenađen posjetom na sajmu.

Bublić ima godišnje 10.000 komada bijele tovne  peradi, kokote, grahoraste nesilice... Zaradi, kaže, na peradi jednu prosječnu hrvatsku plaću mjesečno i zadovoljan je njome. 


Tagovi

Benkovac Stočni sajam Tradicija Stoka


Autor

Marinko Petković

Marinko Petković

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi