Odlična ponuda na Sinjskom sajmu sela

Gospodarsko-turistička manifestacija, nedavno održana u alkarskom gradu pod geslom Sinjski sajam sela, privukla je neočekivano mnogo izlagača proizvoda malih i srednjih obiteljskih gospodarstva s ruralnog područja Cetinskog kraja te iz poljičkog kraja, dalmatinskog priobalja i šireg dijela Zagore. Trodnevni Sajam sela organizirali su sinjska Turistička zajednica, koju je prigodno otvorio i nazočne pozdravio aktualni gradonačelnik Sinja prof. Ivica Glavan zaželjevši svima ugodan boravak i češći dolazak u središte zaobalnog zaleđa.

Zanimljiva priredba se odvijala i u noćnim satima pod reflektorima, a tradicijske domaće proizvode, rukotvorine zainteresirani posjetitelji su mogli vidjeti i u improviziranim radionicama poput izrade suvenira u kamenu, drvu, vezenje kapa i pregača te slikanju uglavnom na motive krajobraza iz kojega potječu dakako i na motive Sinjske alke, stare reprezentativne kamene građevine poput palača, etno-sela, mostova, samostana i crkava, vila u dalmatinskom podneblju. Sve se događalo na Trgu dr. Franje Tuđmana u sklopu ovogodišnje manifestacije Dani Alke i Velike Gospe, a izložena roba mogla se i kupovati koliko je tko mogao i želio.

Najtraženiji čobanac i poljički soparnik

Osim degustiranja, kušanja različitih ukusnih prehrambenih proizvoda visoke kvalitete poput domaćih sireva, dalmatinskog pršuta, pancete, slanih srdela, maslinova ulja, slanih maslina iz ulja, pa različita voća, vina, rakije, likera...posjetitelji su mogli uživati i u zalogajima soparnika, specijaliteta poljičkog kraja odnosno žitelja bivše Poljičke Republike gdje je i kolijevka tog pučkog jela. Nazočne su na samom početku otvaranja sajma posebnom atrakcijom ugodno iznenadili vukovarski gradonačelnik Željko Sabo i članovi sinjskog Pučkog kazališta. Sabo je primjerice u grad alkara doveo članove sportske ribolovne udruge Dunav. Oni su na otvorenoj vatri u 12 kotlića skuhali 600 porcija čobanca i njime počastili posjetitelje i svi su uživali u daru grada Vukovara. Naime Vukovarci su, osim 200 litara graševine i frankovke, sobom donijeli kotlove i divlju svinjetinu iz svog grada na Vuki dok su u sinjskim mesnicama kupili predviđene količine junetine, svinjetine.

Činilo se kako je pozornost posjetitelja ipak najviše privlačio miris poljičkog soparnika iz Zvečanja te slavonski čobanac. No kvalitetan i ukusan soparnik iz Srijana, zamosorskog sela bivše Poljičke Republike, pripravlja Maša Burić - Matuša. Kad smo ju posjetili, kako bismo se uvjerili kako priprema to narodno jelo svog kraja, objašnjavala nam je:

«Najprije prosijem pšenično brašno na situ te ga dobro umijesim nakon što stavim određene količine vode i soli. Tijesto rastegnem na dvjema širokim daskama, drvenoj siniji, promjera oko 80 do 100-ak centimetara. Dva lista tijesta razvlačim drvenim predmetom lazanjurom sve dok ne budu tako tanki poput papira. Zatim na jednu koru tijesta ravnomjerno rasporedim prije dobro opranu, očišćenu i sitno izrezanu osušenu svježu blitvu. Kao začin stavim malo izrezane ljutike ili kapule, to sve polijem uljem, bolje maslinovim, i stavim malo soli. Tu koru pokrijem drugom korom od tijesta i obje na rubovima dobro zamotam prsima svojih ruku kako ne bi ispao nadjev (blitva i začini). Istodobno na kominu, ognjištu gori vatra da bi se dobila određena količina žara. Potom ožegom razgrnem žar i na ugrijani kamin s lopara ili drvene daske spustim sporanik na koji nagrnem žar. Tako se soparnik peče najmanje 15 minuta pri čemu pazim da ne izgori.»

Originalni recept spremanja soparnika

Poslije gospođa Maša odgrne vatru i soparnik na istom loparu (dasci) s ognjišta vraća na siniju, očisti ga od luga (pepela), namaže ga uljem (po želji) i bijelim lukom. Potom soparnik izreže i servira ga u komadićima na stol, a najukusniji je kad se jede vruć. Također je ukusan i hladan nakon dan-dva, ali više od toga nije preporučljivo njegovo konzumiranje. To nije loše zaliti i domaćim crnim vinom iz drvene bukare od smreke. «Ovo je jelo naš narodni specijalitet, staro onoliko koliko i naša Poljica. Počela sam ga pripravljati od svoje devete godine. To sam naučila od svoje majke Ive, a od mene moja djeca», ističe Maša Burić, popularna Matuša, za koju u Poljicima ističu kako je ona marljiva kućanica, uzorna žena i majka.

Dodaje kako se soparnik nekada spremao uglavnom za post - Badnji dan i Veliki Petak - ali i na blagdane Božić, Uskrs, Veliku Gospu, Novu Godinu, a danas kako tko može i zaželi. Tvrdi kako je riječ od zdravu i ukusnu jelu kojim je itekako dopunjen meni hrvatskog turizma, posebice ruralnog turizma srednje Dalmacije, koji se pripravlja bez imalo papra i vegete. «Soparnik traže i inozemni turisti, najčešće Nijemci, osim naših Poljičana u iseljeništvu. To jelo na obiteljskom stolu voli imati i moja sestra Marija u Hamburgu. Kad iz Njemačke želi doći k nama u Srijane i zaželi soparnik, ona me dan prije nazove i ja joj sve spremim. Ispečem ga i uoči povratka u Hamburg pa ga sobom odnese takoreći vruća», kaže Maša.

Odzvonilo tradicijskim pazarima, dernecima...

Dakle, na Sinjskom sajmu sela predstavljeni su i zanimljivi eko-proizvodi, etno-predmeti iz različitih minulih razdoblja srednje Dalmacije koji su nekoć bili u domaćoj uporabi, dok su izlagači bili s područja Cetinskog kraja, Poljica, Solina, Kaštela, Trogira i šireg područja Dalmatinske zagore. Mnogi komentiraju kako bi takve ili slične manifestacije trebalo češće organizirati u alkarskom gradu Sinju, središtu dalmatinskog zaobalja. Tako bi se, tvrde, jače poticala obrtnička, stočarska, poljoprivredna proizvodnja u selima srednje Dalmacije što bi uvelike pridonijelo i razvoju seoskog turizma na tom području, napose u Cetinskom kraju gdje za tu gospodarsku djelatnost postoje gotovo svi uvjeti - njive, zdrava voda, okoliš, tradicija, prometnice...No je li odzvonilo tradicijskim pazarima, dernecima, sajmovima u Dalmaciji i šire?

«U idućem razdoblju znatno će se smanjiti broj klasičnih tradicionalnih pazara, derneka, sajmova kakvi su se održavali prije 5-10-ak godina, na što se trošio golemi novac. Znatno manje novca će se ubuduće trošiti na izdavanje brošura, prospekata što je često završavalo u kontejnerima odnosno u kantama za smeće. Manje novca će se trošiti i na suvenire, sve će se to uvelike smanjiti, jer odgovarajući sadržaji, programi, projekti mogu se pročitati na Internetu. To je novi trend u turizmu u cijelom svijetu, a ne samo u Hrvatsku te jačim turističkim zemljama poput Francuske, Grčke, Italije, Španjolske...», poručuje mr. Joško Stella, direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije.

Autor: Nedjeljko Musulin