Kako proizvesti mnogo, kvalitetno i zdravo, ali u isto vrijeme osigurati kvalitetu života na selu, pitanje je koje se provlači cijelim Zelenim tjednom u Berlinu.
Što prvo upada u oči kada uđete na glavni ulaz sajma u Berlinu? Nizozemska. Taj njihov paviljon je remek djelo. I u znaku je njihovim predsjedanjem Europskom unijom. Cvijeće u izobilju, glazba, mnoštvo povrća.
Jednostavno nisu dali nikome (pa ni Maroku, zemlji koja je glavni partner ovogodišnjeg sajma) prostor sličan nizozemskom. Velik i fantastičan. Kod Maroka prevladavaju datulje i voće, no ispred svega maslinovo ulje. Kolorit nošnji i brojne degustacije ne ostavljaju vas ravnodušnim.
Međutim, zašto na tako velikom predstavljanju europske i svjetske proizvodnje hrane nema ni traga Hrvatskoj? Nismo mi jedini, ali je malo iznenađujuće da ne možemo imati bar nekakav svoj štand od bar tisuću kvadrata. Da i naši proizvođači nešto ponude europskom tržištu. E sada je tu druga stvar. Što da nudimo, kada od naših proizvoda nemamo dovoljno ni za svoje potrebe. Međutim, zasigurno bi kvalitetni proizvođači na berlinskom sajmu lakše na tržište Europske unije. Zašto ne izvesti naša kvalitetna vina i ulja, ili druge proizvode? I danas uvozimo, da tako kažemo, robu neke standardne kvalitete, a izvozimo našu koja je odlična.
U dva paviljona, njemački proizvođači poljoprivredne mehanizacije nisu dozvolili da 500 tisuća ljudi obiđe sajam, a ne vidi Fendta, Lemkena, John Deere, Claasa, Lely i druge. Kako nam je rekao dr. Oliver Neumann iz John Deere, uvijek su tu. Lely je ipak imao najupečatljivi nastup. U paviljonu su izgradili cijelu jednu štalu. I tu smo mogli vidjeti i mužnju robotom, i dostavu hrane, čišćenje štale. Apsolutno sve što Lely ima. Najveći paviljon je i arena za predvođenje stoke. Na fotografijama ćete najbolje vidjeti kako to izgleda. Sve pasmine svih vrsta stoke koje se u Njemačkoj uzgajaju, to je ovih dana i u Berlinu. Ali na kakav glamurozan način, to je teško za opisati. Sve je od vrhunske kvalitete. Boksve, stajališta, gledalište. Uređenosti i dizajn je besprijekoran.
Švicarska, Francuska, Italija natjecali su se tko će više sira izložiti, i dakako prodati. Belgija pak nastupa kao zemlja 500 vrsta piva. I svega ostaloga, rekao bih. Afričke i azijske zemlje, Južna i Sjeverna Amerika. Sve je tu. Najviše je ipak njemačkih proizvođača, a prevladavaju proizvodi od svinjskog mesa, mliječni asortiman, i dakako pivo. Za ne povjerovati je da se u toj zemlji pije toliko piva. U subotu nam je prevladao osjećaj da od 200 tisuća ljudi nije bilo ni jednoga koji nije popio pivo bar na tri mjesta, i bar negdje pojeo kobasice, bunceke i slično.
Ovaj sajam je svakako još nešto pokazao. To je izuzetno poštovanje tradicije, sela, poljoprivrede. Svi ponosno hodaju u nošnjama svoga sela, kraja, pjevaju narodne pjesme. Njemci su jednostavno ponosni na svoje selo, seljake, i život u ruralnim sredinama.
No, na forumima, i press konferencijama ističe se stalni problem. Kako održavati život na selu kada je cilj da hrana bude što jeftinija. I EU i te zemlje u stalnim su potragama za rješenjem. I dakako, kako proizvesti što kvalitetnije i skladu s prirodom i dobrobiti životinja.
"Nama je čast što smo ovogodišnja zemlja partner na Zelenom tjednu i želimo da svi otkrijete i doživite druge kulture te vidite kako Njemačka pomaže naš proces razvoja." S tim riječima Njezina Kraljevska Visost princeza Lalla Meryem od Maroka pozdravila je brojne goste.
Joachim Rukwied, predsjednik Saveza njemačkih poljoprivrednika u gostima na štandu švicarskih poljoprivrednika dao je zanimljivu konstataciju, odnosno izrazio zabrinutost. Prihodi svih poljoprivrednika su se smanjili za 50% i strah ga je ipak za budućnost života u selima.
Fotoprilog
Tagovi
Autor