Povratak najvećeg stočnog sajma u Hrvatskoj, ljudi u Benkovcu manje, ali - bit će bolje

Prvi sajam nakon osam mjeseci pauze zbog pandemije Covida-19 okupio je 10. lipnja u Benkovcu oko 10.000 posjetitelja. Manje nego prije, ali slažu se svi s kojima smo razgovarali - važno je da se najveći stočni sajam u Hrvatskoj vratio, ne samo zbog tradicije dulje od sto godina već i dobrog običaja da se pokaže i proda sve ono što se kroz godinu stvorilo, bilo na njivi ili u štali.  

"Nama je ovaj mjesečni sajam sve jer naš posao uzgoja stoke na golemim krškim pašnjacima u Lici, što je zahtjevan i dosta izoliran ne samo posao već i način života, ne dozvoljava da svaki tjedan negdje odemo. Posebno sada kad počinje košnja trave, koja ove godine i nešto kasni jer je proljetos bilo dosta hladno", kažu u glas veći stočari s Udbine Ilija Dragun i Mario Delić, uzgajivači autohtonih ličkih buša, kojih prvi ima 100, a drugi 20 u eko uzgoju.

U Benkovac na sajam dolazi od 1977. godine

S njima je bio i uzgajivač 80-ak ovaca Milorad Lončar iz sela Ondić kod Udbine, koji nam je rekao da tržište zbog mjera i zastoja turizma, a najveće im je u Dalmaciji, šteka već duže vrijeme. Posebice je prošle godine bilo teško, no ove je nešto bolje i nije bilo teško prodati janjad po 700 kuna kao lani, kad su i povećana stada, a to znači da se i više sijena moralo spremiti za dulje ličke zime, koja znaju potrajati i do Uskrsa.

Lončar ima, a najviše u zakupu, sveukupno 25 ha zemlje, koja je većinom livada odnosno pašnjak. 

Odmah uz ogradu sajma, koji se proteže na šest ha, OPG Ivice Prihera s Udbine prodavao je lički krumpir, a kod većeg kombija smo zatekli Petra Prihera, koji na sajam u Benkovac, kaže, dolazi od davne 1977. godine. "Počeo sam kad sam imao samo 20 godina, još kad je sajam bio u centru grada, a nastavio i kada sam se prije 25 godina s obitelji preselio iz Nedeljanca kod Varaždina, u Liku, koja je idealna za uzgoj krumpira", ističe radišni Petar. Lički krumpir sada uzgajaju na pet ha, a imaju još 11 vrsta povrća, tako da posla ima cijele godine. "Nije bilo lako opstati na tržištu dok sajmova nije bilo, tako da se nadam da će sada biti bolje", kaže.

S druge strane ograde sa dezobarijerom za domaće životinje na sajmu, između 50-ak prodavača, bio je i Petar Beškir iz Dicma, koji je prodavao 20-ak odojaka. Do 10 sati ih je prodao 10, ali nije bio zadovoljan. Naime, otkrio nam je računicu koja pokazuje da posao uzgoja, zbog skupe stočne hrane, ali i narušenog tržišta, nije baš isplativ. Na sajmu nije bio godinama, a sad je došao jer prodaja svinja ne ide, a ima 20 krmača i "dosta robe", tj. odojaka.

"No, kad platite 400 kuna ulaz na sajam, 200 kn autoceste, oko 400 kn goriva, od prodaje vam ne ostane da imate popiti čašu vode, a kamoli za janjetinu ili odojak s ražnja", razočarano će Petar, koji kaže da uzgaja svinje jer je navikao raditi, a ne zato jer se nešto isplati.

Najvažnije je da je korona "na izmaku"

Najviše prodavača na sajmu je bilo onih koji su nudili perad, od pilića do koka nesilica, pijetlova, pataka i gusaka, a među njima je bio i Ante Buljan iz Sinja, koji je donio šest pivaca, pet pataka, šest koka od kojih je prodao samo dvije. "Prodaja nije išla jer je bilo manje svita nego inače", otkrio je, ali nam iz "duboke hladovine" vlastitog automobila, poručio da je najvažnije da je korona konačno na izmaku, a da će se ljudi vratiti već na idući sajam, svakog 10 u mjesecu, koji u srpnju pada na subotu. "Pa će biti u Benkovcu, kao nekada", napominje.   

Iz Ličkog Osika na sajam je došao uzgajivač kunića Mijo Prša, koji je izložio i žutu ženku pasmine orijaš, tešku čak osam kilograma, koja je slobodno boravila pored kaveza. Kaže da u Benkovac dolazi najviše četiri puta godišnje jer domaći ljudi jako malo kupuju zečeve, osim djeci za kućne ljubimce. "Nemamo navike konzumirati zečje meso koje je i osjetno skuplje od primjerice, onoga peradi", navodi i dodaje da je riječ o hobiju.

Čuli smo da je prvu ženku orijaša platio 60 eura, a da godišnje uzgoji oko 50 kunića, te da u Lici postoje samo dva veća njihova uzgajivača.

Loša godina za med 

OPG Zora iz Bunića na sajmu je ponudio med, cvjetni, bagremov ili medunov po 90 kuna. Zorica Đerić kaže da sada imaju 60 košnica pčela, a nekad je to bilo i 100, ali da je ova godina bila katastrofalna što se tiče klimatskih uvjeta za proizvodnju, pa od nekadašnje tone i pol neće biti ni trećina. Naime, pčele su ove godine izašle ranije iz košnica, što je kasnije dovelo do pomora, jer ih je ubio kasni mraz u travnju, kaže ona.

Imali su donedavno i eko med, ali su od njega morali odustati pa su se okrenuli selećim pašama u okolici Križevaca, ali je tamo nestalo bagremove paše pa ove godine neće biti ni toga meda, koji čini većinu u kontinentalnom dijelu zemlje. OPG Zora na ovom je sajmu redovito osam godina svakog 10 u mjesecu, pa je, kaže, bilo teško izdržati bez prodaje na najvećem u Hrvatskoj, što nije mogla nadoknaditi ni prodaja na jednom mjestu na staroj Ličkoj magistrali, kao ni ona putem pošte...

S druge strane, na sajmu se dobro tržila i uvijek tražena rabljena poljoprivredna mehanizacija, pa je tako već prijepodne prodan i IMT-ov traktor iz sredine sedamdesetih godina sa ZG registarskom pločicom. 

Ljevaonica Antić iz Kistanja, uz proizvode od mesinga i aluminija na sajmu je imala u ponudi i zvona koja je počeo izrađivati još 1939. godine Josipov otac. "Istina, krave su se kao i nedavno konji, vratile u Liku na velika vrata, ali zvona se danas rijetko traže", požalio nam se Josip Antić, koji nam je pojasnio da se malo zvono izrađuje tako da se u kvarcni pijesak stavljaju šablone, a njegova cijena je 150 kuna, dok materijal stoji blizu 100 kuna.